Halit

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Kristal halita
Prikaz kristalne rešetke halita

Halit je mineral, prirodni oblik soli, a po svom sastavu predstavlja natrijev klorid, NaCl (kuhinjsku sol). Ime mu dolazi od grčke riječi hals što znači sol. Može se naći u čvrstom ili u rastvorenom stanju u oceanima, morima i slanim jezerima. Naslage halita mogu se naći u vidu podzemnih depozita, koji mogu dostići značajnu dubinu. Halit se može nataložiti i pored solnih izvora, koji izbijaju iz zemljine unutrašnjosti na površinu.

Morfologija i unutrašnja građa[uredi | uredi kôd]

Halit kristalizira u kubičnom sustavu. Kristali najčešće imaju heksaedarski, rjeđe oktaedarski habitus. Pokatkad tvori sraslace. Česte su kristalne druze s pojedincima heksaedarskog habitusa kao i zrnasti agregati. Rešetka halita je ionska.[1]

Kemijska i fizikalna svojstva[uredi | uredi kôd]

Halit često sadrži primjese različitih sulfata i klorida. Od primjesa hematita, organskih tvari, gline itd. te tekućih i plinskih inkluzija (helij), različito je obojen. Može biti modrikast od elementarnog natrija u rešetki. Izrazito je higroskopan. Iz zraka prima vodu zasićenu vodenom parom pri temperaturi 10 - 25°C, a gubi je u suhu zraku. Otapa se u vodi.[1]

Tvrdoća mu je 2. Halit se odlično kala plohom heksaedra. Ima školjkast lom, ali je i savitljiv. Proziran je ili djelomično proziran i tipičan je alokromatični mineral. Uglavnom je bezbojan, a od primjesa može biti žut, crven, siv ili modrikast. Ima bijel ogreb i staklenkast sjaj.[1]

Ima svojstvo radioluminiscencije. Odličan je vodič topline, ali slab vodič struje.[1]

Tipičnog je slanog okusa.

Nastanak[uredi | uredi kôd]

Halit je tipičan hidatogeni mineral sedimentnog postanka. Nastaje evaporacijom vode ili snižavanjem temperature mora i slanih jezera. Pokatkad se nalazi uz ostale kloride oko vulkanskih kratera, gdje je nastao pneumatolitno, sublimacijom.[1]

Velike količine halita nastaju ili se dobivaju evaporacijom iz prirodnih ili umjetnih bazena s morskom vodom, primjerice u nas na otoku Pagu.

Nalazišta[uredi | uredi kôd]

Halit je vrlo često zastupljen. U Hrvatskoj nema nalazišta halita, osim u Slanom potoku kod Gornje Stubice (Medvednica), količinski udio NaCl 1,56%.[1]

Velika sjeverna ležišta halita su u Austriji (Hallein), Njemačkoj (Hannover), Poljskoj (Wieliczka), Španjolskoj (Cardona)... Izuzetno lijepi kristali nađeni su u Italiji (Sicilija), halita ima i u BiH (Tuzla).

Primjena[uredi | uredi kôd]

Halit ili kuhinjska sol nezamjenjiv je dodatak prehrani. Upotrebljava se za konzerviranje hrane, pripremu fiziološke otopine, proizvodnju sapuna, štavljenje i obradu kože, u rafinerijama za proizvodnju plemenitih kovina (zlata i srebra), za proizvodnju umjetnih gnojiva, kemikalija (HCl, razne soli natrija) te zimi za posipanje cesta.[1]

10 najvećih proizvođača soli u svijetu su: Kina, SAD, Indija, Njemačka, Kanada, Australija, Meksiko, Čile, Nizozemska i Brazil.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e f g Vrkljan, Maja. 1998. Mineralogija: udžbenik za srednje škole. Zrinka Kadrnka Šilhard. Školska knjiga. Zagreb. ISBN 953-0-21302-6. OCLC 440182663