Prijeđi na sadržaj

Fijaker

Izvor: Wikipedija
Fijaker
Fiaker

Bečki fijaker ispred Palače Parlamenta

Fijaker je bečki naziv (orginalno Fiaker) za registrirane (numerirane) dvoprežne kočije javnog prijevoza, s kočijašem, koje su se na taj način razlikovale od nenumeriranih Janški kočija (Janschky-Wagen)[1] i jednoprežnih (Comfortables).[2]

Naziv fijaker danas se u njemačkom govornom području još uvijek rabi samo u Bavarskoj i Austriji, ali i u Češkoj, Hrvatskoj, Mađarskoj (Fiáker) i po bivšoj Austro-Ugarskoj), dok se po ostalim njemačkim zemljama koristi riječ Droschke ili Kutsche.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Riječ fijaker pojavila se u Beču u 18. stoljeću uvezena je iz Pariza, tamo je od 1662. ispred hotela u ulici sv. Fiacra[3] (Rue de Saint Fiacre) bilo stajališe kočija za najam, poduzetnika i trgovca konjima Nicolasa Souvagea, koje su Parižani zbog ulice nazvali fijaker.[2]

U Beču je tridesetak godina kasnije – 1693. izdana je prva licenca za fijaker, tako da ih je oko 1790. već bilo oko 700, tad se uvela i registracija (numeracija kola), a u razdoblju zenita između 1860.1908., bilo je preko 1000 po ulicama.[2]

Kočijaši fijakera su često bili poznati osobenjaci, neki od njih sjajno su zviždali, a neki sjajno pjevali. Njihov godišnji bal – Fiakerball, koji se održava na Pepelnicu svojevremeno je bio veliki bečki društveni događaj, pa ga je ovjekovječio i Richard Strauss u operi Arabella u liku Fiakermilli, ljepotice s tog bala.[2]

Fijakeri na stajalištu ispred Hofburga

Danas su fijakeri samo popularna turistička atrakcija, nudeći nekoliko tura vožnje po povijesnom središtu Beča, tako da ih je 1997. bilo 100.[2]Od 1984. i žene mogu voziti fijaker, a od 1998. i fijakeristi moraju imati posebnu vozačku dozvolu.[2]

Fijakeri u ostalim zemljama

[uredi | uredi kôd]

Fijakeri su bili popularni i u svim ostalim većim gradovima Austro Ugarske, od Praga, Budimpešte, Zagreba, Sarajeva, Zemuna, Subotice, Petrovaradina, Temišvara, Ljubljane ..., tako da su i danas voze turiste po Pragu i Budimpešti.

U Zagrebu je posljednji fijaker kao dio javnog prijevoza, prometovao je sve do početka 1960.e, i uredno čekao putnike namjernike ispred Glavnog kolodvora. Njegov vlasnik bio je Trnjanc, koju je kuću sa štalom imao pored novoizrađene gradske vijećnice na današnjoj Vukovarskoj. On i njegovi konji još su nekoliko godina odolijevali modernim vremenima, pa su ih maknuli s travnjaka ispred vijećnice, tako je nestao posljednji zagrebački fijaker.

Od 1990-ih pojavila se želja da se fijakeri ponovno pojave na zagrebačkim ulicama, ali taj put kao turistička atrakcija po uzoru na Beč, te uloge prihvatio se Josip Habrić i vozio fijaker po Gornjem gradu, do 2011. kad je umro[4]

Viki Glovacki je opjevao posljednji zagrebački fijaker u pjesmi Zadnji fijaker (skladatelj: Stjepan Mihaljinec, stihovi: Drago Britvić), izvedenoj na Zagrebačkom festivalu 1963.[5]

U Novom Sadu su se fijakeristi zadržali sve do početka 1970-ih. Sombor je zbog pjesme Fijaker stari, vjerojatno grad čiji je simbol – fijaker, ali i tamo je posljednji fijakerist Sanko Milutinović zvani čiča Duca umro 2000. [6]

Fijakeri su se kao moda proširili i izvan granice Austro Ugarske tijekom 19. st. po Srbiji, Bugarskoj, Makedoniji, Rumunjskoj, Rusiji, Turskoj...

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Janschkywagen (njemački). Encyclopedia of Austria. Pristupljeno 3. lipnja 2012.
  2. a b c d e f Fiaker (engleski). Encyclopedia of Austria. Pristupljeno 3. lipnja 2012.
  3. Saint Fiacre (engleski). Catholic Forum Patron Saints Index. Pristupljeno 3. lipnja 2012.
  4. Otišao deda Joža. Večernji list. Pristupljeno 3. lipnja 2012.
  5. Viki Glovacki – Izlozba – Variete. Muzej grada Zagreba. Pristupljeno 3. lipnja 2012.
  6. Sećanje na čika Ducu, poslednjeg somborskog fijakeristu (srpski). kodkicoša. Pristupljeno 3. lipnja 2012.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Fijaker