Betzov zakon

Izvor: Wikipedija
Skica protoka fluida kroz pokretač (vjetroagregat) oblika diska.
Betzov zakon praktički znači da niti jedan vjetroagregat ne može biti učinkovitiji od 59,3%.
Na vodoravnoj osi je omjer brzine vjetra iza i ispred rotora vjetroagragata v2/v1, a na okomitoj osi je stupanj aerodinamičke pretvorbe Cp.
Mali vjetroagregati na školi u Arizoni.
Mali vjetroagregat u Bristolu.

Betzov zakon matematički prikazuje stupanj aerodinamičke pretvorbe koji je jednak omjeru snage na vratilu vjetroagregata i raspoložive snage u slobodnoj struji vjetra. Nažalost, dio ukupne kinetičke energije vjetra je neiskoristiv, jer vjetar mora nastaviti strujanje kako bi omogućio dolazak vjetru iza sebe. Najveći mogući stupanj aerodinamičke pretvorbe je tzv. Betzova granica i ona iznosi 0,593 (16/27). Nijedan trenutno dostupan moderni vjetroagregat ne može imati učinkovitost veću od:[1]

.

Zbog dodatnih gubitaka pri pretvorbi energije do dobivanja električne energije proizlazi da se manje od pola kinetičke energije vjetra može iskoristiti kao korisna električna energija. Za moderne vjetroturbine je stupanj iskorištenja ≈ 0,45, a na nekim turbinama ide sve do 0,50.

Betzov zakon praktički znači da niti jedan vjetroagregat ne može biti učinkovitiji od 59,3%.[2]

Fizikalno objašnjenje[uredi | uredi kôd]

Pretvorba kinetičke energije vjetra u kinetičku energiju vrtnje vratila se odvija pomoću lopatica rotora vjetroagregata.

Pretpostavke[uredi | uredi kôd]

  • rotor vjetroagregata nema gubitke u ležajevima – to je teoretski idealni rotor, s beskonačnim brojem lopatica, koje nemaju otpor strujanju zraka. Svaki otpor strujanja smanjuje teoretsku idealiziranu vrijednost.
  • protok zraka je horizontalan, te sav obujam zraka koji uđe u lopatice vjetroagregata i izađe iz lopatica vjetroagregata.
  • protok zraka je nestišljiv, što znači da gustoća zraka ostaje nepromjenjiva, te nema prijelaza topline s rotora na zrak i obratno.
  • rotor vjetroagregata je bez težine, pa se ne uzima u obzir moment sile tog rotora.

Primjena zakona o očuvanju energije[uredi | uredi kôd]

Primjenom zakona o očuvanju energije, maseni protok (protok mase fluida u jedinici vremena) se može izraziti:

gdje je: v1brzina fluida ispred rotora (m/s), v2 – brzina fluida iza rotora (niz vjetar), v – brzina fluida na rotoru, ρgustoća fluida (kg/m3), Spovršina lopatica rotora (m2). Sila kojom lopatice rotora djeluju na vjetar ili protok fluida se može izraziti:

Snaga i rad sile[uredi | uredi kôd]

Rad koji vrši ta sila za vrlo mali pomak se može izraziti:

A snaga vjetra time proizlazi:

Ako se uvrsti vrijednost sile u zadnju jednadžbu, snaga vjetra je:

Snaga vjetra se može izračunati i korištenjem izraza za kinetičku energiju vjetra:

Uvrštavanjem izraza za maseni protok vjetra dobivamo:

Oba izraza za snagu vjetra su točna, tako da se vrijednosti mogu izjednačiti:

Sređivanjem vrijednosti dobivamo:

ili

To znači da se brzina vjetra na lopaticama rotora može uzeti kao srednja vrijednost brzine vjetra ispred i iza rotora.

Betzov zakon i stupanj aerodinamičke pretvorbe[uredi | uredi kôd]

Izraz za kinetičku energiju vjetra se može napisati kao:

.

Deriviranjem gornjeg izraza s obzirom na , može se dobiti maksimalna vrijednost za kinetičku energiju vjetra, a ona je za . Maksimalna vrijednost za snagu vjetra time proizlazi:

.

Ili sređivanjem dobivamo:

.

Stupanj aerodinamičke pretvorbe Cp (= P/Pwind) ima maksimalnu vrijednost: Cp.max = 16/27 = 0,593 (ili 59,3%). %). Za moderne vjetroturbine je stupanj iskorištenja ≈ 0,45, a na nekim turbinama ide sve do 0,50.[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Betz, A. (1966) Introduction to the Theory of Flow Machines. (D. G. Randall, Trans.) Oxford: Pergamon Press.
  2. [1] "Moderni vjetroagregati i pretvorba energije", www.vjetroelektrane.com, 2011.
  3. [2]Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. listopada 2009. (Wayback Machine) "Danish Wind Industry Association"