Bitka kod Lepanta

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Bitka kod Lepanta
Dio Ciparskog rata i Osmanlijsko-habsburških ratova
Battle of Lepanto 1571.jpg
Bitka kod Lepanta, nepoznati autor, kasno XVI. stl[1]
Nadnevak 7. listopada 1571.
Lokacija Patraski zaljev, Jonsko more
Ishod pobjeda Svete lige
Sukobljeni
Banner of the Holy League 1571.png Sveta liga: Fictitious Ottoman flag 2.svg Osmansko Carstvo
Vođe
Banner of the Holy League 1571.png Mornarica Svete lige:[2][3]
Sredina:

Lijevo:

  • Flag of Most Serene Republic of Venice.svg Agostino Barbarigo†

Desno:

  • Flag of Genoa.svg Gianandrea Doria

Pričuva:

  • Flag of Cross of Burgundy.svg Álvaro de Bazán
Fictitious Ottoman flag 4.svg Osmanska mornaraica:[4][5]
Sredina:
Fictitious Ottoman flag 2.svg Mujezinzade Ali-paša
Desno:
Fictitious Ottoman flag 2.svg Mahomet Sirocco†
Lijevo:
Fictitious Ottoman flag 2.svg Kilič Ali-paša
Vojne snage
212 brodova[3]
  • 6 galijaca
  • 206 galija

28.500 vojnika[6]
40,000 mornara i veslača[3]
1.815 topova[7]

278 brodova
  • 222 galija
  • 56 malih galija

31.490 vojnika
50.000 mornara i veslača
750 topova[7]

Posljedice
10.000 poginulih[8]
17 galija uništeno[9]
40.000 poginulih[8]
200 galija potopljenih, spaljenih ili zarobljenih
12.000 kršćana oslobođeno
»Bitka kod Lepanta«, Fernando Bertelli (Venecija 1572.)

Bitka kod Lepanta dogodila se 7. listopada 1571., u sklopu Ciparskog rata (1570.-1573.), kad su se pomorske snage Osmanskoga carstva sukobile s flotom tzv. Svete lige.

Pripreme za bitku[uredi VE | uredi]

Snage Svete lige isplovile su iz luke u Messini, a uključivale su 150 galija Mletačke Republike, 79 španjolskih galija, 12 galija Papinske države, te đenovsko brodovlje i snage malteških vitezova. Kršćansku flotu činilo je i sedam hrvatskih galija: Cres, Krk, Rab, Šibenik, Trogir, Hvar i Kotor dok je jedna zadarska galija sudjelovala u vojnim operacijama u danima prije bitke.

Kršćanska je flota stavljena pod zapovjedništvo Don Juana Austrijskoga, mladog brata španjolskoga kralja Filipa II., a uz njega je bio Marcantonio Colonna kao general papinske flote. S turske strane flotom je zapovijedao admiral Mehmet Ali.

Kršćansku koaliciju potakao je papa Pio V. kako bi pomogao gradu Famagosti na Cipru, što su ga opsjedali Turci. Konačan cilj bilo je slabljenje turske moći na istočnom Sredozemlju

Tijek bitke[uredi VE | uredi]

U kršćanskoj su floti na lijevom krilu bili mletačke galije pod zapovjedništvom Agostina Barbariga. U središtu su bili španjolski brodovi Don Juana Austrijskoga, preostale mletačke galije pod vodstvom Sebastiana Veniera, te papinski brodovi pod zapovjedništvom Marcantonija Colonne. Zdesna su flotu završavali đenovski brodovi s admiralom Gianandreom Doriom.

Nasuprot njima, Turke je na desnom krilu predvodio admiral Mehmet Sorak, u sredini Mehmet Ali, a slijeva Uluč Ali.

Završna bitka (treća po redu i najteža) zaključena je premoćnom pobjedom Svete lige, zahvaljujući spretnom manevru za koji povjesničari još ne znaju je li bila riječ o smišljenom potezu ili pukom slučaju. Naime, đenovski su brodovi u jednom trenutku napustili bojište i zaplovili prema otvorenom moru. Nije jasno je li to bilo iz straha ili kao plod genijalne zamisli. Na povratku, udarili su turske snage s boka. Turci su uspjeli spasiti manje od polovice svoje flote, a njihov je poraz označio kraj turske premoći na istočnom Sredozemlju. Usto, bila je to i posljednja bitka vođena galijama, to jest brodovima na vesla.

Za vrijeme bitke kršćanske su snage osvojile turski zapovjedni brod, a - suprotno volji Don Juana - turskom je admiralu odsječena glava i izložena na jarbolu španjolskog zapovjednog broda. Time je znatno smanjen moral turskih snaga, što je ubrzalo okončanje bitke. U četiri poslijepodne tursko je brodovlje napustilo bojište. U ovoj najvećoj pomorskoj bitci nakon bitke kod Akcija 31. pr. Kr. poginulo je oko 25000 turskih vojnika, a potopljeno 80 turskih brodova.

Kršćanskoj su pobjedi zasigurno pridonijele i teško osvojive i snažno naoružane mletačke galije, ali i nadmoćno osobno naoružanje. Kršćanski su vojnici već koristili arkebuze, prvo vatreno oružje, dok su Turci još bili naoružani običnim lukom i strijelom. U bitci je sudjelovalo sedam hrvatskih galija (Cres, Krk, Rab, Šibenik, Trogir, Hvar, Kotor). Pored toga bila je i jedna galija iz Kopra. Zadarska je u danima prije bitke razbijala gusarsko brodovlje oko Lepanta kako bi brodovlje Svete lige bilo neoštećeno prije bitke. Sama zadarska galija nije sudjelovala u Lepantskoj bitci jer je pala u ruke Osmanlijama kod Krfa.

Posljedice bitke[uredi VE | uredi]

»Bitka kod Lepanta«, Paolo Veronese, druga polovica 16. stoljeća

Ova je bitka bila prva velika pobjeda kršćanske vojske protiv Osmanskog Carstva, te je imala i osobitu psihološku važnost. Ipak, pobjednici nisu uspjeli u potpunosti iskoristiti svoju premoć zbog nedovoljnog jedinstva svojih snaga.

Osmansko Carstvo počelo je odmah s obnovom svoje flote i završilo je u šest mjeseci, no ipak je izgubilo kontrolu nad morima, a osobito nad zapadnim Sredozemljem. Na istoku su Turci ipak osvojili Cipar. To je bila zadnja bitka u kojoj su se koristili brodovi bez jedara.

Zanimljivosti uz bitku[uredi VE | uredi]

  • Jedan od najpoznatijih sudionika ove bitke bio je i španjolski pisac Miguel de Cervantes, koji je u njoj i ranjen, a lijeva mu je ruka ostala uzeta. Bio je smješten u bolnici u Messini.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Ostali projekti
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Bitka kod Lepanta
  1. National Maritime Museum BHC0261, prema otisku iz 1572. od Martina Rote.
  2. Drane, Augusta Theodosia (1858.). The Knights of st. John: with The battle of Lepanto and Siege of Vienna
  3. 3,0 3,1 3,2 Konstam, Angus (2003.). Lepanto 1571: The Greatest Naval Battle Of The Renaissance, str. 20–23, Osprey Publishing pristupljeno 29. kolovoza 2012. ISBN 1-84176-409-4
  4. George Ripley and Charles A. Dana (1867.). The new American cyclopaedia: Volume 10
  5. Setton, Kenneth Meyer (1984.). The Papacy and the Levant, 1204–1571, Volume 161
  6. Rodgers, William Ledyard (1939.). Naval Warfare Under Oars, 4th to 16th Centuries: A Study of Strategy, Tactics and Ship Design, United States: Naval Institute Press ISBN 978-0-87021-487-5
  7. 7,0 7,1 Geoffrey Parker, The Military Revolution, pp. 87 – 88
  8. 8,0 8,1 (2006.) The Age of Wars of Religion, 1000–1650: Encyclopedia of Global Warfare and Civilization, Volume 2, Greenwood Publishing Group
  9. Confrontation at Lepanto by T.C.F. Hopkins, intro