Dragutin Nežić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Monsinjor
Dragutin Nežić
Rođen 29. siječnja 1908.
Donja Reka kraj Jastrebarskoga
Umro 30. siječnja 1995.
Pula
Svećenik 7. rujna 1930.
Biskup 28. travnja 1950.
Služba porečko-pulski biskup
Portal: Kršćanstvo

Dragutin Nežić (Donja Reka kraj Jastrebarskoga, 29. siječnja 1908.Pula, 30. siječnja 1995.), hrvatski katolički svećenik, porečko-pulski biskup, crkveni povjesničar[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se u Donjoj Reci kraj Jastrebarskoga 1908. godine. Poslije realne gimnazije u Karlovcu završio je studij bogoslovije u Zagrebu, te je zaređen za svećenika 7. rujna 1930. Isprva je bio kapelanom u Požegi, potom je nastavio studij na Gregorijani u Rimu (1932.–1935.), gdje je postigao stupanj doktora teologije.[1]

Zatim je u Zagrebu bio nadbiskupskim ceremonijarom i bilježnikom (1935–39) te istodobno predavačem asketike i mistike na Bogoslovnom fakultetu. Potom je bio duhovnikom u Hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu, a 1941.–47. u Bogoslovskom sjemeništu u Zagrebu. Od 1947. obavlja dužnost administratora jugoslavenskog dijela biskupija Tršćanske i Koparske (apostolska administratura). Imenovan je i punim administratorom na tome području 1948., a 1949. i administratorom Porečko-pulske biskupije. Tako je u njegovoj osobi bila ujedinjena istarska Crkva, iako još (do 1977.) formalno podijeljena u Porečko-pulsku biskupiju i jugoslavenski dio Tršćansko-koparske biskupije. [1]

Biskup dr. Dragutin Nežić bio je krajem srpnja 1955., na Okružnom sudu u Puli okrivljen i osuđen što je, među ostalima, u Crkvenim obavijestima od 1. rujna 1954. godine objavio da su bogoslovi u Rijeci bili u istražnom zatvoru, odnosno na vojnoj vježbi u drugoj polovici 1953. i 1954., a da te Crkvene obavijesti nije dostavio kotarskom tužilaštvu. Uslijedila je kazna od 40 tisuća dinara. [2]

Sustavno je sa suradnicima radio na školovanju budućih svećenika.[1] Godine 1955. u zgradi pazinskoga sjemeništa otvorio Bogoslovno sjemenište i Visoku teološku školu, na kojoj je bio rektorom i profesorom apologetike i dogmatike. [1] Dekretom od 21. rujna 1955. godine, biskup Nežić proglasio je otvorenim Bogoslovsko sjemenište i Višu vjersku školu za spremanje svećenika u Pazinu. Dr. Nežić postao je rektorom Bogoslovskog sjemeništa, dok je rektorom Visoke teološke škole imenovao Božu Milanovića, a tajnikom vlč. Slavka Kalca. Visoka teološka škola u Pazinu prestala je s radom 1965. godine kada je osnovano središnje sjemenište u Rijeci i za Istru. Dekret o prestanku djelovanja škola Nežić je potpisao 15. siječnja 1967. godine.[2]

Rezidencijalnim biskupom Porečko-pulske biskupije imenovao ga je papa Ivan XXIII., a tu je dužnost preuzeo 1960. Sudjelovao je u radu II. vatikanskoga sabora (1962.–66.), posebno u komisiji za apostolat laika. Umirovljen je 1984., i potom živio u Poreču. Bavio se historiografijom, te je objavio više članaka i studija o povijesti poglavito istarske Crkve. U Istarskoj Danici i Ladonji surađivao je crticama s povijesnim temama, a za Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva (1979.) napisao je enciklopedijski tekst o istarskim svecima i blaženicima. Objavio je više knjiga: Barbanski kraj (1971.), Istarska crkva jedna (1978.), dvadesetak rasprava Iz istarske crkvene povijesti (ur. A. Hek, 2000), te djelo o sisačkome mučeniku Sveti Kvirin, biskup sisački (2003.).[1]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • A. Močibob, Život za Istru i Istrane, Istarska Danica, 1996; J. Bratulić, Dragutin Nežić, biskup i povjesnik, u: D. Nežić, Iz istarske crkvene povijesti, Pazin 2000.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Istrapedia R. Matijašić: Nežić, Dragutin (pristupljeno 8. studenoga 2016.)
  2. 2,0 2,1 Istrapedia U.: Visoka teološka škola u Pazinu (pristupljeno 8. studenoga 2016.)
Sopile.JPG Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Istrapedije (www.istrapedia.hr).
Vidi dopusnicu Istrapedije za Wikipediju na hrvatskome jeziku.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Titule u Katoličkoj crkvi
Prethodnik
Raffaele Mario Radossi
porečko-pulski biskup
1950.–1960.
Nasljednik
Antun Bogetić