Miljenko Jergović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Miljenko Jergović, u Grazu, studeni 2012.

Miljenko Jergović (Sarajevo, 28. svibnja 1966.) književnik i novinar. Njegova su djela prevedena na dvadesetak jezika. Član je hrvatskog i bosanskohercegovačkog centra PEN.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen je i odrastao u Sarajevu, gdje je diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu. Njegov književnički talent prepoznat je prvom pjesničkom zbirkom "Opservatorija Varšava" objavljenom 1988. godine, za koju je dobio Goranovu nagradu i Nagradu Mak Dizdar. Kasnije objavljuje još dvije zbirke poezije. Godine 1992. uputio je iz Sarajeva, 6. siječnja, skupa s još četvoricom istomišljenika (I.Komšić-M.Stojić-I.Lovrenović-I.Kordić-M.Jergović), otvoreno pismo predsjedniku Hrvatske Tuđmanu[nedostaje izvor] i počinje suradnju s tjednikom Nedjeljna Dalmacija, kao novinar i zamjenik glavnoga urednika. Godine 1993. seli u Zagreb.

Njegova prva, najpoznatija i najuspješnija zbirka pripovijetki o kaotičnoj svakodnevici života u zaraćenoj Bosni i Hercegovini "Sarajevski Marlboro", objavljena 1994. godine, osigurava mu međunarodno priznanje. Djelo je nagrađeno nagradom za mir Ericha-Marije Remarquea i nagradom Ksaver Šandor Gjalski.

Od tada objavljuje pripovijetke, eseje i romane različite tematike, kao i kolumne i članke u brojnim izdanjima s područja bivše Jugoslavije.

Politički stavovi[uredi VE | uredi]

Svoj kulturni identitet iskazuje kao jugoslavenski: „Jugoslavija je nestala kao državnopolitička činjenica, kao što je ukinuta i služba društvenoga knjigovodstva u većem dijelu zemlje, pa sad umjesto osobnih iskaznica neko vrijeme moraju uza se nositi putovnice… Međutim, ono na čemu je Jugoslavija bila stvorena, a to je prostor nekog kulturnog identiteta i sličnih povijesnih i pretpovijesnih iskustava, to je ostalo isto i to zapravo sve više i opet funkcionira. SFRJ se u kulturnom smislu ne samo da nije raspala nego se i ne može raspasti čak ni uz pomoć najgoreg nacionalizma.“ (Deutsche Welle).[1]

Za Hrvate kaže: „Među ovim primitivnim i nepouzdanim svijetom, među nedovršenim balkanskim nacijama, naročito hrvatskom, koja je po mnogo čemu Nijemcima najbliža, ali je istovremeno i najviše balkanska i najslabije sebe svjesna, jedino mržnja zna biti sigurna u sebe, povijesno fundirana i civilizacijski utemeljena. Samo u mržnji, Hrvati su dostojni Nijemaca."[2]

Iz interviewa u listu "Vreme" (2009.): "Od takozvanih velikih istorijskih ličnosti, u mojim knjigama se pojavljuje samo jedna, i to kao epizoda. To je Draža Mihailović u Dvorima od oraha. Moram priznati da, kada sam to pisao, bilo me je malo strah šta će ljudi u Hrvatskoj reći i ko će me i kako zbog tog Draže Mihailovića napasti. Jer, on nije prikazan kao sotona, što bi iz hrvatske perspektive bio red i obaveza, nego je prikazan kao jedna prilično tragična ličnost. No, dogodilo se da to niko živ nije primijetio. Iz toga zaključujem da su tu knjigu čitali ili ljudi koji su mi naklonjeni pa su razumjeli o čemu pišem, ili su mislili da je to neka moja ekscentričnost, ili nisu shvaćali o čemu je i o kome tu zapravo riječ. O Draži sam mogao pisati jer sam razumio njegove motive. Naravno, to ne znači da o njemu mislim ni pozitivno ni negativno. Jednostavno, on je trodimenzionalna ličnost, koja je imala i svoju tragiku i motive i biografiju, sve ono što Milošević i Tuđman nisu imali."[3]

Iz posljednje knjige "Otac" (izdavač Rende, Beograd 2010): "Ustaštvo je konstitutivni, istina krajnje negativni i sotonski, element našeg nacionalnog identiteta, kojeg ne možemo prekrižiti, ni poništiti, jer onaj tko to poništi, taj više nije Hrvat. Ne može se Nijemcem biti po Goetheu i Fassbinderu, a ne biti, još više od toga, po Adolfu Hitleru."[4]

O Jergoviću kao akteru nacističke zabave, "naziparty" kod Isidore Bjelice u Sarajevu 13. prosinca 1986. godine, napisao je Muharem Bazdulj roman.[5]

Djela[uredi VE | uredi]

Naslovnica knjige Volga, Volga
  • Opservatorija Varšava (1988.),
  • Uči li noćas neko u ovom gradu japanski? (1992.),
  • Himmel Comando (1992.),
  • Sarajevski Marlboro (1994.),
  • Karivani (1995.),
  • Preko zaleđenog mosta (1996.),
  • Naci bonton (1998.),
  • Mama Leone (1999.),
  • Historijska čitanka 2 (2000.),
  • Kažeš anđeo (2000.),
  • Hauzmajstor Šulc (2001.),
  • Buick Rivera (2002.),
  • Dvori od oraha (2003.), roman
  • Rabija i sedam meleka (2004.),
  • Inšallah Madona, inšallah (2004.),
  • Glorija in excelsis (2005.),
  • Ruta Tannenbaum (2006.), roman
  • Historijska čitanka 1 (2006.),
  • Žrtve sanjaju veliku ratnu pobjedu (2006.),
  • Drugi poljubac Gite Danon (2007.),
  • Freelander (novela), Sarajevo 2007.
  • Srda pjeva, u sumrak, na Duhove (roman), Zagreb, 2007.
  • Volga, Volga (novela), Zagreb, 2009.
  • Transatlantic Mail (koautor s Semezdinom Mehmedinovićem, fotografije Milomira Kovačevića Strašnog), Zagreb, 2009.
  • Roman o Korini (pripovijest), Beograd, 2010.
  • Otac (roman), Beograd, 2010.
  • Zagrebačke kronike (novinske kronike, kolumne, feljtoni), Beograd, 2010.
  • Bosna i Hercegovina, budućnost nezavršenog rata (esej, intervju; koautor s Ivanom Lovrenovićem), Zagreb, 2010.
  • Pamti li svijet Oscara Schmidta (projekti, skice, nacrti), Zagreb, 2010.
  • Psi na jezeru (roman), Zagreb, 2010.
  • Tango bal i druge priče (izabrane priče), Cetinje, 2010.
  • Muškat, limun i kurkuma (eseji), Zagreb, 2011.
  • Izabrane pjesme Nane Mazutha (pjesme), Cetinje, 2011.
  • Rod, Fraktura, Zaprešić, 2013..
  • Tušta i tma (prepiska sa Svetislavom Basarom), Beograd 2014.
  • Levijeva tkaonica svile, Fraktura, Zaprešić, 2014.
  • Sarajevo, plan grada - knjiga prva, Fraktura, Zaprešić, 2015.
  • Drugi krug (prepiska sa Svetislavom Basarom), Laguna, Beograd, 2015.
  • Doboši noći (studija o Josipu Guberniku), Fraktura, Zaprešić, 2015.

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • Dobitnik je književne nagrade Angelus za 2012.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Zorislav Lukić, Miljenko i sedam jugopatuljaka, Vijenac, br. 436, 18. studenoga 2010.
  2. Damir Tučkar, Terorizam javne riječi i umjetnička sloboda, hkv.hr, 1. prosinca 2010.
  3. Visković vs. Jergović, blog.dnevnik.hr/vaseljena, 29. svibnja 2009.
  4. http://www.vecernji.hr/kolumne/pateticni-raznosac-ustaskih-racuna-kolumna-183619
  5. Saša Ćirić, Zli katran i u njemu žumance, Booksa.hr, 25. studenoga 2010., (u pismohrani archive.is)