Antonio Pisanello

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Pisanello
gotika
Antonio Pisanello
Medalja s potpisom umjetnika PISANVS PICTOR
Rođenje nakon 22. studenoga 1395.,
Pisa ili Verona
Smrt vjerojatno kolovoz 1455., Rim
Nacionalnost talijansko
Vrsta umjetnosti crtež, slikarstvo, medalja
Praksa Venecija, Rim, Napulj i Mantova
Utjecao rana renesansa
Utjecali Andrea del Castagno, Paolo Uccello
Poznata djela Portret princeze d'Este
Blagovijest
Portal o životopisima

Pisanello, pravog imena Antonio di Puccio Pisano (Pisa, 1395.Rim, između 14. srpnja i 31. kolovoza 1455.) bio je talijanski slikar i medaljer kasne gotike.

Vizija sv. Eustahija, 1436.-1438., tempera na drvu, 65 × 53 cm, Nacionalna galerija, London.

Život i djelo[uredi VE | uredi]

Pisanello je radio u Mantovi, Rimu, Milanu, Ferrari i Napulju, te Veneciji, gdje je zajedno s Gentileom da Fabrianom izveo freske u Duždevoj palači. Sačuvani slikarski radovi ubrajaju ga u vrsnog kasnogotičkog slikara, kao što su freske Blagovijest u crkvi San Fermo u Veroni (1422.–26.) i Sv. Juraj i princeza od Trebizonda u crkvi sv. Anastazije u Veroni (1437.–38.) te slike Portret princeze d’Este (1438.) i Portret Leonella d’Este (1440.) odaju duh internacionalne gotike, dok se velik broj sačuvanih crteža, osobito prikazi životinja, u različitim tehnikama, odlikuju elegantnim poetskim realizmom (npr. Leopard, oko 1440.)[1].

Nadahnut antičkom umjetnošću i radovima zapadno francuskih i burgundskih zlatara, začetnik je medaljerstva. Sačuvanih oko 30 medalja s elegantnim likovima suvremenika najavljuje renesansni portret. Reljefno izveden portretirani lik redovito je prikazan u profilu, a na naličju je realistična alegorijska figura ili prizor povezan s prikazanom ličnošću. Najpoznatiji je onaj Gianfrancesca Gonzage, a ostali znameniti su: Ivan VIII. Paleolog, 1438.; Filippo Maria Visconti, 1441.–42.; Pier Candido Decembrio, 1448.[1]

Galerija odabranih djela[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Antonio Pisanello.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Pisanello, on-line izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža; Pristupljeno 29. studenoga 2016.