Željko Komšić

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Željko Komšić
Željko Komšić

zastupnik u Zastupničkom domu PS BiH
trenutačno
u službi od
9. prosinca 2014.
5. hrvatski član Predsjedništva BiH
trajanje službe
6. studenog 2006. – 17. studenog 2014.
Prethodnik  Ivo Miro Jović
Nasljednik Dragan Čović
7. hrvatski član Predsjedništva BiH
trenutačno
u službi od
20. studenog 2018.
Prethodnik  Dragan Čović
1. predsjednik DF-a
trenutačno
u službi od
7. travnja 2013.
Rođenje 20. siječnja 1964.
Politička stranka Demokratska fronta
Zanimanje pravnik, političar

Željko Komšić (Sarajevo, 20. siječnja 1964.), bosanskohercegovački političar, hrvatski član Predsjedništva BiH od 2006. do 2014. u dva mandata ; nekad visoki dužnosnik i potpredsjednik SDP-a BiH, kasnije osnivač i predsjednik Demokratske fronte od 2013. Trenutačno obnaša dužnost hrvatskog člana predsjedništva.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen u Sarajevu od oca Hrvata iz Kiseljaka i majke Srpkinje iz Doboja. Kršten je, ali nije vjernik. Oženio se za Bošnjakinju Muslimanku iz Sarajeva. Hrvati ga zbog njegova političkog djelovanje ne vole, u rodnom Kiseljaku ga preziru, i najuža rodbina rezervirana je kad je riječ o njemu. Iz kruga od 20-ak kilometara u ovome kraju potječu tri linije Komšića koje međusobno nisu rodbinski povezane. Jedna je Željkova, iz Datića, druga je bivšega sarajevskog gradonačelnika Ive Komšića, iz Parževića i treća je iz Kiseljaka.[1]

Željko Komšić je završio Pravni fakultet Sveučilišta u Sarajevu i School of Foreign Service na Sveučilištu Georgetown u Washingtonu. Cijeli život živio je u Sarajevu osim kad je bio diplomat. Premda diplomirani pravnik vrlo je malo obavljao pravnički posao, zbog čega ne razumije izgradnju mosta koji druga država gradi na svojoj zemlji. Napadom srpske vojske na Sarajevo, priključio se Armiji RBiH, gdje se isticao u vojnim zadacima za što je dobio najveće vojno odlikovanje Armije RBiH, Zlatni ljiljan. Nakon rata uključio se aktivno u politički život BiH. Politički se aktivirao u Socijaldemokratskoj partiji (SDP), što mu je vrlo brzo osiguralo poziciju zamjenika gradonačelnika. U životopisu prešućuje da je 1996. godine podnio zahtjev za dobivanje domovnice, ali su ga hrvatske vlasti odbile. Javnosti plasira priču da mu hrvatska putovnica ne treba jer ima putovnicu "svoje domovine Bosne i Hercegovine", Kad ga se podsjeti da mu je 1996. odbijeno izdavanje domovnice i putovnice, kaže Komšić da je to "kazna" za njegovo ratno sudjelovanje u Armiji RBiH. 2000. godine je izabran za načelnika općine Novo Sarajevo, a 2001. godine postao je prvi veleposlanik BiH u Srbiji i Crnoj Gori, za vladavine Alijanse za promjene imenovan je za prvog veleposlanika BiH u Beogradu. Na lokalnim izborima 2004. godine izravnim glasovanjem je izabran za još jedan mandat načelnika općine Novo Sarajevo, a na toj funkciji je ostao do listopadskih izbora 2006. kada je izabran za člana Predsjedništva BiH. [2]

Drugi bošnjački član Predsjedništva na mjestu hrvatskog[uredi VE | uredi]

Dva člana Predsjedništva BiH - bošnjački i hrvatski - biraju se na području FBiH. Svaki birač glasa ili za bošnjačkog ili za hrvatskog člana predsjedništva jer prema zakonu iz Federacije se biraju dva predsjednika. No, birač sam odlučuje hoće li birati hrvatskog ili bošnjačkog člana predsjedništva. Komšić je dobijao uglavnom glasove Bošnjaka Muslimana. Hrvat je samo nominalno i radi političke potrebe. Po političkom profilu i djelovanju je Bošnjak Musliman, zbog čega u hrvatskim krugovima je dobio podrugljive nadimke Sejdo, Šefik, Komšoglu, Sejdo Komšoglu. Jezik kojim govori najradije naziva bosanskim.[2][3] Predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara izjavio je da izborom Komšića bošnjačka elita ispunja svoje ratne ciljeve. Izbor Komšića nije radi toga da se on izabere nego da Hrvati ne izaberu svoje predstavnike, što je ratni cilj koji od BIH kojim se želi napraviti država jednoga naroda - bošnjačko-muslimanskoga.[4] Već u kampanji Komšić je najavio zatvaranje ureda hrvatskog člana državnog vrha u Mostaru što ga je tamo tijekom svog mandata otvorio Dragan Čović. Neobrazloživa odioznost Komšića prema Hrvatima iskazuje se na svim poljima. Krajem prosinca 2108. sproveo je čistku bh. diplomata Hrvata, premda je najveći broj veleposlanika Hrvata tijekom iste godine predao je vjerodajnice za nove diplomatske misije i njihovo povlačenje izazvalo je veliki broj komentara i osuda. Nanio je Komšić međunarodnu bruku Bosni i Hercegovini, postupivši kao neke diktatorske zemlje Trećeg svijeta, smjenom dvije trećine najviših diplomatskih predstavnika.[5][6] Protivi se da Hrvatska izgradi Pelješki most kao da ga Hrvatska gradi na Miljacki a ne na svom suverenom teritoriju. Na bošnjačko dirigirano i ciljano izabiranje Komšića kojim je nametnut Hrvatima za nelegitimnog predstavnika reagirali su iz ureda hrvatske predsjednice, hrvatskog premijera i Hrvatskog sabora, kao i mnogi sadašnji i bivši hrvatski visoki dužnosnici. Hrvatske općine i pet hrvatskih županija u BiH reagirale su brzo nakon izbora proglasivši ga nepoželjnom osobom. Pokrenuta je akcija #SejdoKomšić, kojom se upozorava na gaženje izborne volje Hrvata u Bosni i Hercegovini, s obzirom na treće nametanje Komšića Hrvatima u BiH. Kod Hrvata je Čović dobijao preko 90% te prije svega time nije predsjednik Hrvata i da nema ni legitimitet hrvatskog naroda u BiH, kao ni legalitet. Aktivisti pokreta #SejdoKomsic, prema najavama, svakog 7. u mjesecu obilježavat će nametanje Komšića za predstavnika Hrvata, pa su u brojnim gradovima diljem BiH osvanuli plakati i različite političke poruke kako Željko Komšić predstavlja simbol institucionalnog, zakonskog i političkog nasilja nad Hrvatima u BiH.[7] Svoj je ured po dolasku na vlast uresio slikom Josipa Broza Tita, odgovornog za etničko čišćenje BiH od Hrvata u Drugome svjetskom ratu i poslijeratnoj Jugoslavije. Reakcije Hrvata dolaze iz cijelog političkog spektra. Miljenko Jergović ocijenio je povodom obilježavanja Dana državnosti da su bošnjački nacionalisti vjerske ili građanske inspiracije, izborom Komšića odlučili likvidirati Hrvate kao ravnopravan narod u BiH i pretvoriti ih u obespravljenu manjinu iz vremena Osmanlija. Slijedeći logiku već prije uspostavljenoj u Republici Srpskoj, bošnjački nacionalisti porekli da je Federacija Bosne i Hercegovine i srpska, i hrvatska, nego je bošnjačka i bosanska, tobož građanska, pa još ostavljena Recepu Erdoganu u amanet. I tako je započela likvidacija Hrvata iz Bosne i Hercegovine, njihovo pretvaranje u obespravljenu manjinu s obećanim pravima kakva su manjine imale u sultanskoj Turskoj. Većina Komšićevih birača bila je "građanske ispiracije" i komšiluk je zamijenjen komšićilukom.[8] Ugledni hrvatski odvjetnik Luka Mišetić složio se s ocjenom premijera Plenkovića, rekavši da je apsolutno u pravu kada je istaknuo da Komšićev izbor krši duh Daytona, koji se temelji se na načelu da sva tri naroda imaju zajamčena i jednaka kolektivna i individualna prava. Nijedna se skupina ne treba bojati da će postati manjina. Tvorci Daytonskog sporazuma nikad nisu zamišljali da će jedan konstitutivni narod izabrati predstavnike drugih konstitutivnih naroda i takva praksa je izvan obujma dobre političke prakse u složenoj državi. Bošnjačke stranke su bojkotirale provedbu odluke Ustavnoga suda BiH te je ta institucija zapravo dala za pravo HDZ-u BiH i hrvatskim strankama za njihov prijedlog izmjena Izbornog zakona, a na kojega su bošnjačke stranke uložile vitalni interes. HDZ-ov prijedlog usvojilo je Ustavnopravno povjerenstvo Doma naroda BiH i Ustavni sud smatrao je to ustavnim. Za Komšića Hrvati gotovo uopće nisu glasovali osim ako su pogreškom zaokružili susjedno ime na listiću ili Hrvati jugoslavensko-bošnjačke provenijencije. Legitimni hrvatski predstavnik je Dragan Čović koji je osvojio 80% potpore Hrvata, oko 48% glasova u zapadnoj Hercegovini i 52% izvan nje. Za HDZ BiH je, pak, u središnjoj Bosni odnos glasovanja Hrvata prema ovoj i drugim strankama 88:12, u Posavskoj županiji omjer glasova HDZ-a i ostalih hrvatskih stranaka bio je 71:29, a u Zenici taj je omjer bio 92:8.[9]

Demokratska fronta[uredi VE | uredi]

Osnivač je i trenutačni predsjednik stranke unitarističke stranke "Demokratska fronta - Željko Komšić". Član predsjedništva BiH-a koji zauzima položaj hrvatskog predstavnika. U intervjuu nakon općih izbora u BiH 2018. skriva svoje prave političke ciljeve skriva iza demagogije o zalaganju za zaštitu pojedinca kao individue. Rekao je: "Kada zaštitite mene kao pojedinca, onda ste zaštititli moje sve; i hrvatstvo i bošnjaštvo i da budem Rom i vjernik i agnostik i sve ono što je u meni." Za ovaj se princip zalažu on i Demokratska fronta.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Jutarnji list Mario Pušić: JUTARNJI U RODNOM MJESTU ŽELJKA KOMŠIĆA: 'MA NIJE ŽELJKO DOBAR ZA NAS, NIJE NIKAKO...' U Kiseljaku ga preziru, a čak je i njegova rodbina rezervirana , 15. listopada 2018. (pristupljeno 10. siječnja 2019.)
  2. 2,0 2,1 Večernji list Dejan Jazvić: Željko Komšić: 'Zlatni ljiljan' bez hrvatske putovnice, 6. listopada 2006. (pristupljeno 10. siječnja 2019.)
  3. Priznajem.hr Uredništvo: EVO GDJE JE SVE POBJEDIO Komšoglu prvi izbor Bošnjaka, 12. listopada 2018. (pristupljeno 10. siječnja 2019.)
  4. Hrvatsko nebo hms.ba/Hrvatsko nebo: ČAVARA: Izborom Komšića bošnjačka politička elita ispunjava svoje ratne ciljeve, 13. listopada 2018. (pristupljeno 10. siječnja 2019.)
  5. Dnevnik.hr V.P.: Komšić provodi čistku diplomata Hrvata: Smijenjena veleposlanica kaže da sramoti BiH , 22. prosinca. 2018.(pristupljeno 10. siječnja 2019.)
  6. Hrvatsko nebo hms/hrvasko nebo: KOMŠIĆ SMIJENIO SVE HRVATSKE VELEPOSLANIKE/ HDZ: Ovo je izraz političkog revanšizma i nepoznavanja diplomatske prakse, 18. prosinca 2018. (pristupljeno 10. siječnja 2109.)
  7. Kamenjar.com U BiH se širi pokret protiv Komšića, 7. siječnja 2019. (pristupljeno 10. siječnja 2019.)
  8. Kamenjar.com I Jergović protiv Komšića: Komšiluk je zamijenjen komšićlukom, 26. studenoga 2018. (pristupljeno 10. siječnja 2019.)
  9. Kamenjar.com Luka Mišetić: Plenković je apsolutno u pravu kada je istaknuo da Komšićev izbor krši duh Daytona, 28. listopada 2018. (pristupljeno 10. siječnja 2019.)
Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Željko Komšić