Prijeđi na sadržaj

Aleksandar Vojinović

Izvor: Wikipedija

Aleksandar Vojinović (Zagreb 9. prosinca 1936. – Zagreb, 25. kolovoza 2008.), bio je hrvatski novinar, publicist i prevoditelj.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Aleksandar Vojinović rodio se je u Zagrebu 1936. godine, u obitelji Borivoja, računovođe, i Marije (rođ. Manestar) kućanice.[1] Odrastao je na Svetom Duhu, (kako je sam napisao u jednoj autobiografskoj bilješci, "u sjeni svoje krsne Crkve Sv. Antuna Padovanskog") u Zagrebu.[1]

Novinarska djelatnost

[uredi | uredi kôd]

Još kao gimnazijalac počeo se je javljati u novinama, no ne kao novinar već kao enigmatičar.[1] Prve novinarske priloge objavio je u gradskim rubrikama novina Vjesnik i Narodni list.[1] Radio je u raznim dnevnim i tjednim novinama: Večernjem vjesniku, od njegova pokretanja 1957. godine, i Narodnom listu, 1 revijalnome tjedniku Globusu (urednika Frane Barbierija) od 1959. do 1963. godine, 2 Areni, te u Vjesniku u srijedu do 1966. godine, Slobodnoj Hrvatskoj, Domu i Startu, u kojem je radio 12 godina, od 1969. do 1991. godine. Pisao je i mnogim osobnostima iz hrvatske književnosti i povijesti, Mariji Jurić Zagorki, Franji M. Fuisu, Rudolfu Habedušu Katedralisu, Mirku i Stjepanu Seljanu, Dragutinu Lermanu, Ivanu Vučetiću, Franji barunu Trenku i inima.[1]

Prevoditeljska djelatnost

[uredi | uredi kôd]

Preveo je i priredio djela:

  • Heinz Knoke, Letio sam za Führera: [ratni dnevnik njemačkog zračnog asa], Zagrebačka naklada, Zagreb, 2008.[2]
  • Walther Kneip, Operacija "Walküre", Zagrebačka naklada, Zagreb, 2008.[2]

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • Atentati u službi rata, Zagreb, 1978.
  • Zločin je bježao na Zapad, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1987., ISBN 86-7125-010-5
  • Leon Rupnik, Zagreb, 1988.
  • Ante Pavelić, Zagreb, 1988.
  • Bleiburg: [otvoreni dossier], Zagreb, 1990.
  • Križni put, Zagreb, 1991. (suautor Boris Vlašić)
  • NDH u Beogradu, Zagreb, 1995., ISBN 953-6308-02-9
  • Nije sramota biti Hrvat, ali je peh: velike i male tajne NDH, Naklada Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-04-5
  • Ive Mihovilović: Spectator, Profil, Zagreb, 2005., ISBN 953-12-0134-X
  • Andrija Maurović: prorok apokalipse, Profil, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-12-0636-5

Nagrade

[uredi | uredi kôd]
  • 1991.: Godišnja nagrada HND.[3]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 Od ta dva zagrebačka dnevna lista 1959. godine stvoren je dnevni list Večernji list
  2. 2 Nema ništa zajedničkoga s tjednikom Globus osnovanom 1990.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 3 4 5 Aleksandar Vojinović, Nije sramota biti Hrvat, ali je peh: velike i male tajne NDH, Naklada Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-04-5, Bilješka o autoru, str. 318.-319.
  2. 1 2 Katalog Knjižnica grada Zagreba Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. siječnja 2026. (Wayback Machine), pristupljeno 6. travnja 2015.
  3. Popis dobitnika nagrada HND Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. ožujka 2014. (Wayback Machine), pristupljeno 6. travnja 2015.