Blago Zadro
| Blago Zadro | |
|---|---|
 Blago Zadro tijekom obrane Vukovara | |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 31. ožujka 1944. |
| Mjesto rođenja | Donji Mamići-Ledinac, BiH |
| Datum smrti | 16. listopada 1991. |
| Mjesto smrti | Vukovar, Hrvatska |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Nadimak | Šljuka[1] |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1991. |
| Čin | general bojnik (posmrtno) |
| Ratovi | Domovinski rat |
| Važnije bitke | Bitka za Vukovar |
| Vojska | Hrvatska vojska |
| Rod vojske | Hrvatska kopnena vojska |
| Zapovijedao | 3. bojna 204. brigade |
| Normativni nadzor | |
Blago Zadro (Donji Mamići, Ledinac kraj Gruda, 31. ožujka 1944. – Vukovar, 16. listopada 1991.),[2] jedan je od najvećih heroja Domovinskoga rata. Posmrtno je promaknut u čin general bojnika.
Blago Zadro rođen je u Bosni i Hercegovini, u Donjim Mamićima - Ledincu kraj Gruda 1944. godine. Kao desetogodišnjak doselio se iz rodne Hercegovine zajedno s obitelji u Borovo Naselje, gdje je završio školu,[3] zaposlio se u tvornici "Borovo" i zasnovao obitelj.[4] Početkom demokratskih promjena aktivno se uključio u politički život toga kraja te je bio jednim od osnivača HDZ-a u Vukovaru i istočnoj Slavoniji.[2] Postao je prvi dopredsjednik HDZ-a u Vukovaru te predsjednik ogranka HDZ-a u Borovu Naselju.[5][6]
Sredinom lipnja 1990. godine Zadro je, zajedno s Tomislavom Merčepom, odigrao ključnu ulogu u tzv. "junskom štrajku" u kombinatu "Borovo". Nekoliko dana nakon izbijanja štrajka 18. lipnja 1990., Zadro i Merčep uspjeli su preuzeti kontrolu nad štrajkaškim odborom i Vladi RH uputiti zahtjev za hitnom smjenom tadašnjeg generalnog direktora "Borova", Zdravka Egića.[6] U toku ovog štrajka došlo je do prvih podjela borovskih radnika po nacionalnim linijama, pri čemu su Hrvati uglavnom podržavali obustavu rada, a Srbi dobrim dijelom nastavili ići na posao. Takvoj je situaciji pridonijelo i pisanje srbijanskih medija koji su optuživali štrajkaški odbor za iznošenje šovinističkih izjava, što je tvornički tisak "Borova" proglasio falsifikatom.[7] Uprava kombinata štrajk je od početka nazivala "političkim", čemu je vjerojatno pripomoglo i javno istupanje Zadre i Merčepa kao članova HDZ-a te onemogućavanje obraćanja tadašnjeg gradonačelnika Vukovara, Slavka Dokmanovića (SKH-SDP), okupljenim radnicima.[7]
Tijekom 1990. godine aktivno se uključio u organiziranje obrane pred nastupajućom velikosrpskom agresijom. Po izbijanju Bitke za Vukovar zbog svojih izuzetnih organizacijskih sposobnosti i hrabrosti preuzima zapovijedanje obranom čitavog Borova Naselja. Iako nije bio vojno školovan, kao zapovjednik 3. bojne 204. vukovarske brigade pokazao se izvrsnim organizatorom obrane grada Vukovara u Borovu Naselju. Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti, koja je zbog toga i prozvana "Groblje tenkova", zaustavljena je oklopna sila JNA i uništeno na desetke tenkova i oklopnih transportera.[3][5]
Poginuo je 16. listopada 1991. godine blizu Trpinjske ceste, u Kupskoj ulici nedaleko od željezničke pruge, nakon što je pogođen rafalom iz puškostrojnice dok je vodio svoje suborce u akciju.[3][4][8]
Tijelo Blage Zadre suborci su izvukli tek nakon žestoke paljbe po neprijateljskim položajima. Potom su ga odmah stavili na nosila i odnijeli u stožer Hrvatske vojske. Nakon toga Zadrino je tijelo prebačeno u vukovarsku bolnicu gdje je dr. Juraj Njavro utvrdio njegovu smrt. Bio je pokopan u lijesu označenom brojem za koji je znalo samo četvero suboraca.[3]
Od trojice sinova dvojica starijih također su se uključili u obranu. Najstariji, Robert (1969.), 10. travnja 1992. godine[9] poginuo je u borbama kod Kupresa,[5] upavši sa suborcima u tenkovsku zamku.[4] Kasnije je kod Kupresa podignut spomenik "petorici Vukovaraca".
Blago Zadro pokopan je na vukovarskom Novom groblju 16. listopada 1998. godine.[5] Nakon što su njegovi posmrtni ostatci ekshumirani u ljeto 1998. godine zajedno s 937 žrtava iz masovne grobnice na vukovarskome Novom groblju.[4][9] Njegov sin Robert godinu dana poslije identificiran je iz zajedničke grobnice u Zagrebu nakon što je godinama njegova sudbina bila nepoznata.
Otac i sin Zadro počivaju na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, u Aleji hrvatskih branitelja.[5][9]
- 1991. – predsjednik MZ "Bratstvo i jedinstvo"
- 1991. – zapovjednik obrane Borovog Naselja
- 1991. – zapovjednik 3. bojne 204. brigade HV za Borovo Naselje i Trpinjsku cestu
- general bojnik, posmrtno
- Ime Blage Zadre nosi Zapovjedno stožerna škola Ministarstva obrane RH, osnovna škola u Borovu Naselju, te ulice u Grudama, Splitu i Zagrebu.[4] Replika njegovoga poprsja nalazi se u Vukovaru, a izvornik se nalazi u njegovom rodnom Ledincu.
Zbog svoje uloge u Domovinskom ratu, herojske pogibije i velike karizme koju je stekao još za vrijeme bitke za Vukovar, po završetku Domovinskog rata postao je jedna od najvećih i najpoštovanijih ikona hrvatskog rata za neovisnost.[4][9]
O njegovoj hrabrosti i odvažnosti svjedočio je suborac Dragan Luketić:[3]
»Bilo je to 1991. veljača ili ožujak. Bio sam kod Zadre u njegovoj kući kada mu je zazvonio telefon. Njegova supruga Kata je trgnula i vrisnula, pa mi je Blago objasnio da, kada je on na terenu, četnici iz Borova sela zovu Katu, provociraju,psuju i prijete klanjem. A onda je on uzeo slušalicu i rekao: “Nemojte psovati, mi smo kršćani, katolici. Nismo navikli na takve proste riječi. Nego ovako, gledaj … Ja sam Blago Zadro, Bosanska 11, ključ je u prozoru, u svako doba otključaj i uđi, ali dobro razmisli kako ćeš izaći.«Njegova žena Katica rekla je kako je bio pažljiv, dobar i odan suprug te brižan otac djeci s kojom je gledao crtiće, igrao se, šalio, a "djeca su ga naprosto obožavala".[3]
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatski vojnik (http://www.hrvatski-vojnik.hr). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatski vojnik.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Domovinski rat on line (http://www.domovinskirat.eu/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Domovinski rat on line.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
- ↑ Domovinski rat on line, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 21. listopada 2008.), pristupljeno 6. svibnja 2019.
- 1 2 Zadro, Blago. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 24. studenoga 2020.
- 1 2 3 4 5 6 24sata.hr Romana Bilešić, "Simbol junaštva i hrabrosti: On je u borbu uvijek kretao prvi...!", objavljeno 16. listopada 2016.
- 1 2 3 4 5 6 glasgrada.hr, Glas Grada, "Na današnji dan prije 25 godina poginuo je Blago Zadro!", objavljeno 16. listopada 2016. pristupljeno 10. listopada 2016.
- 1 2 3 4 5 priznajem.hr, nepotpisano, rubrika: povijest, "Video: Na današnji dan, braneći Vukovar, poginuo je heroj Blago Zadro!", pristupljeno 17. listopada 2016.
- 1 2 Cvek, Sven; Račić, Jasna; Ivčić, Snježana. 2019. Borovo u štrajku: rad u tranziciji 1987.-1991. Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju. Zagreb. str. 106–107. ISBN 978-953-58721-3-9
- 1 2 Cvek, Sven; Račić, Jasna; Ivčić, Snježana. 2019. Borovo u štrajku: rad u tranziciji 1987.-1991. Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju. Zagreb. str. 108–109. ISBN 978-953-58721-3-9
- ↑ M. Alvir, Blago Zadro (16. listopada 1991.), Hrvatski vojnik, godina V., br. 210., 17. listopada 2008., str. 8.
- 1 2 3 4 dalmacijanews.hr, Joško Dadić, "Na današnji dan poginuo je vukovarski junak Blago Zadro!", objavljeno 16. listopada 2014., pristupljeno 16. listopada 2016.
- ↑ Sanja Butigan, Obljetnica Borova. Branitelj pitao Kosor: Zašto pokolj obilježavamo na krivom mjestu? Zbog vašeg koalicijskog partnera!, slobodnadalmacija.hr, 2. svibnja 2011., pristupljeno 6. svibnja 2019.
- ↑ Blago Zadro posmrtno proglašen počasnim građaninom Grada Zagreba, HINA, jutarnji.hr, 11. prosinca 2019., pristupljeno 14. prosinca 2019.