Ante Jurjević Baja

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ante Jurjević Baja (Split 6. rujna 1913. - Split 19. prosinca 2001.) narodni heroj i junak socijalističkog rada SFRJ, komunist. Umiješan u likvidacije dubrovačkih civila na otočiću Daksi 1944. godine.

Životopis[uredi VE | uredi]

Kao devetnaestogodišnjak postaje skojevac, a od 1939. godine je član KPJ. Kao izučeni automehaničar i zaposlenik Direkcije pomorskog sadržaja, bio je zadužen za rad partijskih organizacija na željeznici, u pomorskom prometu u luci. Sudjelovao je nakon početka partizanskog ustanka u organizaciji sabotaža i diverzija, te oružanih napada bombama i pištoljima u Splitu. Komunisti i skojevci kojima je on rukovodio zapalili su u luci velike trgovačke brodove "Niko Matković" i "Palermo", te skladište na obali. Krajem prosinca 1941. godine postao je sekretar Mjesnog komiteta Komunističke partije Hrvatske Split.

Talijani ga uspijevaju otkriti i uhititi 6. veljače 1942. god., zajedno s Ivanom Lučićem-Lavčevićem. Navodno nakon uhićenja nije ništa odao o svojim suborcima usprkos torturi. Suborci uspijevaju organizirati njegov bijeg iz zatvora 2. rujna 1942. godine, te se pridružuje partizanima. Na području Livna je u listopadu 1942. godine teško ranjen. Nakon oporavka radi kao partijski instruktor u Livnu i Kninu. Od travnja 1943. godine je zamjenik političkog komesara Štaba grupe NOP odreda za Dalmaciju. U srpnju te godine postaje sekretar Okružnog komiteta KPH za srednju Dalmaciju, u kolovozu član Biroa Oblasnog komiteta KPH za Dalmaciju, potom od 1. rujna organizacijski sekretar istog Oblasnog komiteta. Od kolovoza 1944. godine član je i Izvršnog odbora Oblasnog NOO-a (to nije bilo tijelo Komunističke partije, nego tijelo civilne vlasti u sastavu ZAVNOH-a) za Dalmaciju.

Makar je ZAVNOH bio krajem 1944. godine još uvijek višestranački organiziran, Ante Jurjević Baja se odlučno zauzima za marginalizaciju HSS-ovih kadrova i za ubrzano preuzimanje cjelokupne vlasti u Narodno-oslobodilačkim odborima u ruke KPH.

Iz tog vremena nakon ljeta 1944. godine vuče se nikad pred sudom raščišćena odgovornost za likvidacije Hrvata na područja Dubrovnika 1944.[1]; glasovito je njegovo pismo pisano u Dubrovniku 25. listopada 1944.,[2] u jeku smaknuća na Daksi. U njemu Jurjević izrijekom priznaje da su ljudi pobijeni bez suda i istraga, bez ikakva utvrđivanja relevantnih činjenica, tek na temelju partizanskih dojava. On također ocijenjuje postupak prema «narodnim neprijateljima«, osobito svećenicima: «bilo kako bilo ubit ih se mora». Rečenica iz pisma, pisanog rukom:[3][4]

Wikicitati „Što se tiče narodnih neprijatelja do sada ih je otpremljeno što ovamo što onamo oko 60 među njima i 8 popova odnosno fratara pored svega toga mnogi se kriju i nemože ih se otkrit a sad će bit i teže obzirom na saveznike koji će ih štiti jedino tu može iskusni ljudi i vojnici, mi smo nakon streljanja objavili plakatom ali dosad ne sve samo tek sutra izlazi jedan dio u javnost a potpisali smo sud komande područja jer drugoga nismo imali o ovome svemu dajte vaše mišljenje bilo kako bilo ubit ih se mora a za ove koji se skriju treba će učinit sve da ih se uhvati jer to su kaporjuni.”
(Ante Jurjević Baja)

Poslije rata Baja je sve, između ostaloga i predsjednik Hajduka od 17. studenog 1949. do 30. prosinca 1950. godine.[5] Dana 27. studenoga 1953. proglašen je za narodnog heroja.[6] Bio je tvrdi komunist uvijek na Titovim pozicijama, pa i nakon hrvatskog proljeća kad su micani Savkini i Tripalovi ljudi, Baja je postavljen za predsjednika Općinskog komiteta SKH. Nakon Titove smrti ušao je u Savjet federacije.

Nakon II. svjetskog rata je njegov utjecaj u Dalmaciji bio znatan, a dodjeljivanjem ordena narodnog heroja 1953. godine osiguran mu je u jugokomunističkom sustavu praktično "besmrtnički" status osobe čiji se savjet smatra naređenjem "narodne vlasti".

Izvori[uredi VE | uredi]