Bitka kod Nikopolja

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bitka kod Nikopolja
sukob: Križarski pohod Žigmunda Luksemburškog
NikopolisSchlacht.jpg
Minujatura koja prikazuje detalje iz bitke. Gore: trenutak sudara dviju vojski. Dolje: masakr ratnih zarobljenika koji se dogodio nakon bitke.
Vrijeme 28. rujna 1396.
Mjesto Nikopolje, Bugarska
Ishod Pobjeda Osmanlija
Sukobljene strane
Red St George's Cross.svgKrižarska koalicija:

Banner of the Holy Roman Emperor with haloes (1400-1806).svgSveto Rimsko Carstvo
Coat of arms of Bohemian Crown.svgZemlje Krune sv. Vaclava
Flag of Savoie.svgSavojsko Vojvodstvo
Early Swiss cross.svgStara Švicarska Konfederacija
Ancient Flag of Burgundy.svgBurgundsko vojvodstvo
Flag of Sigismund of Hungary.svgKraljevina Ugarska
Flag of Croatia (Early 16th century–1526) (Border).svgHrvatska
Coa Romania Country Wallachia History 2 (14th century).svgKneževina Vlaška
Flag of the Order of St. John (various).svgIvanovci
Flag of Republic of Venice (1659-1675).svgMletačka Republika
Flag of the Second Bulgarian Empire.svgDrugo bugarsko carstvo
Kingdom of Poland-flag.svgKruna Poljske
Royal Banner of the Crown of Castile (Early Style)-Variant.svgKruna Kastilije
Royal Banner of Aragón.svgKruna Aragonije
PortugueseFlag1385.svgKraljevina Portugal
Bandera de Reino de Navarra.svgKraljevina Navara
Flag of the State of the Teutonic Order.svgTeutonski viteški red
Byzantine imperial flag, 14th century.svgBizant

Ottoman red flag.svgOsmansko carstvo
Coat of arms of Moravian Serbia.svgSrbija
Zapovjednici
Flag of Sigismund of Hungary.svgŽigmund Luksemburški
Filip od Artois
Jean Le Maingre
Ottoman red flag.svgsultan Bajazid I.
Coat of arms of Moravian Serbia.svg Stefan Lazarević
Postrojbe
više od 60.000 (uglavnom konjaništvo) 100.000
Gubitci
nepoznat broj 10.000 - 30.000

Bitka kod Nikopolja bila je bitka koja se dogodila 28. rujna 1396. godine kod Nikopolja u sjevernoj Bugarskoj. Vodila se je između velike kršćanske koalicije predvođene ugarsko-hrvatskim kraljem te svetorimskim carem Žigmundom Luksemburškom i Ivanom, sinom Filipa Hrabrog od Burgundije, na jednoj strani. Na drugoj strani bile su Osmanlije, predvođene sultanom Bajazidom I, na čijoj je strani još bila srpska vojska predvođena knezom Stefanom Lazarevićem. Kršćansku koaliciju, čiji je cilj bio oslabiti osmanski pritisak na Carigrad, činile su između ostalog: ugarske, hrvatske, francuske, njemačke, engleske i poljske i druge čete.[1]

Suprotstavljene snage[uredi VE | uredi]

Vojska Osmanlija brojila je oko 100.000 ljudi dok je križarska vojska imala 60.000 ljudi, gotovo samih konjanika. U bitci koja je trajala cijeli dan pobijedila je Osmanlijska vojska krivnjom francuskih vitezova, koji su se prenaglili i kao prvi, unatoč onome što je tražio kralj Žigmund, napali Turke.

Sigismund je htio koristiti svoje pomoćne kontingente iz Transilvanije i Vlaške za prvi napad, jer je procijenio da imaju slab borbeni moral i kako bi ih imao bolje pod nadzorom. Francuski su vitezovi pak inzistirali na časti da prvi krenu u boj.

Na desnom krilu kraljevske vojske stajali su Hrvati pod Stjepanom Lackovićem, na lijevom krilu vojvoda Mirča s Rumunjima a u sredini kralj Sigismund s Nikolom Gorjanskim (također s hrvatskom vojskom) i čete celjskog grofa Herrmanna.

Pripreme za bitku[uredi VE | uredi]

Bitka[uredi VE | uredi]

Skica bitke kod Nikopolja

Francuski konjanici prvi su žestoko navalili na bojni red Turaka, pješaštvo i janjičare. Potisnuli su i drugi bojni red: 30.000 turskih konjanika. Ali pri daljnjem prodiranju sukobili su se s jezgrom turske vojske kojom je zapovjedao sam sultan Bajazid I. Bajazid je stajao s jakom pričuvom, s izabranim konjaništvom u zaklonjenim položajima. Silnim udarcem bacio se sultan na Francuze koji su u dotadašnjem brzom prodoru bili već pretrpjeli jake gubitke. Vještim manevrom Bajazid je okružio Francuze pa ih potpuno uništio, prije nego što je ostala kršćanska vojska mogla stići im u pomoć.

Poraz Francuza djelovao je i na ostale dijelove vojske. No u pravi čas kralj Žigmund ušao je s jezgrom križarske vojske u borbu. Već je pobjeda naginjala kršćanima, ali tijekom te odlučne borbe Turcima je u pomoć pritekao srpski knez Stefan Lazarević s 5.000 konjanika. To je dalo prevagu Turcima, koji su iznijeli pobjedu nad postrojbama kralja Sigismunda. Veliki dio vojske bio je potučen i zarobljen, samo manji dio mogao je uzmaknuti na sjever i spasiti se. Kršćani su izgubili oko 12.000 vojnika a veliki dio je i zarobljen.

Nakon bitke, Bajazid je dao masakrirati kršćanske zarobljenike, nakon što je otkrio masakr kojeg su ovi ranije napravili nad svojim ratnim zarobljenicima.

Epilog[uredi VE | uredi]

Od tada je Osmansko carstvo moglo naprjedovati prema srednjoj Europi. Bajazid provaljuje u istočnu Hrvatsku, a s konjaničkim prethodnicama prodire kroz Slavoniju do Ptuja.[1]

U toj silnoj nesreći pomogao je kršćanima, a da to nije ni znao, mongolski kan Timur Lenk. On je prodirao tada s istoka prema zapadu. Kod Angore došlo je, 20. srpnja 1402. godine, do Bitke kod Angore između njega i Bajazida. Tada je Bajazid poražen i zarobljen. Uz Bajazida u toj bitci borile su se i srpske postrojbe pod Lazarevićem.[2]

Mongoli su u najtežem trenutku zaustavili pohod Osmanlija prema srednjoj Europi. Da nije bilo Timur Lenka i njegove navale na Turke, već bi u 15. stoljeću došlo do Osmanlijske invazije u Ugarsku.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Pavičić, Slavko (2009.). Hrvatska vojna i ratna povijest, str. 397., Split: Sveučilišna knjižnica u Splitu ISBN 978-953-213-050-8
  2. Marinko Ogorec, Angorska bitka 1402. (II. dio). Ugašena turska Munja, Hrvatski vojnik, br. 332., god. VIII, 18. veljače 2011., ISSN 1330-500X, str. 30.:
    "U Bajazitovoj vojsci, među njegovim vazalima, u bitki je sudjelovalo i oko 5 000 Srba na čelu sa Stevanom Lazarevićem. Među njima je bilo više od 500 oklopljenih konjanika-vitezova."
    Hrvatskivojnik.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio je preuzet iz internetskog izdanja časopisa Hrvatski vojnik. Vidi Dopuštenje Hrvatskog vojnika za Wikipediju na hrvatskome jeziku., preuzeto 25. svibnja 2013.