Blago Zadro

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Blago Zadro
Blago Zadro tijekom obrane Vukovara
Blago Zadro tijekom obrane Vukovara
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 31. ožujka 1944.
Mjesto rođenja Donji Mamići-Ledinac, BiH
Datum smrti 16. listopada 1991.
Mjesto smrti Vukovar, Hrvatska
Nacionalnost Hrvat
Nadimak Šljuka[1]
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1991.
Čin general bojnik (posmrtno)
Ratovi Domovinski rat
Važnije bitke Bitka za Vukovar
Vojska Hrvatska vojska
Rod vojske Hrvatska kopnena vojska
Zapovijedao 3. bojna 204. brigade

Blago Zadro (Donji Mamići-Ledinac kraj Gruda, 31. ožujka 1944. - Vukovar, 16. listopada 1991.), jedan je od najvećih junaka Domovinskoga rata. Posmrtno je promaknut u čin general bojnika.

Životopis[uredi VE | uredi]

Blago Zadro rođen u Bosni i Hercegovini, u Donjim Mamićima-Ledincu kraj Gruda 1944. godine. Kao desetogodišnjak doselio se iz rodne Hercegovine zajedno s obitelji u Borovo Naselje, gdje je završio školu[2], zaposlio se u tvornici "Borovo" i osnovao obitelj.[3] Početkom demokratskih promjena aktivno se uključio u politički život toga kraja, bio jednim od osnivača HDZ-a u Vukovaru i istočnoj Slavoniji,[4] te postao prvi dopredsjednik HDZ-a u Vukovaru[5] te se aktivno uključio u organiziranje obrane pred nastupajućom velikosrpskom agresijom. Po izbijanju Bitke za Vukovar zbog svojih izuzetnih organizacijskih sposobnosti i hrabrosti preuzima zapovijedanje obranom čitavog Borova Naselja. Iako nije bio vojno školovan, kao zapovjednik 3. bojne 204. vukovarske brigade pokazao se izvrsnim organizatorom obrane grada Vukovara u Borovu Naselju. Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti, koja je zbog toga i prozvana "Groblje tenkova", zaustavljena je oklopna sila JNA i uništeno na desetke tenkova i oklopnih transportera. Bio je hrabar i odlučan, zapovjednik koji je u borbu kretao prvi.[2][5]

Poginuo je 16. listopada 1991. godine blizu Trpinjske ceste, u Kupskoj ulici nedaleko od željezničke pruge, pokošen rafalom iz puškostrojnice dok je vodio svoje suborce u akciju.[2][3][6]

Tijelo Blage Zadre suborci su izvukli tek nakon žestoke paljbe po neprijateljskim položajima. Potom su ga stavili na nosila i odmah odnijeli u štab. Nakon toga Zadrino je tijelo prebačeno u vukovarsku bolnicu gdje je dr. Juraj Njavro utvrdio njegovu smrt. Bio je pokopan u lijesu označenom brojem za koji je znalo samo četvero suboraca.[2]

Grob Blage i Roberta Zadre na Memorijalnom groblju u Vukovaru

Od trojice sinova dvojica najstarijih također su se uključili u obranu, najstariji Robert (1969.) kasnije je, 10. travnja 1992. godine,[7] poginuo u borbama kod Kupresa[5], upavši sa suborcima u tenkovsku zamku.[3] Kasnije je kod Kupresa podignut spomenik "petorici Vukovaraca".

Blago Zadro pokopan je na vukovarskom Novom groblju 16. listopada 1998. godine.[5] Nakon što su njegovi posmrtni ostatci ekshumirani u ljeto 1998. godine zajedno s 937 žrtava iz masovne grobnice na vukovarskome Novom groblju.[3][7] Njegov sin Robert godinu dana poslije identificiran je iz zajedničke grobnice u Zagrebu nakon što je godinama njegova sudbina bila nepoznata.

Otac i sin Zadro počivaju na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, u Aleji hrvatskih branitelja.[5][7]

Dužnosti[uredi VE | uredi]

  • 1991. - predsjednik MZ "Bratstvo i jedinstvo"
  • 1991. - zapovjednik obrane Borovog Naselja
  • 1991. - zapovjednik 3. bojne 204. brigade HV za Borovo Naselje i Trpinjsku cestu

Činovi[uredi VE | uredi]

Naslijeđe i spomen[uredi VE | uredi]

Spomenik Blagi Zadri na Trpinjskoj cesti u Vukovaru
  • Ime Blage Zadre nosi Zapovjedno stožerna škola Ministarstva obrane RH, osnovna škola u Borovu Naselju, te ulice u Grudama, Splitu i Zagrebu.[3] Replika njegovoga poprsja nalazi se u Vukovaru, a izvornik se nalazi u njegovom rodnom Ledincu.

Zbog svoje uloge u Domovinskom ratu, junačke pogibije i velike karizme koju je stekao još za vrijeme bitke za Vukovar, po završetku Domovinskog rata postao je jedna od najvećih i najpoštovanijih ikona hrvatskog rata za neovisnost.[3][7]

O njegovoj hrabrosti i odvažnosti svjedočio je suborac Dragan Luketić:[2]

Wikicitati „Bilo je to 1991. veljača ili ožujak. Bio sam kod Zadre u njegovoj kući kada mu je zazvonio telefon. Njegova supruga Kata je trgnula i vrisnula, pa mi je Blago objasnio da, kada je on na terenu, četnici iz Borova sela zovu Katu, provociraju,psuju i prijete klanjem. A onda je on uzeo slušalicu i rekao: “Nemojte psovati, mi smo kršćani, katolici. Nismo navikli na takve proste riječi. Nego ovako, gledaj … Ja sam Blago Zadro, Bosanska 11, ključ je u prozoru, u svako doba otključaj i uđi, ali dobro razmisli kako ćeš izaći.”
()

Njegova žena Katica rekla je kako je bio pažljiv, dobar i odan suprug te brižan otac djeci s kojom je gledao crtiće, igrao se, šalio, a "djeca su ga naprosto obožavala".[2]

  • 2011. godine posmrtno je nagrađen nagradom za životno djelo za iznimnu hrabrost i život položen u obrani Vukovara 1991. godine.[8]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Domovinski rat on line, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 21. listopada 2008.), pristupljeno 6. svibnja 2019.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 24sata.hr Romana Bilešić, "Simbol junaštva i hrabrosti: On je u borbu uvijek kretao prvi...!", objavljeno 16. listopada 2016.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 glasgrada.hr, Glas Grada, "Na današnji dan prije 25 godina poginuo je Blago Zadro!", objavljeno 16. listopada 2016. pristupljeno 10. listopada 2016.
  4. Zadro, Blago, enciklopedija.hr, pristupljeno 6. svibnja 2019.
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 priznajem.hr, nepotpisano, rubrika: povijest, "Video: Na današnji dan, braneći Vukovar, poginuo je heroj Blago Zadro!", pristupljeno 17. listopada 2016.
  6. M. Alvir, Blago Zadro (16. listopada 1991.), Hrvatski vojnik, godina V., br. 210., 17. listopada 2008., str. 8.
  7. 7,0 7,1 7,2 7,3 dalmacijanews.hr, Joško Dadić, "Na današnji dan poginuo je vukovarski junak Blago Zadro!", objavljeno 16. listopada 2014., pristupljeno 16. listopada 2016.
  8. Sanja Butigan, Obljetnica Borova. Branitelj pitao Kosor: Zašto pokolj obilježavamo na krivom mjestu? Zbog vašeg koalicijskog partnera!, slobodnadalmacija.hr, 2. svibnja 2011., pristupljeno 6. svibnja 2019.