Edwin Herbert Hall

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Edwin Hall
Edwin Herbert Hall (1855-1938).jpg
Rođenje 7. studenog 1855.
Gorham, Maine, SAD
Smrt 20. studenog 1938.
Cambridge, Massachusetts, SAD
Državljanstvo Amerikanac
Polje Fizika
Institucija Harvardovo sveučilište
Alma mater Sveučilištu Johns Hopkins u Baltimoreu
Akademski mentor Henry Augustus Rowland
Poznat po Hallov učinak

Edwin Hall, punim imenom Edwin Herbert Hall (Great Falls, danas Gorham, 7. studenog 1855. – Cambridge, 20. studenog 1938.), američki fizičar . Doktorirao (1880.) na Sveučilištu Johns Hopkins u Baltimoreu. Bio je profesor na Harvardovu sveučilištu (od 1895. do 1921.). Istraživao električne pojave u metalima (kovinama). Godine 1879. otkrio Hallov učinak koji se danas u velikom broju mjernih instrumenata koristi za mjerenje jakosti magnetskoga polja. Napisao udžbenike: Osnovne lekcije iz fizike (eng. Elementary Lessons in Physics, 1894.), Osnove fizike (eng. Elements of Physics, 1912.) i druge. [1]

Hallov učinak[uredi | uredi kôd]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Hallov učinak

Hallov učinak ili Hallov efekt (po E. H. Hallu koji ga je uočio 1879.) je pojava u tankoj metalnoj ili poluvodičkoj pločici kojom teče električna struja gustoće Jx, pod djelovanjem okomitoga magnetskoga polja indukcije Bz, stvaranja transverzalnoga električnoga polja jakosti:

(RH je Hallova konstanta ili Hallov otpor) i poprečnoga električnoga napona. Električna struja, magnetsko polje i električno polje međusobno su okomiti i, ako tvore desni koordinatni sustav, Hallov učinak je normalan (konstanta RH je negativna). U obratnom slučaju (konstanta RH je pozitivna) učinak je anomalan. Hallov je učinak jači za poluvodiče, a slabiji za električne vodiče. Objašnjenje anomalnoga Hallova učinka bila je jedna od najvećih teškoća klasične elektromagnetske teorije. Protumačila ga je tek kvantna teorija čvrstih tijela.

Hallov pretvarač ili Hallov generator[uredi | uredi kôd]

Hallov pretvarač ili Hallov generator izveden je na temelju Hallova učinka, a primjenjuje se u mjernoj i računalnoj tehnici: za mjerenje jakosti magnetskoga polja reda 10–5 A/m do reda 105 A/m, za pretvorbu neelektričnih veličina u električne, analizu spektra električnih i magnetskih signala, mjerenje razlike faza, istraživanje magnetskih tokova, pretvorbu signala i slično.

Kvantni Hallov učinak[uredi | uredi kôd]

Kvantni Hallov učinak ili kvantni Hallov efekt je odstupanje Hallova otpora od linearne ovisnosti o jakosti magnetskoga polja pri Hallovu učinku u ekstremnim uvjetima. Uočio ga je K. von Klitzing 1980. Pojavljuje se pri magnetskoj indukciji većoj od 10 T, temperaturi manjoj od 1 K i ograničenosti gibanja elektronskoga plina na dvije dimenzije, to jest onemogućenosti gibanja elektrona u smjeru magnetskoga polja. Za mjerenje kvantnoga Hallova učinka nužni su poluvodiči koji omogućuju smještanje slobodnih elektrona u vrlo tank sloj paralelan s površinom uzorka. Diskretne vrijednosti Hallova otpora (Hallovi platoi) koje se opažaju u tim uvjetima ne ovise o materijalu uzorka i mogu se izraziti preko temeljnih prirodnih konstanti:

gdje je: q - racionalni broj, h - Planckova konstanta, e - elementarni električni naboj. [2]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Hall, Edwin Herbert, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.
  2. Hallov efekt, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.