Buretsu

Izvor: Wikipedija
Buretsu
25. car Japana
Vladavina 498. - 506. (tradicijski)[1]
Prethodnik Ninken
Nasljednik Keitai
Rođenje 489.
Smrt 506.
Pokop Kataoka no Iwatsuki no oka no kita no misasagi (Nara)

Buretsu (jap. 武烈天皇, ぶれつてんのう, Buretsu-tennō, 2. godina cara Ninkena/498. – 8. dan 12. mjeseca 8. godine cara Buretsua /506.) bio je 25. japanski car[2] prema tradicijskomu brojanju.[3]

Ne može se neki točni nadnevak pridijeliti njegovom vladanju, a konvencijski se uzima da je vladao od 498. do 506. godine.,[4] a prema japanskim izvorima, od 12. mjeseca 11. godine cara Ninkena do 8. dana 12. mjeseca 8. godine cara Buretsua.

Rođen kao Ohatsuse no Wakasazaki no Mikoto (小泊瀬稚鷦鷯尊). Najstariji[5] je sin cara Ninkena[6] kojeg je dobio s caricom Kasugom no Ōiratsume. U 7. godini Ninkenova carevanja imenovan je za krunskog kraljevića. Buretsu je imao jednu suprugu, bez carskih potomaka.[5]

Buretsuov ondašnji naslov izgleda da nije bio tennō, jer većina povjesničara smatra da taj naslov nije uveden sve do vladavina cara Tenmua i carice Jitō. Vjerojatnije je da je bio Sumeramikoto ili Amenoshita Shiroshimesu Ōkimi (治天下大王), što u prijevodu na hrvatski znači "veliki kralj koji vlada pod nebesima." Kao drugi mogući naslov kojim ga se oslovljavalo jest "Veliki kralj Yamatoa." (ヤマト大王/大君 - Yamato ōkimi).

Buretsuova palača nalazila se u Hirotaka no Miya no Hasse.[5]

Obiteljsko stablo japanske carske obitelji od 15. do 26. cara.

Buretsu je bio na zlu glasu po ubijanju ljudi. Loše je vladao. Kad je velikog carskog savjetnika hegurija Matorija no Ō-omija koji je bio savjetnik petorici careva ubio Ōtomo Kanamura no Muraji, Buretsu je stao na stranu Kanamuri, koji je poslije postao veliki carski savjetnik.[5] Neki povjesničari vjeruju da je car Keitai začetnik nove dinastije, pa je prema njima Buretsu posljednji car prve zabilježene japanske dinastije.[7]

Pravo mjesto Buretsuova groba nije poznato.[2] Tradicijski ga se štuje u šintoističkom spomen-svetištu (misasagiju) u Nari.

Uprava japanskog carskog dvora ovu lokaciju drži za Buretsuov mauzolej. Formalno je poznat kao Kataoka no Iwatsuki no oka no kita no misasagi.[8]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. "Genealogy of the Emperors of Japan" at Kunaicho.go.jp; preuzeto 2. ožujka 2017.
  2. a b Uprava japanskog carskog dvora (Kunaichō): 武烈天皇 (25)
  3. Varley, Paul. (1980). Jinnō Shōtōki, str. 117-118; Brown, Delmer M. (1979) Gukanshō, str. 260; Titsingh, Isaac. (1834). Annales des empereurs du japon, str. 31. na Google knjigama
  4. Ponsonby-Fane, Richard. (1959). The Imperial House of Japan, str. 43.
  5. a b c d Brown, Delmer M. (1979) Gukanshō, str. 260
  6. Aston, William George. (1998). Nihongi, Vol. 1, pp. 393-398.
  7. Aston, William. (1998). Nihongi, Vol. 1, str. 393–407.
  8. Ponsonby-Fane, str. 419.

Literatura[uredi | uredi kôd]