Gospođica je roman književnikaIve Andrića, objavljen 1945. godine. Marko Fotez je adaptirao roman u istoimenu dramu 1962. godine, a adaptiran je i u istoimeni film 1980. godine.
Gospođica je napisana je u razdoblju od prosinca 1943. do listopada 1944. u Beogradu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Roman je objavljen nakon oslobođenja u sarajevskoj izdavačkoj kući Svjetlost 1945, iste godine kada su objavljeni i romani Na Drini ćuprija i Travnička hronika. Gospođica nema karakteristike romana-kronike sastavljenog iz niza odvojenih proznih struktura, bez jasno definiranog glavnog junaka, već je koncipiran kao romaneskna struktura u kojoj središnju ulogu ima jedan lik.
Mjesto i vrijeme radnje ovog romana je Sarajevo prije i za vrijeme Prvog svjetskog rata, a zatim Beograd, glavni grad novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u prvim kaotičnim godinama poslije rata, a sve gledano u retrospektivi i kroz prisjećanje glavne ličnosti romana, tvrdice i zelenašice Rajke Radaković, jednog dana veljače 1935. godine. U usporedbi s drugim Andrićevim romanima, Gospođica je, žanrovski gledano, roman s najklasičnijom formom u njegovom opusu.
Ni ovdje, kao ni u višegradskoj i travničkoj kronici, nema pripovijesti u ich-formi, već je riječ o prividno neutralnom pripovjedačevom glasu u trećem licu, koji se, tijekom većeg dijela romana drži točke gledišta vrlo bliske vizuri glavnog lika - Rajke Radaković. Ovaj pripovjedačev glas povremeno se udaljava od središta svijesti središnje junakinje, i to uvijek onda kada čitatelja treba uputiti u pojedinosti vezane za sudbine drugih likova koji se u romanu javljaju. Život Rajke Radaković protekao je u znaku jedne strasti - ljubavi prema novcu. Ali, Rajka nije građena kao tip tvrdice, između ostalog i zbog toga što Andrić kao književnik nije bio sklon stvaranju tipova. On, u stvari, uvijek naglašava posebnost svake ljudske sudbine, a za Rajku će posebno podvući da je mimo drugih ljudi, kruška divljakuša, kako za nju kaže njena tetka.[1]
Marko Fotez je adaptirao roman u istoimenu dramu 1962. godine, u vrijeme kada je Ivo Andrić bio predsjednik Umjetničkog vijeća Jugoslavenskog dramskog kazališta u Beogradu. Ipak, komad nije bio postavljen na sceni sve do 2013. godine. Predstavu je režirao Gorčin Stojanović, a glavnu ulogu je tumačila Nataša Ninković.[2]
Hollywood se bio interesirao za filmsku adaptaciju Gospođice, ali je Andrić odbio prodati autorska prava za film, pošto nije podržavao adaptacije svojih književnih ostvarenja, a i nije pozitivno mislio o hollywoodskim filmovima.
Ipak, filmska adaptacija Gospođice je snimljena 1980. godine u koprodukciji Jadran filma i Radiotelevizije Zagreb. Film je režirao čehoslovački redatelj Vojteh Jasni, a ulogu Rajke je igrala austrijska glumica Heidelinde Weis. Rade Šerbedžija je tumačio dve uloge, njenog ujaka Vladu i prevaranta Ratka.
»Teško je zamisliti varoš s manje novca i slabijim izvorima zarade a sa većom žeđi za novcem, s manje volje za radom i veštine da se privredi, a sa više želja i prohteva.[3]«
(Gospođica)
»Vreme muči i zamara samo one koji žive zauzeti jedino ništavnim brigama o svojoj ličnosti i svojim uživanjima, ali ono je kratko i neosetno onima koji, zaboravljajući sebe, rade na ma kakvom poslu koji ih prevazilazi; mereno veličinom jednog smelog i neostvarljivog sna, ono gotovo i ne postoji.[3]«
Znakovi (Put Alije Đerzeleza • Znakovi • Svečanost • Đorđe Đorđević • Reči • Autobiografija • Zlostavljanje • Priča o kmetu Simanu • Snopići • San i java Pod grabićem • Priča o soli • Kosa • Zimi • Lov na tetreba • Razgovor • Susedi • Šetnja • Zatvorena vrata • Porodična slika • Osatičani • Praznično jutro) • Nemirna godina (Za logorovanje • Mustafa Madžar • Priča o vezirovom slonu • Nemirna godina • San bega Karčića • Veletovci • Ćilim • Svadba • Štrajk u tkaonici ćilima • Razaranje • Bife Titanik • Zeko) • Žeđ (U musafirhani • U zindanu • Ispovijed • Kod kazana • Napast • Proba • Trup • U vodenici • Šala u Samsarinom hanu • Čaša • Rzavski bregovi • Čudo u Olovu • Žeđ • Most na Žepi • Smrt u Sinanovoj tekiji • Olujaci • Na stadionu • Na državnom imanju • Letovanje na jugu) • Deca (Kula • U zavadi sa svetom • Mila i Prelac • Deca • Prozor • Knjiga • Na obali • Zmija • Panorama • Izlet • Ekskurzija • Pismo iz 1920. godine • Aska i vuk) • Jelena, žena koje nema (Anikina vremena • Mara milosnica • Ljubav u kasabi • Ćorkan i Švabica • Žena na kamenu • Igra • Žena od slonove kosti • Bajron u Sintri • Jelena, žena koje nema) • Kuća na osami (Uvod • Bolvanpaša • Alipaša • Baron • Geometar i Julka • Cirkus • Jakob, drug iz detinjstva • Priča • Robinja • Životi • Ljubavi • Zuja • Knez sa tužnim očima • Popodne • Pobednik • Pakao • Julski dan • Ruđanski begovi • Crven cvet • Predvečernji čas • Dva zapisnika bosanskog pisara Dražeslava • Kod lekara • Razgovor predveče • Sarači • Dubrovačka vejavica • Ranjenik u selu • Slepac
Staze, lica, predeli (Staze • Pisma iz Krakova • Zanos i stradanje Tome Galusa • Prvi dan u splitskoj tamnici • Iskušenje u ćeliji 38 • Sunce • Na sunčanoj strani • San o gradu • Vino • Moj prvi susret sa delom M. Gorkog • Kako sam ulazio u svet knjige i književnosti • Jedan pogled na Sarajevo • Biblioteka naša nasušna • Na Jevrejskom groblju u Sarajevu • Na vest da je Brusa pogorela • U Ulici Danila Ilića • Učitelj Ljubomir • Likovi • U Šopenovoj rodnoj kući • Lica • Susret u Kini • Kroz Austriju • Prvi dan u radosnom gradu • Portugal, zelena zemlja • Leteći nad morem • Mostovi • Španska stvarnost i prvi koraci u njoj • Na Nevskom prospektu • Utisci iz Staljingrada • Predeli • Na kamenu, u Počitelju • Kraj svetlog Ohridskog jezera) • Istorija i legende (Razgovor sa Gojom • Nešto o stilu i jeziku • Beleške za pisca • Beleške o rečima • O priči i pričanju • Legenda o Svetom Francisku iz Asizija • Simon Bolivar • Predaja (Riga od Fere) • Zapisi o Goji • Pjesma nad pjesmama • Volt Vitmen (1819-1919) • Naša književnost i rat • Sa magijom ponekad graniči i na prave podvige liči rad pravog prevodicoa • Kada je reč o arhivima • Heine u pismima • Jedna ratna knjiga Gabriela Danuncija • Pisma jednog vojnika • Stvaralačka iskra • Stvaralačka ruka • Pismo iz Rima) • Umetnik i njegovo delo (Njegoš ka tragični junak kosovske misli • Njegoš u Italiji • Ljuba Nenadović o Njegošu u Italiji • Njegoševska čovečnost • Svetlost Njegoševog dela • Nešto o Njegošu kao piscu • Večna prisutnost Njegoševa • Njegošev odnos prema kulturi • Nad Njegoševom prepiskom • O Vuku kao piscu • Vuk, reformator • Vukov primer • Vuk i inostranstvo • Optimizam Vuka Karadžića • Tri slike iz života Vuka Karadžića • Četrdeset godina od smrti Sime Matavulja • O majstoru pripovedaču • Zemlja, ljudi i jezik kod Petra Kočića • O Gavri Vučkoviću i povodom njega • Ljubavna lirika Petra Preradovića • Pevanija - Knjiga detinjstva, knjiga života • Spomenik piscu životne radosti i mladalačke tuge • A.G. Matoš • Jovan Skerlić • Spomenik Bori Stankoviću • Isak Samokovlija • Letnji dan • Pomen Kalmiju Baruhu • Sećanje na Kalmija Baruha • Sreten Stojanović • Umetnik i njegovo delo • Roman Petrović • Andro Kovačević: Poslednji Nenadić • Viktor Car Emin: Iza plime • Krvavi cvetovi V. Ilića Mlađeg • Branko Mašić: Ratne slike i utisci • Stari pjesnici • Svetozar Ćorović: Kao vihor • Dragutin Domjanić: Kipci i popevke • Sima Pandurović: Okovani slogovi • Pero Slijepčević: Pomen VI. Gaćinoviću • Prosveta: Almanah za godinu 1918. • Josip Kosor: Mime • U. Donadini: Kamena s ramena • Rastko Petrović: Burleska Gospodina Peruna Boga Groma • Ante Petravić: Treće studije i portreti • Vradimir Ćorović: Bosna i Hercegovina • Dragojlo Dudić: Dnevnik 1941. • Zuko Džumhur: Nekrolog jednoj čaršiji
»Teško je zamisliti varoš s manje novca i slabijim izvorima zarade a sa većom žeđi za novcem, s manje volje za radom i veštine da se privredi, a sa više želja i prohteva.[3]«