Desmond Tutu

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Monsinjor
Desmond Mpilo Tutu
Nadbiskup Kaapstada u miru
Tutu na njemačkom evangeličkom skupu u Koelnu 2007. godine.
Tutu na njemačkom evangeličkom skupu u Koelnu 2007. godine.
'
Rođen 7. listopada 1931.
Klerksdorp
Svećenik 1961. (Anglikanska Crkva)
Portal: Kršćanstvo

Desmond Mpilo Tutu (Klerksdorp, 7. listopada 1931.) - južnoafrički aktivist i umirovljeni anglikanski nadbiskup koji je svjetsku slavu stekao tijekom 1980.-ih kao protivnik apartheida. Dobio je Nobelovu nagradu za mir 1984.

Životopis[uredi VE | uredi]

Mladost i obrazovanje[uredi VE | uredi]

Nakon školovanja postao je anglikanski đakon. Posvećen je za svećenika 1961. godine. Otputovao je u London 1962., gdje je usavršavao anglikansku teologiju. Tijekom boravka u Engleskoj, obavljao je i svećeničke dužnosti u više župa Anglikanske Crkve.

Pastoralno i aktivističko djelovanje[uredi VE | uredi]

Godine 1967., vraća se u Južnoafričku Republiku. Od 1970. predavao je na Nacionalnom sveučilištu u Lesotu. Službovao je u Johannesburgu od 1975., a 1977. godine postao je biskup Lesota.

Godine 1978., izabran je za glavnog tajnika Južnoafričkog vijeća Crkava. Bio je jedan od glavnih vođa i moralna vertikala otpora apartheidu. Kritizirao je vlast, protivio se ksenofobiji i rasizmu, zalagao se za prava crnaca. Bio je biskup Johannesburga od 1984. do 1986. godine. Postao je nadbiskup Cape Towna 1986. godine. Od 1987., predsjednik je Afričke konferencije crkava i jedan najutjecajnijih vjerskih vođa Afrike. Predstavlja moralni uzor, glasnogovornik je ljudi bez prava glasa.

Godine 1984., Tutu je postao drugi Južnoafrikanac koji je dobio Nobelovu nagradu za mir, nakon što je Albert Lutuli dobio nagradu 1960. Bio je prvi crni južnoafrički anglikanski nadbiskup Cape Towna, Južne Afrike, i primas crkve Provincije Južne Afrike (danas Anglikanske crkve u Južnoj Africi).

Tutu je borac za ljudska prava. Koristi svoj ugled u kampanjama za pomoć potlačenima i u borbi protiv AIDS-a, tuberkuloze, homofobije, siromaštva i rasizma. Naročito se zauzima za probleme Trećeg svijeta.

Osim Nobelove nagrade 1984. godine, dobio je Nagradu Albert Schweitzer za humanost 1986., Gandhijevu nagradu za mir 2005., Predsjedničku medalju slobode u 2009. godini te mnoge druge.

Djela[uredi VE | uredi]

Tutu je sastavio nekoliko knjiga svojih govora i izreka te je jedan od autora brojnih drugih knjiga. Pojavljivao se u brojnim tv-emisijama. Između ostalih djela ističu se:

  • Nada i patnja (Hope and Suffering: Sermons and speeches, 1983.) [1]
  • Stvoreni za dobrotu (Made for Goodness, 2010.) [2]
  • Knjiga praštanja (The Book of Forgiving, 2014.) [3]

Njegova kći Mpho Andrea Tutu, također anglikanska svećenica, u suautorstvu s novinarkom Allister Sparks, 2011. godine objavila je Tutuovu biografiju Tutu: Authorized.[4]

Izvori[uredi VE | uredi]

Bilješke i literatura
  1. Mothobi Mutloatse, Knjiga Tutuovih govora i propovijedi; ISBN 0620067764
  2. Suautorstvo s Mpho Andreom Tutu; ISBN 9780061706592
  3. Suautorstvo s Mpho Andreom Tutu; ISBN 0062203568
  4. ISBN 0062087991

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Desmond Tutu.
Mrežna mjesta