Frustracija

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Psihologija
Područja
Kognitivna
Razvojna
Klinička
Emocija
Percepcija
Ličnost
Vlastito ja
Socijalna
Primijenjena psihologija
Pristupi
Bihevioralni
Biološki
Kognitivni
Evolucijski
Humanistički
Psihodinamički
Transpersonalni

Frustracija (lat. frustratio: zavaravanje; onemogućivanje) je psihofizičko stanje povezano s iskustvom prisilnoga odricanja čovjeka od ispunjenja želja koje su po subjektivnoj ili objektivnoj ocjeni vrlo važne za neku osobu ili ličnost; doživljaj slabije ili jače neugode, nemira, strepnje (anksioznosti) ili srdžbe u situacijama kada smo nekim fizikalnim (npr. zaključana vrata), društvenim (npr. zakoni, vjerski propisi, društveni običaji) ili osobnim barijerama (npr. nedovoljna sposobnost) onemogućeni u postizanju nekoga željenog cilja.[1]

Ljudi na različite načine reagiraju kada ne mogu zadovoljiti svoje želje, a sve to ovisi o stupnju njihove frustracijske tolerancije. Što je čovjek frustracijski tolerantniji, lakše podnosi neuspjehe u zadovoljavanju svojih želja. Manje frustracijski tolerantne osobe teško se mire i s najmanjim neuspjehom. Kad nastupi stanje frustriranosti, čovjek može reagirati realistički – tako što će tražiti racionalno rješenje problema promjenom ponašanja ili promjenom cilja, ili nerealistički – kada problem rješava prebacujući uzroke nemoći na druge ljude ili agresivnim ponašanjem.

Dugotrajno stanje frustriranosti kod jednog dijela ljudi, a što je vrlo često odraz pogrešnoga i/ili indoktrinirajućega odgoja, ima za posljedicu dezorganizirano ponašanje i najčešće anksioznost, osjećaj nespokojstva, nesigurnosti, tjeskobe i neodređenog straha. Na taj se način ugrožava mentalno zdravlje.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Hrvatska enciklopedija: frustracija, pristupljeno 22. siječnja 2018.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Sestrinski projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: frustracija

Mrežna mjesta[uredi VE | uredi]