Prijeđi na sadržaj

Dragutin Pasarić

Izvor: Wikipedija
Dragutin Pasarić
Rođenje 28. siječnja 1948., Repušnica
Smrt 27. veljače 2021., Kutina
Zvanje povjesničar
novinar
publicist
prevoditelj
Nagrade Spomenica domovinske zahvalnosti

Dragutin „Dragec” Pasarić (Repušnica, 28. siječnja 1948.Kutina, 27. veljače 2021.), bio je hrvatski publicist, povjesničar, kulturni djelatnik, novinar, prevoditelj i predsjednik kutinskoga ogranka Matice hrvatske.[1]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rodio se 1948. u Repušnici u obitelji otca Ivana, sudskoga službenika rodom iz Osekova, i majke Marije djevojački Benc, domaćice podrijetlom iz Pristave kraj Krapine, rođene i odrasle u Repušnici. Dragutin je najstarije dijete, a dobili su još Ljubicu, koja je postala specijalistica fizijatrije i liječnica i Ivicu. Otac Ivan svirao je trubu u puhačkom orkestru. Osnovnu školu Dragutin je pohađao četiri razreda u Repušnici, četiri u Kutini, u kojoj je poslije pohađao gimnaziju društvenoga smjera. U gimnaziji je s kolegicom organizirao literarne i dramske susrete. Premda izabrao je studij povijesti i zemljopisa na Pedagoškoj akademiji u Petrinji, život mu je profesionalnu orijentaciju odredio u drugome pravcu.[1]

Honorarno je radio na Radiju Kutina, na kojemu je prošao na audiciji za spikera. Čitao je vijesti i najavljivao priloge. Spletom okolnosti snimao je izvješća za emisiju o poljoprivredi i prošao cijelu Moslavinu. Vodio je Voloderske jeseni, u koje se brzo uključio i organizacijski, i kao scenarist i redatelj. U tu je manifestaciju unio kajkavštinu, i kao autor stihova izvođenih na festivalu. Općenito je bio prvi animator kulture toga kraja. Za više je moslavačkih manifestacija osmislio imena i napisao im himne. Više Pasarićevih stihova je uglazbljeno. Uključio se u rad Matice hrvatske. Novo radno mjesto dobio je u Petrokemijinu Centru za informiranje. Napisao je jednu kozeriju zbog koje su protiv njega napisan optužni prijedlog, ali je odbačen kao neutemeljen. U Centru za informiranje radio je kao novinar suradnik do 1990. godine (odnosi s javnošću). Studirao je povijest uz rad. Studij je završio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon demokratskih promjena rukovoditeljem je Centra za informiranje Petrokemije, a ubrzo i predsjednik sindikalne komisije za kulturu Petrokemije i cijele Ine. Tih godina već je bio poznati kulturni djelatnik, pisao je i tiskao svoje knjige, reportažne zapise. Postao je urednik Moslavačkih razglednica. Surađivao sa župnikom Slonjšakom u sklopu vjerskoga časopisa Ideja, koji je bio za cijelu Moslavinu. Pasarić je vodio župne kronike. 1991. godine izabran je za predsjednika Matice hrvatske u Kutini i dužnost je obnašao u više mandata. U Domovinskom ratu bio je ratni izvjestitelj sa zapadnoga slavonskoga bojišta za Hinu, Vjesnik, HRT te za mjesne medije [[Moslavački list]] i Radio Moslavinu.
Bio je odgovorni urednik vojnoga glasila Operativna grupa Posavina – Hrvatski branitelj. Uredio je više knjiga u svezi s Domovinskim ratom.
Napisao je literarni dnevnik Zvonici drevni, zvonici dnevni, posvećen crkvi u Repušnici.
2004. osnovao je izdavačku kuću Spiritus movens čiji je voditelj.
U Petrokemiji je otišao u mirovinu 2008. godine.
U svojoj izdavačkoj kući objavio je osamdesetak djela, uglavnom iz zavičajnoga milleua i vjerskoga života. Na poticaj supruge, koja je djelovala u amaterskom kazalištu, preveo je na hrvatski s talijanskoga knjigu o Sluzi Božjem Bonifaciju Pavletiću, u suradnji s msgr. Stankovićem i Kršćanskom sadašnjošću. Poslije im se u radu pridružila s. Mirjam Kuštreba. Zajedno su promicali Pavletićev rad i objavili su sedam knjiga, a Pasarić je napisao i himnu bratu Bonifaciju koja je uglazbljena.
Kroz rad u Matici hrvatskoj podignuli su spomenik Gustavu Baronu, u spomen na nj osmislili su Kutinske dane znanosti i umjetnosti, podignuli su spomen-poprsje Bonifaciju Pavletiću u Kutini, obnovili kameni križ - dar Gustava Barona Kutini, izrađen po nacrtu Hermana Bollea, osmislili Bonifacijev Božić u Zbjegovači.[1]

Umro je, nakon duge i teške bolesti, 27. veljače 2021. godine u 73. godini života.[2]

Djela

[uredi | uredi kôd]

ovo je dijelomičan popis

  • 25 godina u domovini Škrleta - MoslaVINA Spiritus movens, 2019.
  • 50 godina Petrokemije d.d. Kutina, Osijek: Gradska tiskara, 2018.
  • Glasnik sv. Josipa : članci u nastavcima o bratu Ivanu Bonifaciju Pavletiću Spiritus movens, 2014. Tiskara Zelina (Sv Ivan Zelina) – zajedno s Passerini Marianom i Kuštreba Mirjam.
  • 40 godina Petrokemije d.d. Spiritus movens, 2008., Čakovec: "Zrinski"
  • 56. bojna - ponos Kutine, Spiritus movens, 2006.[3]
  • Kutina: povijesno-kulturni pregled s identitetom današnjice Kutina: Matica hrvatska, 2002. (Zagreb : ITG : "Puljko")

Nagrade, priznanja

[uredi | uredi kôd]

Nagrađen je i pohvaljen:

  • 1987. – Matko Peić nazvao je Pasarića animatorom kulture čiju je veličinu djelovanja u Moslavini nemoguće dostići
  • 1993. – Godišnja nagrada Grada Kutine
  • 1997. – Spomenica domovinske zahvalnosti
  • 2003. – Nagrada Grada Kutine za životno djelo
  • 2004. – Zlatna povelja Matice hrvatske
  • 2014. – Priznanje Ogranka Sisačko-moslavačke županije Hrvatskoga novinarskog društva, za 45 godina rada u novinstvu
  • 2018. – dobio je Nagradu Sisačko-moslavačke županije za životno djelo[4]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c Glas Koncila Tanja Baran: DRAGUTIN PASARIĆ, KULTURNI DJELATNIK I PASTORALNI SURADNIK U KUTINI »Vjera mi znači snagu, poticaj u stvaralaštvu i prosudbu«, 17. veljače 2017. (pristupljeno 4. travnja 2019.
  2. Kutina.hr Preminuo Dragutin PasarićArhivirana inačica izvorne stranice od 2. travnja 2021. (Wayback Machine), pristupljeno 24. ožujka 2021. godine
  3. Kutina.hr 56. bojna ponos KutineArhivirana inačica izvorne stranice od 2. travnja 2021. (Wayback Machine), pristupljeno 23. ožujka 2021. godine
  4. Sisačko-moslavačka županija Sjednica 2018., uz prijedlog odluke kojom se Dragutinu Pasariću dodjeljuje Nagrada Sisačko-moslavačke županije za životno djelo (pristupljeno 4. travnja 2019.