Itoku

Izvor: Wikipedija
Itoku
Slika cara Itokua.
4. car Japana
Vladavina 510. pr. Kr. - 476. pr. Kr. (tradicijski)
Prethodnik Annei
Nasljednik Kōshō
Rođenje legenda
Smrt legenda
Pokop Unebi-yama no minami no Masago no tani no e no Misasagi (Nara)

Itoku (jap.懿徳天皇, いとくてんのう, Itoku-tennō) (29. godina cara Suizeija/553. pr. Kr. - 8. dan 9. mjeseca 34. godine cara Itokua/6. listopada 477. pr. Kr. bio je 4. japanski car[1] prema tradicijskom brojanju.[2] Bio je poznat kao Ooyamatohikosukitomo no Mikoto (大日本彦耜友尊(おおやまとひこすきとものみこと).

O nadnevku njegova rođenja ne postoje pouzdani izvori. Konvencijski se uzima da je vladao od 15. dana 3. mjeseca 510. pr. Kr. do smrti 6. listopada 477. pr. Kr. (510. pr. Kr. - 476. pr. Kr.)[3]). Po nekim autorima vjerojatno je živio u 1. stoljeću.[4]

Mitski car[uredi | uredi kôd]

Suvremeni znanstvenici došli su do pitanja je li ovaj car odnosno jesu li prvih devetorica mitskih careva uopće postojali. Itokuov potomak car Sujin prvi je za kojeg se veliki broj znanstvenika slaže da je možda i postojao.[5] Ime Itoku-tennō posmrtno su mu dodijelile generacije koje su došle poslije.[6]

Supruga mu je bila carica Omatojocuhime no Mikoto (天豊津媛命,あまとよつひめのみこと).

Stare kronike[uredi | uredi kôd]

U kronikama Kojikiju i Nihon Shokiju zapisano je samo njegovo ime i rodoslov. Vjeruje se da je sin cara Anneija, a da mu je mati bila Nunasoko-Nakatsu-hime, koja je bila unuka Kotoshiro-Nushi-no-kamija.[7] Japanci su tradicijski prihvatili da je ovaj car postojao u povijesti te mu postoji carska grobnica misasagi koju se održava. Ipak, ne postoje izvori koji bi potvrdili da je ova osoba zbilja vladala. Smatra se da je bio trećim od Kesshi Hachidai (欠史八代, osmorice nedokumentiranih vladara, Kesshi Hachidai), odnosno vladara bez posebnih legenda koje se odnose na njih.[8]

Grob[uredi | uredi kôd]

Nije poznato gdje je njegov grob.[1] Ovog se cara tradicijski štuje u šintoističkom spomen svetištu (misasagi) u Nari.

Uprava japanskog carskog dvora označila je ovo mjesto kao njegov mauzolej. Nosi ime Unebi-yama no minami no Masago no tani no e no misasagi.[9]

Spomenišno šintoističko svetište i mauzolej u čast cara Itokua.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Uprava japanskog carskog dvora (Kunaichō): 懿徳天皇 (4)
  2. Brown, Delmer i dr. (1979.). Gushankō, str. 251; Varley, Paul. (1980.). Jinnō Shōtōki, str. 89; Titsingh, Isaac. (1834.). Annales des empereurs du japon, str. 4.
  3. Ponsonby-Fane, Richard. (1959.). The Imperial House of Japan, str. 29-30.
  4. Nussbaum, Louis-Frédéric. (2005.). "Itoku Tennō" in Japan Encyclopedia, str. 405., str. 405., na Google knjigama; n.b., Louis-Frédéric je pseudonim Louis-Frédérica Nussbauma, vidi Njemačku nacionalnu knjižnicuArhivirana inačica izvorne stranice od 24. svibnja 2012. (Wayback Machine).
  5. "Life in the Cloudy Imperial Fishbowl," Japan Times. 27. ožujka 2007.
  6. Brinkley, Frank. (1915.). A History of the Japanese People from the Earliest Times to the end of the Meiji Era, str. 21., str. 21., na Google knjigama; izvadak, "Posmrtna imena za zemaljske Mikade izmislilo se kad je vladao car Kammu (782.-805.), odnosno, nakon dana kad su sabrana djela Zapisi i Kronike.
  7. Varley, str. 89.
  8. Aston, str. 142-143.
  9. Ponsonby-Fane, str. 418.

Literatura[uredi | uredi kôd]