Grgur Karlovčan

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Grgur Karlovčan (Kalinovac, 11. ožujka 1913. - Stara Gradiška, 29. rujna 1942.), bio je hrvatski književnik.

Životopis[uredi VE | uredi]

Grgur Karlovčan rodio se u Kalinovcu, učiteljsku školu polazio je u Pakracu i Zagrebu a završio je 1934. godine u Karlovcu. Zbog svojih ljevičarskih ideoloških pogleda bio je često isključivan iz škole te uhićivan. Kao učitelj službovao je u Hercegovini. Od 1935. godine učiteljevao je u Tasovčićima a 1938. godine položio je učiteljski ispit u Cetinju. U Tasovčićima sudjelovao je u utemeljivanju i radu Narodne čitaonice te bio zaslužan za osnutak društva Seljačko kolo i mjesne knjižnice.[1] Od 1939. do 1941. godine i premještaja u Cazin studirao je na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu. Bio je sudionik NOP-a. Zatočen je kao komunist i partizanski agitator a ubijen je nakon pokušaja bijega iz logora Stara Gradiška.

Književno stvaralaštvo[uredi VE | uredi]

Pisao je izrazito socijalno intoniranu poeziju i prozu o teškom životu Hercegovaca i društvenim sukobima prije Drugoga svjetskog rata. Prve stihove objavio je u časopisu Mladost (1929., 1931.–33.), a pjesme, pripovijetke i crtice u periodicima Selo i grad (1932.–33.), Snaga (1932.), Glas (1933.), Hrvatska revija (1933.–34., 1941.), Kronika (1933.), Dani i ljudi (1935.–36., 1941.), Književnik (1937.–38.), Naša stvarnost (1938.) i Izraz (1939.–40.).[1] Njegov roman Natopljene brazde (1939.) donosi motive iz podravskoga života.

Djela[uredi VE | uredi]

  • Srce nad ravnicom, Đurđevac, 1933., 1968.
  • Natopljene brazde, Zagreb, 1939.
  • Lice dana, Zagreb, 1940.
  • Pjesme i proza, Zagreb, 1946.
  • Sabrana djela, Đurđevac, 1978.
  • Izabrana djela, Pet stoljeća hrvatske književnosti, 136., Zagreb 1991., 457–519.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Hrvatski biografski leksikon: Karlovčan, Grgur, preuzeto 3. veljače 2011.