Prijeđi na sadržaj

Félix Savart

Izvor: Wikipedija
Félix Savart

Rođenje 30. lipnja 1791.
Charleville-Mézières, Ardennes (departman), Francuska
Smrt 16. ožujka 1841.
Pariz, Francuska
Državljanstvo Francuz
Polje Fizika
Institucija Collège de France
Alma mater Sveučilište u Strasbourgu
Poznat po Biot–Savartov zakon
Portal o životopisima
Magnetsko polje oko ravnog električnog vodiča.

Félix Savart (Charleville-Mézières, 30. lipnja 1791. – Pariz, 16. ožujka 1841.), francuski liječnik i fizičar. Diplomirao medicinu (1816.) na Sveučilištu u Strasbourgu. Bavio se akustikom, elektromagnetizmom i optikom. Proučavao je rezonanciju zvučnih valova. S J. Biotom otkrio je zakon koji određuje jakost magnetskog polja (Biot–Savartov zakon) što nastaje oko električnog vodiča kojim protječe električna struja.[1]

Biot–Savartov zakon

[uredi | uredi kôd]

Biot-Savartov zakon ili Laplaceov zakon je fizikalni zakon koji opisuje vezu između jakosti magnetskoga polja i stalne električne struje koja ga je prouzročila. Otkrili su ga J. Biot i F. Savart izvodeći su pokus (1820.) s dugim ravnim električnim vodičem kojim teče električna struja I između dvaju magnetskih štapova. Pokazali su da je jakost magnetskoga polja na udaljenosti R od vodiča razmjerna električnoj struji I, a obrnuto razmjerna toj udaljenosti, i da smjer jakosti magnetskoga polja ovisi o smjeru električne struje. P. Laplace poopćio je taj eksperimentalni rezultat u matematički vektorski zakon, koji daje iznos i smjer jakosti magnetskoga polja dH u bilo kojoj točki prostora na udaljenosti r od elementa električne struje I, što protječe vodičem proizvoljna oblika:

gdje je dl infinitezimalna duljina žice u smjeru električne struje. Može se izraziti i u obliku:

gdje je B - magnetska indukcija, a μ0 - magnetska permeabilnost vakuuma. Smjer jakosti magnetskoga polja može se odrediti prema pravilu desne ruke: ako ispruženi palac pokazuje smjer električne struje, tada su prsti savinuti u smjeru jakosti magnetskoga polja.[2]

Biot-Savartov zakon je temelj za magnetostatiku, gdje igra sličnu ulogu kao Coulombov zakon u elektrostatici. Kada se magnetostatika ne primjenjuje, Biot-Savartov zakon zamjenjuje se Jefimenkovim jednadžbama. Zakon vrijedi u magnetostatskoj aproksimaciji, a sukladan je i Ampèreovom kružnom zakonu i Gaussovom zakonu za magnetizam.[3]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Savart, Félix. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. enciklopedija.hr. 2019.
  2. Biot-Savartov zakon. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. enciklopedija.hr. 2019.
  3. Jackson, John David. 1999. Chapter 5. Classical Electrodynamics 3. izdanje. Wiley. New York. ISBN 0-471-30932-X