Prijeđi na sadržaj

Svjetsko prvenstvo u nogometu – Urugvaj 1930.

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s FIFA SP 1930.)
Svjetsko prvenstvo u nogometu
Urugvaj 1930.
1er Campeonato Mundial de Fútbol

Službeni poster Svjetskog prvenstva 1930.
Podatci o turniru
Domaćin Urugvaj
Vrijeme održavanja 13. – 30. srpnja 1930.
Broj momčadi 13 (iz 3 konfederacija)
Stadioni 3 (u 1 gradova)
Konačni plasman
 Prvak Urugvaj[1][2]
 Drugoplasirani Argentina[1][2]
 Trećeplasirani Jugoslavija[1]
Statistika
Broj utakmica 18
Ukupno golova 70  (3,89 po utakmici)
Ukupno gledatelja 590.549  (32.808 po utakmici)
Najbolji strijelac Guillermo Stábile
(8 pogodaka)
1934. →
Portal: Nogomet

Svjetsko prvenstvo u nogometu 1930. godine prvo je izdanje toga nogometnoga natjecanja. Održavalo se u Urugvaju od 13. do 30. srpnja 1930. FIFA je odabrala Urugvaj za domaćina na izborima u Barceloni zbog toga što je ta zemlja 1930. godine slavila stogodošnjicu neovisnosti, a urugvajska reprezentacija osvojila turnir na Olimpijskim igrama 1928. godine.[3]

Trinaest momčadi se natjecalo u završnom turniru, od čega četiri iz Europe, a devet iz Južne i Sjeverne Amerike. Većina momčadi iz Europe odbila je nastupiti zbog udaljenosti i velike cijene puta. Prve dvije utakmice Svjetskoga prvenstva odigrane su u isto vrijeme, a pobjednici su bili Francuska, koja je pobijedila Meksiko rezultatom 4:1, i SAD, koje su svladale Belgiju rezultatom 3:0. Prvi pogodak u povijesti svjetskih prvenstava postigao je Francuz Lucien Laurent. U završnici je domaćin i favorit za osvajanje natjecanja Urugvaj pobijedio Argentinu rezultatom 4:2, pred 93.000 gledatelja, postavši tako prva reprezentacija koja je osvojila Svjetsko prvenstvo u nogometu.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Godine 1914. FIFA je priznala nogomet na Olimpijskim igrama kao Svjetsko prvenstvo u nogometu za amatere preuzevši tako odgovornost za organiziranje istoga turnira na iduće tri Olimpijade, 1920., 1924. i 1928. godine (na Olimpijskim igrama 1908. i 1912. godine organizatori natjecanja bili su švedski i engleski nogometni savez).

Na Olimpijadi u Los Angelesu 1932. godine nogomet uopće nije bio uvršten u program natjecanja zbog nepopularnosti u SAD-u. FIFA i MOO nisu se slagali oko statusa igrača amatera, što je za posljedicu imalo neuvrštavanje nogometa u program Olimpijade 1932. godine.[4] Dana 26. svibnja 1928. godine, na sastanku u Amsterdamu održanom na dan početka nogometa na Olimpijadi 1928. godine, tadašnji FIFA-in predsjednik Jules Rimet najavio je natjecanje neovisno o Igrama, otvoreno svim FIFA-inim članovima. Italija, Švedska, Nizozemska, Španjolska i Urugvaj podnijeli su prijavu za domaćinstvo, a izabran je Urugvaj.[5]

Sudionici

[uredi | uredi kôd]
Zemlje sudionice SP-a 1930.

Svjetsko prvenstvo u Urugvaju bilo je jedino za koje nisu bile potrebne kvalifikacije, sve je reprezentacije pozvala FIFA. Do 28. veljače 1930. godine, roka za prijave, prijavile su se reprezentacije Brazila, Argentine, Perua, Paragvaja, Čilea, Bolivije, SAD-a i Meksika, no niti jedna prekoatlantska zemlja nije htjela nastupiti zbog velikih troškova koje bi im prouzročio put preko Atlantskoga oceana. Nakon što je i Engleski nogometni savez odbio poziv, Jules Rimet, predsjednik FIFA-e, odlučio je uz pomoć urugvajske vlade sponozorirati put prekoatlantskim zemljama.

Naposljetku su se četiri momčadi odlučile na putovanje; Belgija, Francuska, Rumunjska i Jugoslavija. Rumunji, s izbornikom Costelom Radulescuom i trenerima Octaveom Luchideom i Rudolfom Wetzerom, ukrcali su se na brod Conte Verde u Genovi, dok su se Francuzi otisnuli 21. lipnja iz Villefranche-sur-Mera.[6] Belgijanci su krenuli iz Barcelone,[7] a zajedno s njima putovali su Jules Rimet, pokal pobjednika i tri suca Europljana, Jean Langenus, Henri Christophe te Thomas Balway, Parižanin, koji je tijekom puta saznao da mu je supruga preminula. Brazilska je reprezentacija stigla u Urugvaj 4. srpnja 1930. godine nakon pet dana putovanja. Jugoslavija je putovala poštanskim brodom Florida iz Marseillea. Trebali su putovati s Egiptom, no oni su zakasnili na brod.

Lucien Laurent, strijelac prvoga pogotka na svjetskim prvenstvima, opisao je svoje doživljaje s puta:

»Petnaest dana bili smo na brodu Conte Verde. Ukrcali smo se u Villefranche-sur-Meru. Osnovne tjelesne vježbe i vježbe s loptom izvodili smo na palubi. Trener nijednom nije progovorio o taktici...[8]«

Tijek natjecanja

[uredi | uredi kôd]
Lucien Laurent, prvi strijelac u povijesti Svjetskih prvenstava

Trinaest momčadi podijeljeno je u četiri skupine. Sve utakmice igrale su se u glavnom gradu, Montevideu. Urugvaj, Argentina, Brazil i SAD postavljeni su za nositelje i izostavljeni iz ždrijeba. Pošto nije bilo kvalifikacija, prve dvije utakmice Svjetskoga prvenstva bile su ujedno i prve utakmice svjetskih prvenstava, a odigrane su u isto vrijeme 13. srpnja. Francuzi su pobijedili Meksikance 4:1 na Estadio Pocitosu, a Amerikanci Belgiju 3:0 na Estadio Gran Parque Centralu. Francuz Lucien Laurent zabio je prvi pogodak u povijesti svjetskih prvenstava.[9] Kasnije je izjavio:

»Igrali smo protiv Meksika i sniježilo je, pošto je na južnoj polutki bila zima. Suigrač mi je nabacio loptu čiju sam putanju pozorno pratio i zahvatio je volejem desnom nogom. Svi smo bili sretni zbog gola, ali nitko se nije bacao po travi, jer nitko nije shvatio da smo upravo stvorili povijest. Samo sam se rukovao sa suigračima i nastavili smo s igrom. Nije bilo nikakve nagrade; svi smo bili amateri u to vrijeme.[10]«

Skupina 1

[uredi | uredi kôd]

Prva skupina bila je jedina s četiri momčadi; Argentinom, Čileom, Francuskom i Meksikom. Dva dana nakon pobjede nad Meksikom, Francuzi su poraženi od Argentine rezultatom 1:0, a jedini pogodak postigao je Luis Monti iz slobodnog udarca. Sudac Almeida Rego odsvirao je kraj šest minuta prije devedesete minute a utakmica je dovedena do regularnosti tek nakon burnih prosvjeda Francuza.[11]

Na svojoj drugoj utakmici Argentina je pobijedila i Meksiko rezultatom 6:3, a sudac Ulises Saucedo (ujedno i bolivijski trener), dodijelio je čak pet jedanaesteraca na toj utakmici, od čega su tri bila kontroverzna.[12] Na toj utakmici ujedno je dosuđen i prvi jedanaesterac u povijesti svjetskih prvenstava. Argentinac Guillermo Stábile postigao je hat-trick u svom debitantskom nastupu.[13]

Utakmica koja je odlučivala o sudionika poluzavršnice igrala se između Argentine i Čilea, a obilježena je masovnom tučnjavom nakon prekršaja Argentinca Luisa Montija nad Čileancem Arturom Torresom. Argentina je prošla dalje zahvaljujući pobjedi od 3:1.

Momčad Bodovi Odigrano Pobjeda Neriješeno Poraz Postignuti pogodci Primljeni pogodci
Argentina 6 3 3 0 0 10 4
Čile 4 3 2 0 1 5 3
Francuska 2 3 1 0 2 4 3
Meksiko 0 3 0 0 3 4 13

Skupina 2

[uredi | uredi kôd]

U drugoj skupini igrali su nositelj Brazil, Jugoslavija i Bolivija. Brazilci su, zbog unutarnjeg razdora, igrali gotovo isključivo samo s igračima iz Rio de Janeira,[14] no svejedno je bio očekivannjihov prolazak u poluzavršnicu, pogotovu zato što je i reprezentacija Jugoslavije zbog bojkota ostalih nogometnih saveza bila sastavljena gotovo isključivo od nogometaša iz Beograda.[15] No, Jugoslavija ih je iznenadila u prvoj utakmici skupine i pobijedila rezultatom 2:1. Kasnije su obje momčadi glatko pobijedile Boliviju, a Jugoslavija je prošla u poluzavršnicu na račun Brazila koji nisu opravdali status nositelja.

Momčad Bodovi Odigrano Pobjeda Neriješeno Poraz Postignuti pogodci Primljeni pogodci
Jugoslavija 4 2 2 0 0 6 1
Brazil 2 2 1 0 1 5 2
Bolivija 0 2 0 0 2 0 8

Skupina 3

[uredi | uredi kôd]

Domaćin i nositelj Urugvaj svrstan je u skupinu zajedno s Peruom i Rumunjskom. U početnoj utakmici te skupine dogodilo se i prvo isključenje u povijesti svjetskih prvenstava; Peruanac Plácido Galindo isključen je nakon što je preoštro ušao u rumunjskoga protivnika (tada još nije bilo žutih kartona). Rumunjska je iskoristila igrača više i pobijedila je rezultatom 3:1, zahvaljujući dvama kasnim pogodcima.[16] Urugvaj je svoju prvu utakmicu odigrao tek pet dana nakon otvaranja Prvenstva zbog nedovršenih radova na Estadio Centenariju. Prije utakmice s Peruom održana je i svečanost povodom stogodišnjice urugvajske neovisnosti. Domaćini su pobijedili rezultatom 1:0, a tisak, uključujući i urugvajski, pohvalio je hrabru igru Perua i uputio oštre kritike urugvajskoj reprezentaciji.[17] Urugvaj se kvalificirao u poluzavršnicu pobijedivši Rumunjsku rezultatom 4:0.

Momčad Bodovi Odigrano Pobjeda Neriješeno Poraz Postignuti pogodci Primljeni pogodci
Urugvaj 4 2 2 0 0 5 0
Rumunjska 2 2 1 0 1 3 5
Peru 0 2 0 0 2 1 4

Skupina 4

[uredi | uredi kôd]

Nogometna reprezentacija SAD-a je, kao nositelj, dominirala četvrtom skupinom. Njihova momčad sastojala se i od Engleza s američkom putovnicom,[18] kao i drugih europskih iseljenika. Prve protivnike, Belgiju, pobijedili su s 3:0, i to lakoćom koja je iznenadila i urugvajske novine Imparcial, koje su pisale da je "...visoka pobjeda Amerikanaca uistinu začudila nogometne znalce".[19] No, Belgija se poslije utakmice žalila kako je drugi pogodak postignut iz zaleđa, te da je sudac favorizirao reprezentaciju SAD-a.[19]

Druga utakmica skupine donijela je i prvi hat-trick u povijesti svjetskih prvenstava. Trostruki strijelac bio je Amerikanac Bert Patenaude na utakmici protiv Paragvaja. No, sve do 10. studenoga 2006. godine FIFA je priznavala hat-trick Argentinca Guillerma Stábilea kao prvoga na svjetskim prvenstvima, tvrdeći kako je Patenaude postigao samo dva gola. No, 10. studenoga 2006. godine, FIFA je javno obznanila kako je pogodak Amerikanca Toma Florieja pripisan Bertu Patenaudu.[20]

Paragvaj je u nevažnoj utakmici pobijedio Belgiju rezultatom 1:0, a SAD se dvjema pobjedama od po 3:0 kvalificiralo u poluzavršnicu, uz bok Argentini, Jugoslaviji i Urugvaju, pobjednicima svojih skupina.

Momčad Bodovi Odigrano Pobjeda Neriješeno Poraz Postignuti pogodci Primljeni pogodci
SAD 4 2 2 0 0 6 0
Paragvaj 2 2 1 0 1 1 3
Belgija 0 2 0 0 2 0 4

Poluzavršnica

[uredi | uredi kôd]

Oba dvije utakmice poluzavršnice završile su neuobičajeno visokim rezultatom, 6:1. U prvoj utakmici poluzavršnice Monti je zabio za vodstvo Argentine protiv SAD-a na poluvremenu. U drugom poluvremenu dogodio se potop SAD-a čija je snaga ukroćena zahvaljujući pokretljivosti argentinskih napadača. SAD se žalilo na suca Jeana Langenusa, no službeno nisu ništa poduzeli.

26. srpnja 1930.
14:45 UYT
Argentina 6:1
(1:0) 		SAD Estadio Centenario, Montevideo
Broj gledatelja: 72.886
Sudac: John Langenus
Monti Pogodak nakon 20 minuta 20'
Scopelli Pogodak nakon 56 minuta 56'
Stábile Pogodak nakon 69 minuta 69', Pogodak nakon 87 minuta 87'
Peucelle Pogodak nakon 80 minuta 80', Pogodak nakon 85 minuta 85' 		Brown Pogodak nakon 89 minuta 89'

U drugoj utakmici poluzavršnice ponovila se priča s Olimpijskih igara 1924. godine kada su snage odmjerili Jugoslavija i Urugvaj. Jugoslavija je začuđujuće povela u 4. minuti zahvaljujući pogotku Đorđa Vujadinovića. Do poluvremena je prednost za Urugvaj narasla na 3:1, a na kraju rezultat bio je visokih 6:1. Pedro Cea je postigao hat-trick.

27. srpnja 1930.
14:45 UYT
Urugvaj 6:1
(3:1) 		Jugoslavija Estadio Centenario, Montevideo
Broj gledatelja: 138.743
Sudac: Gilberto de Almeida Rêgo
Cea Pogodak nakon 18 minuta 18', Pogodak nakon 67 minuta 67', Pogodak nakon 72 minuta 72'
Anselmo Pogodak nakon 20 minuta 20', Pogodak nakon 31 minuta 31'
Iriarte Pogodak nakon 61 minuta 61' 		Vujadinović Pogodak nakon 4 minuta 4'

Završnica

[uredi | uredi kôd]

U Urugvaju se dogodila repriza amsterdamske završnice s Olimpijskih igara 1928. godine, u kojem su se sastali Urugvaj i Argentina. Pošto se (danas tradicionalna) utakmica za treće mjesto nije igrala na ovom svjetskom prvenstvu, dogodilo se jedini put te nije bilo utakmice između poluzavršnice i završnice. Ipak, neki izvori, od kojih najvjernije djeluje FIFA Bulletin iz 1984. godine, navode kako se utakmica za treće mjesto održala, iako nije bila u rasporedu, te da je Jugoslavija pobijedila SAD rezultatom 3:1.[21] No, nitko ne može potpuno sigurno utvrditi je li se ta utakmica odigrala te na službenoj FIFA-inoj stranici stoji kako je treća bila reprezentacija SAD-a, zbog bolje razlike pogodaka na turniru.[22]

Završnica se igrala na Estadio Centenariju 30. srpnja 1930. godine. Vrata stadiona bila su otvorena za gledatelje od osam sati ujutro, čak šest sati prije početka utakmice. Službeni podatci govore da je kapacitet iznosio 93.000, te da je stadion bio popunjen do samoga kraja.[23] U završnici se momčadi nisu uspjele dogovoriti oko lopte s kojom će se igrati, stoga je FIFA intervenirala donijevši odluku da će se argentinska lopta koristiti tijekom prvoga poluvremena, a urugvajska tijekom drugoga poluvremena. Urugvaj je pobijedio rezultatom 4:2, nakon zaostatka od 1:2 na poluvremenu. Urugvaj je tako postao prvi svjetsk prvak dodavši tu titulu olimpijskoj, koju su osigurali dvije godine prije. Jules Rimet, tadašnji predsjednik FIFA-e, predao je Urugvaju pokal koji će se kasnije zvati upravo Trofej Julesa Rimeta. Idući je dan je proglašen neradnim u čitavom Urugvaju, dok su stanovnici Buenos Airesa, glavnoga grada Argentine, kamenjem gađali zgradu urugvajskoga veleposlanstva.[24]

30. srpnja 1930.
15:30 UYT
Urugvaj 4:2
(1:2) 		Argentina Estadio Centenario, Montevideo
Broj gledatelja: 68.346
Sudac: John Langenus
Dorado Pogodak nakon 12 minuta 12'
Cea Pogodak nakon 57 minuta 57'
Iriarte Pogodak nakon 68 minuta 68'
Castro Pogodak nakon 89 minuta 89' 		Peucelle Pogodak nakon 20 minuta 20'
Stábile Pogodak nakon 37 minuta 37'

Stadioni

[uredi | uredi kôd]
Estadio Centenario ugostio je većinu utakmica

Sve utakmice odigrale su se u glavnome gradu Urugvaja, Montevideu. Koristila su se tri stadiona; Estadio Centenario, Estadio Pocitos i Estadio Parque Central. Estadio Centenario kapaciteta približno 100.000 ljudi izgrađen je prvenstveno za proslavu 10. obljetnice urugvajske neovisnosti, a zatim i za Svjetsko prvenstvo. Jules Rimet proglasio je Centenario nogometnim hramom.[25]

Stadion je ugostio deset od osamnaest utakmica, uključujući obje utakmice poluzavršnice te na kraju i utakmicu završnice. No, kiša i kašnjenje u radovima odgodili su korištenje Centenarija za pet dana od početka Prvenstva.[26] Do tada, utakmice su se igrale na manjim stadionima, Pocitosu i Parque Centralu, koje su najčešće koristili urugvajski klubovi, a bili su kapaciteta od približno 20.000.

Strijelci

[uredi | uredi kôd]
Guillermo Stábile (1905. – 1966.), argentinski nogometaš i kasniji trener, najbolji strijelac SP-a 1930. s 8 pogodaka
8 pogodaka
5 pogodaka
4 pogotka
3 pogotka
2 pogotka
  • Luis Monti (ARG)
  • Adolfo Zumelzú (ARG)
  • Moderato (BRA)
  • André Maschinot (FRA)
  • Manuel Rosas (MEKS)
  • Héctor Castro (URU)
  • Pablo Dorado (URU)
  • Santos Iriarte (URU)
  • Bart McGhee (SAD)
1 pogodak
  • Mario Evaristo (ARG)
  • Alejandro Scopelli (ARG)
  • Francisco Varallo (ARG)
  • Carlos Vidal (ČIL)
  • Marcel Langiller (FRA)
  • Lucien Laurent (FRA)
  • Juan Carreño (MEKS)
  • Roberto Gayón (MEKS)
  • Luis Vargas Peña (PAR)
  • Luis Souza Ferreira (PER)
  • Ştefan Barbu (RUM)
  • Adalbert Desu (RUM)
  • Constantin Stanciu (RUM)
  • Jim Brown (SAD)
  • Héctor Scarone (URU)
  • Blagoje Marjanović (JUG)
  • Branislav Sekulić (JUG)
  • Aleksandar Tirnanić (JUG)
  • Đorđe Vujadinović (JUG)

Zanimljivosti

[uredi | uredi kôd]
Argentinska (lijevo) i urugvajska lopta kojima je odigrana završnica
  • U završnici momčadi se nisu mogle dogovoriti oko lopte kojom će se igrati. FIFA je odlučila da se prvo poluvrijeme igra s argentinskom loptom, a drugo s urugvajskom. Momčad čijom se loptom igralo bila je u prednosti to poluvrijeme (Argentina je prvo poluvrijeme završila prednošću 2:1, dok je Urugvaj drugo poluvrijeme pobijedio s 3:0 za ukupnu pobjedu od 4:2.)
  • Francuska, Jugoslavija i SAD odigravali su prijateljske utakmice po Južnoj Americi nakon završetka Prvenstva. Brazil je igrao s Francuskom 1. kolovoza, s Jugoslavijom 10. kolovoza, te s Amerikancima 17. kolovoza 1930. godine.[27] Argentina je ugostila Jugoslaviju 3. kolovoza 1930. godine.[28]
  • Posljednji živi sudionik prvenstva, Argentinac Francisco Varallo, preminuo je 30. kolovoza 2010. godine u dobi od 100 godina.[29]
  • Nogometna reprezentacija Brazila je jedina reprezentacija koja je nastupila na svim Svjetskim prvenstvima od prvenstva u Urugvaju 1930. godine.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b c (engl.) 1930 FIFA World Cup Uruguay  Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. prosinca 2018. (Wayback Machine), fifa.com, pristupljeno 28. veljače 2016.
  2. ↑ a b (engl.) Permanent Table, str. 230.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. srpnja 2018. (Wayback Machine), fifa.com, pristupljeno 28. veljače 2016.
  3. ↑ SP Urugvaj 1930. – BBC-jeva službena stranica.
  4. ↑ Nogomet na Olimpijskim igrama (1908.-1964.) – FIFA-ina službena stranica. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. svibnja 2007. Pristupljeno 18. srpnja 2007. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  5. ↑ SP Urugvaj 1930. – BBC-jeva službena stranica
  6. ↑ Podatci s FIFA-ine službene stranice. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. veljače 2009. Pristupljeno 18. srpnja 2007. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  7. ↑ Uruguay 1930 – Službena stranica Marce
  8. ↑ Lucien Laurent o svojim doživljajima s putovanja. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. lipnja 2008. Pristupljeno 18. srpnja 2007. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  9. ↑ Lucien Laurent – Strijelac prvoga pogotka na svjetskim prvenstvima
  10. ↑ Intervju s Lucienom Laurentom – FIFA-ina službena stranica. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. lipnja 2008. Pristupljeno 18. srpnja 2007. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  11. ↑ Gianville, str. 18.
  12. ↑ Argentina – Meksiko, sa službene stranice India Timesa. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. lipnja 2006. Pristupljeno 18. srpnja 2007. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  13. ↑ Hat-trick Guillerma Stábilea, službena stranica Sky Sportsa. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. srpnja 2007. Pristupljeno 18. srpnja 2007. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  14. ↑ Razdor u brazilskoj reprezentaciji. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. studenoga 2007. Pristupljeno 18. srpnja 2007. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  15. ↑ Kada su fudbaleri primili prve plate, blic.rs
  16. ↑ RSSSF navodi da su oba pala u 85. minuti utakmice
  17. ↑ Almeida, str. 125.
  18. ↑ Glanville, str. 19.
  19. ↑ a b Where It All Began, Rony J. Almeida – str. 91.
  20. ↑ Amerikanac Bert Patenaude je prvi strijelac hat-tricka u povijesti svjetskih prvenstava – FIFA-ina službena stranica. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. studenoga 2006. Pristupljeno 19. srpnja 2007. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  21. ↑ Detalji sa Svjetskoga prvenstva 1930. u Urugvaju – RSSSF-ova službena stranica
  22. ↑ Previous FIFA World Cups. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. lipnja 2014. Pristupljeno 7. ožujka 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  23. ↑ Podatak s FIFA-ine službene stranice (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 16. travnja 2014. Pristupljeno 19. srpnja 2007. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  24. ↑ Glanville, str. 21.
  25. ↑ Sport, Eric Dunning – str. 46.
  26. ↑ Glanville, str. 16.
  27. ↑ Podatak o utakmicama odmah nakon Svjetskoga prvenstva u Urugvaju. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. kolovoza 2007. Pristupljeno 19. srpnja 2007. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  28. ↑ Podatak s brazilskoga RSSSF-a
  29. ↑ Francisco Varallo: Last surviving player from first World Cup final dies aged 100 | Mail Online

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Svjetsko prvenstvo u nogometu – Urugvaj 1930.
v • u
Svjetsko prvenstvo u nogometu
Svjetska prvenstva u nogometu za žene
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Svjetsko_prvenstvo_u_nogometu_–_Urugvaj_1930.&oldid=6981730"