Bitka za Zavrtaljku

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Bitka za Zavrtaljku bila je bitka u bošnjačko-hrvatskom sukobu. Bitkom je nanesen konačni poraz Armiji BiH koja je dotad izbjegavala potpisati primirje, nadajući se okupirati od izdanih saveznika Hrvata još njihovih zemalja. Još jedna hrvatska pobjeda u nizu i još jedan bošnjački neuspjeh rasplinuo je megalomanske bošnjačke ciljeve zasnovane na nerealnoj viziji nepobjedivosti svoje vojske. Očekivani pokret i spajanje hrvatskih enklava natjerao je Bošnjake zatvoriti logore za Hrvate i potpisati Washingtonski sporazum.

Akcija[uredi VE | uredi]

Armija BiH pokušala je opet prekinuti komunikaciju između Kiseljaka i oslobođenih dijelova Fojnice. Krenula je zauzeti Brestovsko i Fojničko raskrižje. [1] Bošnjaci su pokrenuli veliku ofenzivu. 9. siječnja 1994. godine bio je među najtežim i najkrvavijim danima. Blokirani Vitez i Lašvanska dolina već su bili 316 dana opkoljeni. Obrana 70 tisuća Hrvata Lašvanske doline bila je u vrlo teškoj situaciji. Bošnjačke snage okupirale su Buhine kuće i presjekli komunikaciju koja je bila žila kucavica, Vitez - Busovača. Cilj napada bio je presjeći Lašvansku dolinu na dva dijela. Tako bi sasvim ugrozili i onako tešku obranu na ovog područja.

HVO je osujetio taj pokušaj 29. siječnja 1994. godine.[1] U razdoblju od 31. siječnja do 5. veljače, HVO je pokrenuo akciju Zavrtaljka. Cilj je bio osloboditi dominantne kote u kiseljačkoj općini i pripremiti sve za deblokadu lašvanske doline povezivanjem s kiseljačkim HVO-om.[2]

HVO je nadljudskim naporima oslobodio Zavrtaljku i 15. veljače Buhine Kuće i vratio pod kontrolu prometnicu Vitez - Busovača.[3] U bitci za Zavrtaljku, hrvatske snage izvojevale su pobjedu. Ovladavanjem Zavrtaljkom snage brigade Jelačić rasteretile su pritisak na opkoljene hrvatske branitelje Lašvanske doline.[1]

Pobjede u bitkama za važne kote Meoršje i Bašino Brdo, Rami te pobjeda na ključnoj koti Zavrtaljci osigurala je opstanak Hrvata u Kiseljaku, Kreševu i dijelu fojničke općine pod hrvatskim nadzorom. U borbama sa Armijom BiH poginulo je 11 hrvatskih branitelja.[2]Uspostavljen je novi odnos na ramsko-uskopaljskoj bojišnici,[4] kao i na lašvansko-lepeničkoj. 15. veljače su postrojbe Viteške brigade HVO-a nakon višednevnih krvavih borbi oslobodile su viteško naselje Buhine Kuće, izgubljeno prije mjesec dana. [5]

Spomen-obilježje poginulima je u Brestovskom, župe na čijem teritoriju je i Zavrtaljka.[2]

Strateška situacija[uredi VE | uredi]

Bošnjačko-hrvatski sukob, Zavrtaljka je tamnoplavo područje u općini Kiseljak, jedna od pobjeda koje su dovele do hrvatske pobjede u ratu i bošnjačkog prihvaćanja hrvatsko-bošnjačke federacije i konfederacije s RH
Bošnjačko-hrvatski sukob, Planovi za oslobađanje središnje Bosne i sjeverne Hercegovine

Narod u Hercegovini, Kiseljaku i drugdje nije rado primio potpisivanje Washingtonskog sporazuma. Iako je to značilo primirje, to nije značilo povratak izbjeglih i prognanih Hrvata. S obzirom na velike uspjehe HVO-a i da je HVO-u krajem 1993. i početkom 1994. stiglo veliko pojačanje, to je bilo zaustavljanje povratka izgubljenog. Konačno su se stvorili uvjeti probijanja do Lašvanske doline. Osim uspjeha na lepeničko-lašvanskom bojištu, uskopaljska bojišnica dobro je stajala i samo je visoka politika zaustavljala Hrvate od ušetavanja iz Uskoplja u Gornji Vakuf. Konsolidacija odsječenih hrvatskih enklava, izgubljeni momentum bošnjačkih snaga, krajnje loše stanje prehrane, sve slabije zalihe streljiva i ljudstva unatoč pomoći unprofora koji je krijumčario oružje i bošnjačke vojnike, pad morala zbog niza poraza, najavljivalo je skori hrvatski plimni val i velike gubitke teritorija. Gornji Vakuf (bošnjački dio Uskoplja) držala je samo politika, zastave HVO već su bile pred Fojnicom. Iminentan je bio hrvatski prolazak dalje. Visoko motivirani izgnani Hrvati koji su željeli povratak svojim domovima spremno su čekali pokret ka krajevima odakle su ih protjerali nezahvalni saveznici koji su ih izdali. Srbi su gubili strpljenje. Nerazumna agresivna politika bošnjačkog vodstva prema Hrvatima obijala im se o glavu. Osvojeni teritoriji bili su mjehur od sapunice i prijetilo je da se ta nerealna osvajanja rasprsnu. S više je strana dolazila opasnost. Izvjesno je bilo da će dogovor sa Srbima propasti i da će Srbi krenuti gdje su mirovali. Eliminacijom bošnjačkog dijela Uskoplja HVO-u je davala mogućnost preusmjeriti snage odatle ka Bugojnu, kamo su brojni prognani Hrvati čekali povratak, a s druge strane Srbi su mogli svaki tren krenuti iz obližnjih Donjeg Vakufa i Kupresa te je Bošnjacima prijetilo okruženje. Hrvati su bili motivirani za povratak u Travnik, dok su Srbi se svaki tren mogli aktivirati s Vlašića i tamo je prijetilo okruženje. Konsolidiranje i iminentno spajanje hrvatskih enklava stvaralo je mogućnost da etnički očišćena Zenica postane bojištem, kamo su se mnogi Hrvati i Srbi htjeli vratiti. Na istočnohercegovačkom ratištu predomišljanje Srba prestavljalo bi lako eliminiranje tankoga bošnjačkog klin s istočne strane Neretve koji je opstajao tek zbog dogovora sa Srbima, i da Srbi opkole i uđu u istočni Mostar. Situacija je natjerala bošnjačko vodstvo na prekid napadnih djelovanja, sjedanje za pregovarački stol i brzo potpisivanje primirja.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Portal Hrvata Bosne i Hercegovine Kolumne - Domovinski Rat - Kiseljak je ostao neosvojiv grad, 20. prosinca 2012. (pristupljeno 29. srpnja 2017.)
  2. 2,0 2,1 2,2 HercegBosna.org Obilježena 17. obljetnica bitke za Zavrtaljku
  3. HercegBosna.org Kronologija bošnjačko-hrvatskog sukoba
  4. HercegBosna.org Obilježena 17. obljetnica operacije „Tvigi '94.“
  5. HercegBosna.org Godišnjica oslobođenja naselja Buhine Kuće