Bruno Vlahek

Izvor: Wikipedija
Bruno Vlahek
Rođen/a11. veljače 1986.
Žanr/oviklasična glazba
Zanimanjepijanist, skladatelj
Instrumentklavir
Internetska stranicahttp://www.brunovlahek.com/
Nagrade
Mladi glazbenik godine

Bruno Vlahek (Zagreb, 11. veljače 1986.), hrvatski pijanist i skladatelj.

Glazbena ga je kritika prozvala "biserom hrvatske kulture"[1] te "novim Pogorelićem".[2]

Obrazovanje[uredi | uredi kôd]

Prvo glazbeno obrazovanje započinje u Zagrebu u dobi od 9 godina, dok već dvije godine kasnije osvaja 1. nagradu na međunarodnom natjecanju za mlade pijaniste u Pinerolu (Italija). Godine 1999. i 2001. g. ostvaruje apsolutnu pobjedu na hrvatskim državnim natjecanjima učenika i studenata glazbe u Dubrovniku. Polazeći istodobno zagrebačku Klasičnu gimnaziju, u dobi od 14 godina započinje rad s Vladimirom Krpanom u čijoj je klasi na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i diplomirao klavir 2005. godine kao jedan od najmlađih diplomanata Sveučilišta u Zagrebu.[3] Kao stipendist Švicarske Konfederacije, a zatim njemačkog DAAD-a, poslijediplomske studije završio je 2008. na Konzervatoriju u Lausannei u klasi Jean-François Antoniolija te 2010. na Hochschule für Musik u Kölnu gdje su mu profesori bili Vassily Lobanov (klavir), Tilmann Claus i Johannes Fritsch (kompozicija i improvizacija). Od 2010. – 2013. usavršavao se pod mentorstvom legendarnog ruskog pijanista i pedagoga Dmitrija Bashkirova na Visokoj školi za glazbu kraljice Sofije u Madridu.[4]

Pijanist[uredi | uredi kôd]

Razvio je bogatu koncertnu djelatnost nastupajući u diljem Europe, u Južnoj Americi, Aziji, Africi, Rusiji i Izraelu, u koncertnim dvoranama kao što su Palau de la Musica u Barceloni, Gasteig u Münchenu, Mozarteum u Salzburgu, Akademija Ferenc Liszt u Budimpešti, Auditorio Nacional de Musica u Madridu, Tel Aviv Museum of Art, Shanghai Concert Hall, Seoul Arts Centre te na festivalima u Beču, Bolzanu, Dar-es-Salaamu, Dubrovniku, Moskvi, Palmi de Mallorci i Verbieru. Ostvario je snimke za TV i radio kuće kao što su britanski BBC 3, nizozemski NPO Radio 4, španjolski Catalunya Ràdio te Radio Suisse Romande za kojeg je 2008. snimio Saint-Saënsov Drugi klavirski koncert uz Orchestre Chambre de Lausanne.[5] Kritika ističe njegovu "fantastičnu virtuoznost" te "dubinu glazbene misli koja očarava publiku".[6]

Pobjednik je međunarodnih pijanističkih natjecanja Ricard Viñes 2008. u Lleidi (Španjolska) i Alexander Scriabin 2010. u Parizu, laureat EPTA-inog natjecanja Svetislav Stančić 2007. u Zagrebu, međunarodnog pijanističkog natjecanja u Šangaju (Kina) 2012., kao i međunarodnog pijanističkog natjcanja u Lyonu (Francuska) 2016. godine gdje je osvojio treću nagradu kao i nagradu publike.[7] Dobitnik je švicarskih nagrada „Paderewski“ i „Max D. Jost“,[8] nositelj prestižnog naslova Mladi glazbenik godine Zagrebačke filharmonije za 2010. godinu,[9] kao i nagrada Yamahine europske zaklade u Madridu, memorijalne nagrade Pnina Salzman u Izraelu, te Artists on Globe Award 2014. Za svoja postignuća nagrađen je počasnom diplomom koju mu je u kraljevskoj rezidenciji El Pardo osobna uručila španjolska kraljica Sofija.[10]

Redovito nastupa sa svojom suprugom pijanisticom Dubravkom Vukalović Vlahek u uspješnom klavirskom duu D&B s kojim su 2013. godine postali i laureati međunarodnog natjecanja za klavirska dua u Monaku. Prvi su hrvatski pijanisti koji su izveli monumentalni ciklus "Vizije amena" za dva klavira francuskog skladatelja Oliviera Messiaena, i to povodom 50. obljetnice Muzičkog biennala u Zagrebu.[11]

Skladatelj[uredi | uredi kôd]

Autorom je skladateljskog opusa od više od 40 orkestralnih, komornih, solističkih i zborskih djela raznih žanrova koja se izvode na pet kontinenata, u gradovima kao što su New York, Chicago, London, Berlin, Amsterdam, Lisabon, Prag, Moskva, Salzburg, Beč, Cambridge, Sankt-Peterburg i Seul, te između ostalog na Svjetskim danima nove glazbe u Sydneyu (Australija).[12] Pobjednik je 33. međunarodnog skladateljskog natjecanja za skladbe za orgulje "Cristóbal Halffter" u Španjolskoj.[13] Skladbe su mu dosad izdane u Velikoj Britaniji i SAD-u.[14]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. ožujka 2016. Pristupljeno 1. lipnja 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  2. ↑ http://tjedno.com/index.php/kolumne/kolumne-koruga/1952-bruno-vlahek-novi-pogoreli[neaktivna poveznica]
  3. ↑ http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050721/kultura02.asp
  4. ↑ http://www.dubrovnik-festival.hr/default.aspx?t=13&art=15612&sec=2400[neaktivna poveznica]
  5. ↑ http://www.rsr.ch/espace-2/tribune-jeunes-musiciens/selectedDate/15/6/2008#dimanche
  6. ↑ https://issuu.com/mpacaric/docs/inflight_proljece_2016_web
  7. ↑ http://www.gpipl.fr
  8. ↑ http://www.paderewski-morges.ch/img/annales_30_2007.pdf[neaktivna poveznica]
  9. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2011. Pristupljeno 17. ožujka 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  10. ↑ http://www.hrt.hr/index.php?id=48&tx_ttnews%5Bcat%5D=189&tx_ttnews%5Btt_news%5D=122588&tx_ttnews%5BbackPid%5D=48&cHash=1bebf63af6[neaktivna poveznica]
  11. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. listopada 2016. Pristupljeno 3. kolovoza 2016. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  12. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. kolovoza 2011. Pristupljeno 17. ožujka 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  13. ↑ http://estudiosbercianos.blogspot.com.es/
  14. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. veljače 2012. Pristupljeno 17. ožujka 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Bruno_Vlahek&oldid=6877694"