Bečka ilustrirana kronika

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Naslovna stranica Bečke ilustrirane kronike

Bečka ilustrirana kronika (lat. Chronicon Pictum Vindobonense, Chronicum Pictum, Chronica de Gestis Hungarorum; mađ. Képes krónika, njem. Wiener Bilderchronik), srednjovjekovna ilustrirana kronika nastala sredinom 14. stoljeća na prostoru Kraljevine Ugarske. Kronika je bogato ilustrirana slikama prije 1360. godine, koje predstavljaju uvid u mađarski srednjovjekovni život, kulturnu povijest, modu, povijesne tradicije i legende.

Puno ime kronike je "Ilustrirana kronika, kronika o djelima Mađara Marka de Kalta" (Chronicon pictum, Marci de Kalt, Chronica de gestis Hungarorum).

Povijest kronike[uredi | uredi kôd]

Kroniku je napisao mađarski kroničar Márk Kálti (Marci de Kalt) nešto malo nakon 1358. godine, a zadnje ilustracije nacrtane su između 1370. i 1373. godine. Izrađena je kao poklon ugarskog kralja Ludovika I. (1342. – 1382.) francuskom kralju Karlu V. (1364. – 1380.), povodom zaruka Ludovikove kćeri Katarine za Karlova sina, Luja. U kronici se opisuje mađarska povijest od hunskog vladara Atile, kojeg se predstavlja kao praoca Mađara, do 14. stoljeća.

Godine 1456., kronika je predana Đorđu Brankoviću (1486. – 1496.), naslovnom srpskom despotu, gdje je kopirana, nakon čega je izgubljena. Ponovno je pronađena u Beču, u 19. stoljeću, zbog čega je nazvana "Bečkom ilustriranom kronikom". Danas se čuva u "Nacionalnoj knjižnici Széchényi" (mađ. Országos Széchényi Könyvtár) u Budimpešti.[1]

Izvori za hrvatsku povijest u Kronici[uredi | uredi kôd]

Bečka ilustrirana kronika je, između ostalog, i izvor informacija za hrvatsku povijest ranog srednjeg vijeka. Kronika pripovijeda o sukobu ugarskih kraljevića Gejze i Ladislava, sinova kralja Bele I. (1061. – 1063.) sa Salomonom, sinom kralja Andrije I., oko prava nasljedstva ugarskog prijestolja. Spor je bio razriješen 1064. godine, kada je Salomon (1063. – 1074.) bio okrunjen za ugarskog kralja u Pečuhu, prilikom čega su kraljevići Gejza i Ladislav dobili jednu trećinu kraljevstva na upravu. Istom prilikom, dogovoreno je da će dati Jelenu (Ilona), sestru kraljevića Gejze i Ladislava, za ženu hrvatskom banu Zvonimiru († 1089.) i da će mu potvrditi ustupljeni dio Slavonije, koji je nekoć ugarski kralj Stjepan I. (1000. – 1038.) dao kćerki hrvatskog kralja Krešimira III. (1000. – 1030.), kao zaručnici njegova sina Emerika. Dalje se navodi da se Zvonimir, "osiljen ovim rodbinstvom" "dokopao kraljevstva Hrvatske, a Ladislav i Gejza krune ugarske".[2]

Kronika dalje navodi kako je kralj Dalmacije Zolomer poslao poslanike ugarskom kralju Salomonu i vojvodi Gejzi, koji je bio njegov šurjak te ih je zamolio da mu pomognu u sukobu protiv Karantanaca, koji su zauzeli Dalmatinsku marku. Mađarska je vojska pomogla kralju Zvonimiru da povrati vlast nad osvojenim dijelovima Hrvatske, zbog čega ih je hrvatski kralj nagradio s bogatim darovima.[2]

U drugom dijelu, opisuje se kako je ugarski kralj Ladislav I. "podložio svojoj državi vječnim pravom Dalmaciju i Hrvatsku". Objašnjava se da je umro kralj Zolomer, ne ostavivši nasljednika, a njegova supruga, sestra kralja Ladislava, "gonjena mnogim nepravdama", zamolila je svoga brata da joj se pomogne osvetit za nanesenu nepravdu i vrati joj "čitavu Dalmaciju i Hrvatsku". Autor kronike tvrdi da je kralj to učinio i "po spomenutoj kraljici podložio (zemlju) svojoj vlasti. Na kraju odlomka navodi se apolegetski dio, u kojem autor objašnjava kako ugarski kralj nije osvojio Dalmaciju i Hrvatsku "iz pohlepe, nego zato što mu je pripadala baština po kraljevskom pravu. Jer mu kralj Zolomer bijaše rođak u prvom koljenu, a baštinika nije imao."[3]

Galerija[uredi | uredi kôd]

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. Chronicon Pictum - community.worldheritage.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. ožujka 2020. Pristupljeno 23. ožujka 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. a b Klaić, Nada, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, str. 65.
  3. Klaić, Nada, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, str. 82.

Literatura[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Bečka ilustrirana kronika