Aleksandar Vojinović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Aleksandar Vojinović (Zagreb 9. prosinca 1936. - kolovoz 2008.), bio je hrvatski novinar, publicist i prevoditelj.

Životopis[uredi VE | uredi]

Aleksandar Vojinović rodio se je u Zagrebu 1936. godine, u obitelji Borivoja, računovođe, i Marije (rođ. Manestar) kućanice.[1] Odrastao je na Svetom Duhu, (kako je sam napisao u jednoj autobiografskoj bilješci, "u sjeni svoje krsne Crkve Sv. Antuna Padovanskog") u Zagrebu.[1]

Novinarska djelatnost[uredi VE | uredi]

Još kao gimnazijalac počeo se je javljati u novinama, no ne kao novinar već kao enigmatičar.[1] Prve novinarske priloge objavio je u gradskim rubrikama novina Vjesnik i Narodni list.[1] Radio je u raznim dnevnim i tjednim novinama: Večernjem vjesniku, od njegova pokretanja 1957. godine, i Narodnom listu, 1 revijalnome tjedniku Globusu (urednika Frane Barbierija) od 1959. do 1963. godine, 2 Areni, te u Vjesniku u srijedu do 1966. godine, Slobodnoj Hrvatskoj, Domu i Startu, u kojem je radio 12 godina, od 1969. do 1991. godine. Pisao je i mnogim osobnostima iz hrvatske književnosti i povijesti, Mariji Jurić Zagorki, Franji M. Fuisu, Rudolfu Habedušu Katedralisu, Mirku i Stjepanu Seljanu, Dragutinu Lermanu, Ivanu Vučetiću, Franji barunu Trenku i inima.[1]

Prevoditeljska djelatnost[uredi VE | uredi]

Preveo je i priredio djela:

  • Heinz Knoke, Letio sam za Führera: [ratni dnevnik njemačkog zračnog asa], Zagrebačka naklada, Zagreb, 2008.[2]
  • Walther Kneip, Operacija "Walküre", Zagrebačka naklada, Zagreb, 2008.[2]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Atentati u službi rata, Zagreb, 1978.
  • Zločin je bježao na Zapad, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1987., ISBN 86-7125-010-5
  • Leon Rupnik, Zagreb, 1988.
  • Ante Pavelić, Zagreb, 1988.
  • Bleiburg: [otvoreni dossier], Zagreb, 1990.
  • Križni put, Zagreb, 1991. (suautor Boris Vlašić)
  • NDH u Beogradu, Zagreb, 1995., ISBN 953-6308-02-9
  • Nije sramota biti Hrvat, ali je peh: velike i male tajne NDH, Naklada Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-04-5
  • Ive Mihovilović: Spectator, Profil, Zagreb, 2005., ISBN 953-12-0134-X
  • Andrija Maurović: prorok apokalipse, Profil, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-12-0636-5

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • 1991.: Godišnja nagrada HND.[3]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. 1 Od ta dva zagrebačka dnevna lista 1959. godine stvoren je dnevni list Večernji list
  2. 2 Nema ništa zajedničkoga s tjednikom Globus osnovanom 1990.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Aleksandar Vojinović, Nije sramota biti Hrvat, ali je peh: velike i male tajne NDH, Naklada Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-04-5, Bilješka o autoru, str. 318.-319.
  2. 2,0 2,1 Katalog Knjižnica grada Zagreba, pristupljeno 6. travnja 2015.
  3. Popis dobitnika nagrada HND, pristupljeno 6. travnja 2015.