Darija Žmak Kunić
| Radovi u tijeku! |
 Jedan vrijedni suradnik upravo radi na ovom članku! |
Darija Žmak Kunić (Rijeka, 1.9.1978.)[1] multimedijalna je vizualna umjetnica koja stvara u području skulpture, umjetničkog objekta, instalacije i video instalacije. Radi kao izvanredna profesorica na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci.[2] Članica je HDLU-a Zagreb i Rijeka.[3] Od 2000. godine kontinuirano izlaže na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Njezina umjetnička praksa uključuje i sudjelovanje na žiriranim i tematskim izložbama, na kojima stvara 'site-specific' radove i sudjeluje u kolaborativnim projektima.[4] Za svoj rad primila je nekoliko nagrada. Dobitnica je druge otkupne nagrade za idejno skulpturno rješenje spomenika hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, Novi Vinodolski. (11. studenoga 2008.)[1]
Obrazovanje - stručna sprema[uredi | uredi kôd]
2022. upisala Doktorska škola Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, poslijediplomski interdisciplinarni sveučilišni studij Kultura i umjetnost
2005. - 2008. Univerza v Ljubljani, Akademija za likovnu umetnost in oblikovnje, završni poslijediplomski studiji, MA – Master of Arts, klasa profesora Jože Baršija, major: kiparstvo, minor: video. Stekla naziv: magistrica umjetnosti.
1997. - 2003. Sveučilište u Zagrebu, Akademija likovnih umjetnosti, diplomski studij, profesor likovne kulture, kiparska klasa profesora Mire Vuce
1994. - 1997. Prva riječka hrvatska gimnazija
Izvor: profil na stranici Sveučilišta u Rijeci[5]
Rad za zajednicu[uredi | uredi kôd]
Darija Žmak Kunić sa svekrvom osnovala je udrugu "Srce za Volosko" te radila na brojnim projektima kao što su Novi Život stoljetne pinije i Dječji festival Volos, koji je osnovala. Udruga je osnovana unutar male zajednice Volosko, gdje nije bilo mnogo događaja na kulturnom ili sportsko-rekreativnom planu. Kroz udrugu osnivačice su uspjele organizirati igre, filmske projekcije, izložbe i radionice na volonterskoj bazi. U rad su se uključili Lorena Žuvić i Mateo Brajek, koji su nastavili voditi udrugu.
Izvori: profil na stranici Sveučilišta u Rijeci[5]
facebook profil Srce za Volosko[6]
Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]
- 9. listopada 2018. – I. nagrada za idejno rješenje za suvenir na natječaju „PROJEKTOR – NATJEČAJ ZA IDEJNA RJEŠENJA TOGA, LANAC I SUVENIRI – 45. godina Sveučilišta u Rijeci“.
- 25. svibnja 2018. – Priznanje za poseban doprinos kulturnom stvaralaštvu mladih, Osnovna muzička škola Ino Mirković, Opatija
- 18. svibnja 2018. – Nagrada za Nastavnu izvrsnost Sveučilišta u Rijeci
- 11. studenoga 2008. – II. otkupna nagrada za idejno rješenje spomenika hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, Novi Vinodolski
- 5. listopada 2008. – Stipendija Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa za poslijediplomski studij u inozemstvu
- 10. listopada 2007. – Stipendija Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa za poslijediplomski studij u inozemstvu
Izvor: profil na stranici Sveučilišta u Rijeci[5]
Izložbe[uredi | uredi kôd]
Samostalne izložbe
2024. Galerija Flora, Znoj, suze ili more, Dubrovnik
2023. Galerija, Terra Gallery, Izložba iz ormara, Kikinda, Srbija
2022. Galerija J. Klović, Izložba iz ormara, Rijeka
2020. Galerija VN, Renuwal, Zagreb
2018. Galerija MMC, Ne možeš pronaći mir izbjegavajući život, Umag
2017. Galerija Događanja, Premještanje sjenki, Zagreb
2016. Umjetnički paviljon Juraj Šporer, Bila jednom, a možda i nije, Opatija
2015. Galerija Fritzy, Sakrij me u sjenu krila svojih, Mali Lošinj
2013. Muzej moderne i suvremene umjetnosti, naslov izložbe: Bilježenje siječanja, (s Petrom Mršom i Davorom Konjikušićem), Rijeka
2010. Galerija Julije Klović, Dijalog s Antoniom Čačić, Rijeka
2009. Galerija umjetnina Slavonski Brod, Galerija Branko Ružić, 2xXX, Slavonski Brod
2009. Galerija Anex, MMC Luka, Svaki novi list je vaš list (s Antoniom Čačić), Pula
2009. Galerija V. Buzančić, Svaki novi list je vaš list (s Antoniom Čačić), Zagreb
2008. Multimedijalna Galerija NANO, Mjesečarke, Zagreb
2007. Galerija Julije Klović, Dijalog sa Sašom Jantolekom, Rijeka
2006. Multimedijalna Galerija NANO, Narciska i nogomet, Zagreb
2006. Trsatska gradina, Učka (s Melitom Sorolom Staničić), Rijeka
2005. Filodramatika, kustosica Ksenija Orelj, Dvojbenost, Rijeka
2002. Loggia – Palace, Val, Hvar
2002. Galerija SC, Hiperinfotrofija, Zagreb
2002. Galerija NOXMedia, Maribor
Skupne izložbe
2024. Umjetnička galerija Dubrovnik, Vidljive, Dubrovnik
2024. Kuća Piplica, Lunaria, Ćilipi - Konavel
2024. Galerija umjetnina, Vidljive, Split
2023. Galerija palače Moise, Intuicija, Cres
2023. Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Vidljive, Rijeka
2023. Muzej suvremene umjetnosti, Vidljive, Zagreb
2022. Palača Vranyczany (HIS), XIV. trijenale hrvatskog kiparstva, Zagreb
2022. Galerija Laurus, Skrivena sjećanja, Lovran
2022. Galerija Kortil, Skulptura poslije skulpture, Rijeka
2021. Galerija Kortil, Pjevanje nad kostima, Rijeka
2021. Galerijom likovnih umjetnosti;Slavko Kopač, One su tu, Vinkovci
2020. Galerija Kortil, Neizvjesna izložba 2, Rijeka
2020. Umjetnički paviljon Juraj Šporer, Kiparstvo APURI, Opatija
2020. Galerija Laurus, Liburnia art, Lovran
2018. Gliptoteka HAZU, XIII. trijenale hrvatskog kiparstva, Zagreb
2018. MSO, 26. Slavonski bijenale, Osijek
2017. Galerija Juraj Klović, Rijeka mini art, Rijeka
2016. MMSU Rijeka, Izvolite ispraznite đepove, kustosica Ksenija Orelj
2015. Galerija J. Klović, selektorska izložba Nataša Šegota Lah, Rijeka
2014. Doma HDLU, Galerija Prsten, 32. Salon mladih, Zagreb
2014. Venecija, Venice Experimental Cinema and Performance Art Festival
2014. Umag, Muzeja grada Umaga, Okus, Artum – 3. Umaški umjetnički salon
2013. Umag, Muzeja grada Umaga, Dodir, Artum – 2. Umaški umjetnički salon
2013. Rijeka, Galerija Julije Klović, Kako podsvijest stvara?, kustosica Nataša Ivančević
2011. Pula, Galerija Luka i Galerija Anex, Pohvala prosječnosti, kustosica Sabina Salamon
2010. Rijeka, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Kiparstvo, selektor B. Kovič
2010. Pula, Galerija Luka, izložbe novoprimljenih članova HDLU Istre
2009. Rijeka, Mali salon, hrvatska selekcija vizualne umjetnosti: 14. Bijenale mladih Europe i Mediterana
2009. Skopje, Muzej savremene umetnosti Makedonije, 14. Bijenale mladih Europe i Mediterana, hrvatska selekcija vizualne umjetnosti: instalacija
2009. Zagreb, FAKI (festival alternativnog kazališnog izričaja , Kolaborativni performans s Antonijom Čačić)
2008. Rijeka, Galerija Kortil, Rastezljivost prostora, kustosica Breda Kolar Sluga
2008. Rijeka, Galerija Kortil, kustos Želimir Košćević, Fotografija 60+1
2007. Rijeka, Galerija Kortil, kustosice Nataša Ivančević i Ksenija Orelj, Prošireni mediji 60+1
2007. Opatija, Op.Art 2007X quisisana: festival urbane kulture, Galerija Studio Artlan, Volosko
2006. Rijeka, Filodramatika, Dan planete Zemlje (s Melitom Sorolom Staničić)
2005. Zagreb, Galerija SC, kustosica Ksenija Orelj, Karolina riječka
2005. Rijeka, Galerija J. Klović, izložba novoprimljenih članova HDLU Rijeka
2005. Gospić, XL. Lički likovni anale, Muzej Like
2004. Zagreb, recentna izložba članova HDLU, Dom HDLUa
2004. Opatija, Umjetnički paviljon Juraj Šporer, 6 + jedan traže gledatelja, umjetnost mladih autora opatijskog područja, kustosica: Ksenija Orelj
2004. Opatija, Umjetnički paviljon Juraj Šporer, Opatijski umjetnici karnevalu, kustos: Berislav Valušeka
2002. Maribor, Galerija Nox Media, ALU klasa Miro Vuco
2002. Zagreb, Pasionska baština u Galeriji Kristofor Stanković
2001. Zagreb, Pasionska baština, Muzeju Mimara
2000. Zagreb, Pasionska baština, Muzeju Mimara
1997. Opatija, izložbeni prostor workshopa NITI
1996. Zagreb, Hrvatski školski muzej
Izvor: profil na stranici Sveučilišta u Rijeci[5]
Podaci o umjetničkom i stručnom djelovanju[uredi | uredi kôd]
Suvremene kiparsko-oblikovne prakse u sinergiji sa suvremenim spoznajama prirodnih znanosti (biologije, kemije, fizike), fokus su umjetničko-znanstvenih istraživanja Darije Žmak Kunić. S posebnom pažnjom u svom profesionalnom radu njeguje pedagoški pristup koji povezuje umjetničke discipline, znanosti društva, ali i svakodnevni život. Svaki poduzeti umjetnički projekt prožima svojim nastojanjem da na pozitivan način interpretira skulpturu i objekt u globalnom kontekstu zaštite okoliša i učenju kroz zalaganje u zajednici.
Izvor: profil na stranici Sveučilišta u Rijeci[5]
Umjetnost i žensko pitanje[uredi | uredi kôd]
Darija Žmak Kunić je započela interes za teme ženskog pitanja tijekom rada na diplomskoj izložbi u galeriji SC u Zagrebu pod nazivom „Hiperinfotrofija”, koji je uključivao predimenzionirane autoportrete – skulpture od žičane konstrukcije i novina, nakon kojeg je upisala postdiplomski studij u Ljubljani, na Akademiji likovnih umjetnosti i oblikovanja. Uz mentore Jože Baršija, Evu Bahovec Dolar i Marinu Gržinić, istraživala je osobnu prošlost i poziciju žene u društvu. Njezin rad fokusira se na „skrivene moći” žena koje su „skoro nevidljive” u današnjem svijetu.[7]
„Vidljive”[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Vidljive
U sklopu izložbe „Vidljive”, koja je započela 18.5.2023. godine u suradnji Muzeja suvremenih umjetnosti u Zagrebu s Umjetničkom galerijom Dubrovnik, Muzejom likovnih umjetnosti Osijek, Galerijom umjetnina Split i Muzejom moderne i suvremene umjetnosti Rijeka, napravila je i predstavila instalaciju „Odvajanje”, koja se bavi osobnim transformacijama, individualnom mitologijom i ne (vidljivim) životom žene. Instalacija je ormar koji podsjeća na transportnu ambalažu, a otvaranjem postaje „Kabinet čuda” (njemački: Wunderkammer), prepun nađenih predmeta ili objekata koji naglašavaju intimnost i osobni doživljaj.[8] Instalacija kombinira radove nastale u različitim vremenskim i tematskim kontekstima u okvirima od 2015. do 2023. godine. Svaki je predmet na neki način vezan s autoricom, a njihov postav u ormaru ima simboliku pohranjivanja i odvajanja od vanjskoga svijeta. Ovaj čin povlačenja iz vanjskog svijeta označava poniranje u introspekciju, ali i proces pomicanja od prošlosti prema budućnosti.[8]
"Pohranjivanje" radova, zajedno s njihovim "odvajanjem", simbolički označava zatvaranje ili arhiviranje jednog stvaralačkog poglavlja, ali i otvaranje novih mogućnosti i perspektiva. Svaki rad postaje svojevrsni fragment autoričine likovne arhive, minijaturna galerija koja oblikuje vid retrospektive. Ovaj proces omogućuje autorici reflektiranje ne samo svog osobnog razvoja, već i ulogu žene i umjetnice u društvenom kontekstu.[8]
Kroz ovu instalaciju, autorica propituje kompleksnost ženskog iskustva, istražuje generacijski kontinuitet ženske unutarnje snage u okvirima svoje obitelji te postavlja pitanja o identitetu, kreativnosti i mjestu žene u suvremenom društvu. Ova introspektivna i emotivno nabijena instalacija poziva posjetitelje da uđu u intimni svijet autorice te da razmišljaju o vlastitim procesima transformacije i memorije.[8]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b LFF / Darija Žmak Kunić. Liburnia Film Festival. Pristupljeno 23. svibnja 2024.
- ↑ Samostalna izložba Darije Žmak Kunić – Iz ormara – HRVATSKO DRUŠTVO LIKOVNIH UMJETNIKA RIJEKA. 3. listopada 2022. Pristupljeno 23. svibnja 2024.
- ↑ Izložba Antonije Čačić i Darije Žmak Kunić u Galeriji J. Klovića. Večernji list. 22. ožujka 2012. Pristupljeno 23. svibnja 2024.
- ↑ Darija Žmak Kunić. Akademija primijenjenih umjetnosti. 13. svibnja 2022. Pristupljeno 23. svibnja 2024.
- ↑ a b c d e UNIRI | Darija Žmak Kunić. portal.uniri.hr. Pristupljeno 30. svibnja 2024.
- ↑ Facebook. web.facebook.com. Pristupljeno 14. lipnja 2024.
- ↑ Darija Žmak Kunić: Intimna analiza i zajednički inat. ArtKvart.hr. 13. veljače 2024. Pristupljeno 30. svibnja 2024. line feed character u
|title=na mjestu 49 (pomoć) - ↑ a b c d Riječka umjetnica i izvanredna profesorica na APURI, Darija Žmak Kunić, predstavlja se instalacijom "Odvajanje". MMSU Rijeka. Facebook. 23. siječnja 2024. Pristupljeno 2. lipnja 2024..
Odvajanje (2015. – 2023.; kombinirana tehnika, vlasništvo autorice i privatna kolekcija) Instalacija „Odvajanje“ rađena je upravo za izlaganje na izložbi "Vidljive", a sastoji se od radova nastalih u različitom vremenskom i tematskom kontekstu, smještenih u kutiju koja podsjeća na transportnu ambalažu. Otvaranjem ona postaje nešto poput Wunderkammer ili Kabineta čuda, s radovima izrazito introspektivnog sadržaja, koji istražuju svijet osobnih transformacija, memoriju, individualne mitologije, proučavaju unutarnje stanje žena i žensko pismo te generacijski ženski kontinuitet u autoričinoj obitelji. Pohranjivanje, odvajanje, starijih manjih radova simbolički označava povlačenje iz svijeta, poniranje u introspekciju, ali i pomicanje od prošlosti, zatvaranje ili arhiviranje jednog stvaralačkog poglavlja. Ujedno je to i autoričina likovna arhiva, minijaturna galerija ili vid retrospektive gdje uz svaki rad stoji podatak u čijem je on vlasništvu, čime autorica propituje ulogu sebe kao žene ali i kao umjetnice u društvenom kontekstu u kojem djeluje.