Enckeov komet

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Enckeov komet
Comet Encke.jpg
Otkriće
Otkrio Pierre Méchain,
Johann Franz Encke (prepoznao periodičnost)
Datum otkrića 1786.
Privremena oznaka 1786 I; 1795; 1805;
1819 I; 1822 II; 1825 III;
1829; 1832 I; 1835 II;
1838; 1842 I; 1845 IV
Orbitalni elementi
Epoha 22. rujna 2006. (JD 2454000,5)
Ekscentricitet 0,8471
Srednja udaljenost 2,2178 AJ
Perihel 0,3302 AJ
Afel 4,11 AJ
Orbitalni period 3,30 a
Inklinacija 11,76°
Posljednji prolaz kroz perihel 21. studenog, 2013.
Sljedeći prolaz kroz perihel 10. ožujka, 2017.

Enckeov komet je komet s najkraćim ophodnim vremenom (3,3 godine), drugi komet (nakon Halleyjeva kometa) za koji je ustanovljeno da je periodički. Inklinacija mu je 11,76 °, najveća udaljenost od Sunca 4,11 astronomskih jedinica a najmanja 0,33 AJ. Promjer jezgre mu je 4,8 km. Prvi ga je zapazio francuski astronom Pierre Méchain 1786., ponovno ga je uočio Jean-Louis Pons 1818., a Johann Franz Encke mu je 1819. izračunao putanju. [1]

Enckeov komet (označen kao 2P/Encke) ima najkraće ophodno vrijeme, samo 3,3 godine. I zbog toga i zbog velikog sjaja prvak je u broju pojava, viđen je više od 50 puta. Izučava se gotovo dva stoljeća. Za to vrijeme mu se ophodno vrijeme skratilo. Razlog nije u mogućem kočenju u međuplanetarnom sredstvu, već u tome što se prilikom istjecanja tvari, a ona istječe u smjeru suprotnom od Sunca, javlja reaktivna sila zbog koje se komet približava Suncu. I sjaj mu se smanjio, za dvije zvjezdane veličine (prividna magnituda). Zanimljivo je da se uz pomoć većih teleskopa Enckov komet vidi na cijeloj stazi! [2]

Snimka Enckeovog kometa i njegove prašine, snimljen sa Svemirskog teleskopa Spitzer u infracrvenom svjetlu.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Enckeov komet, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
  2. Vladis Vujnović : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.