Harrisonovo cvijeće

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Harrisonovo cvijeće
Harrison's Flowers film poster.jpg
Naslov izvornika Harrison's Flowers
Redatelj Elie Chouraqui
Producent Elie Chouraqui
Scenarist Scenarij:
Elie Chouraqui
Didier Le Pêcheur
Isabel Ellsen
Scenaristička suradnja
Michael Katims
Roman
Isabel Ellsen
Glavne uloge Andie MacDowell
Adrien Brody
Brendan Gleeson
David Strathairn
Glazba Bruno Coulais
Snimatelj Nicola Pecorini
Montaža Jacques Witta
Distributer StudioCanal
France 2 Cinema
Canal+
Godina izdanja 2000.
Trajanje međunarodna inačica
130 min.
američka inačica
121 min.
Država Flag of France.svg Francuska
Jezik engleski, francuski, hrvatski
Proračun $8,000.000[1]
Mrežno sjedište
Profil na IMDb-u
Portal o filmu

Harrisonovo cvijeće (engleski Harrison's Flowers) je francuska ratna drama iz 2000. koju je režirao Elie Chouraqui prema romanu "Diable a l'avantage" Isabel Ellsen.[2] Radnja se odvija tijekom bitke za Vukovar, usred koje jedna Amerikanka (Andie MacDowell) traži svojeg nestalog supruga, novinara Harrisona, koji je nestao tijekom opsade grada. Film je sniman u SAD-u i Češkoj.[3] Film također prikazuje jednu od ranijih uloga Adriena Brodyja.

Radnja[uredi VE | uredi]

New Jersey, listopad 1991. Sarah Lloyd je često usamljena jer je njen suprug Harrison ratni novinar koji često putuje svijetom kako bi dokumentirao sukobe o kojima američka javnost malo zna. Kada se Harrison vrati kući, shvati da zanemaruje svoje dvoje djece, Margaux i Cesar, pa odluči prestati raditi kao fotograf i biti običan novinar za Neewsweek te se brinuti za svoj staklenik sa cvijećem, međutim njegov šef ga odgovori od toga. Tijekom dodjele nagrade Pultzer, kada je nagradu za najbolju fotografiju pobrala slika koja prikazuje prosvjede na Tiananmenskom trgu, Harrison je sreo mladog i ljutitog novinara Kylea, koji se osjeća rezigniranim jer je njegov prijatelj poginuo snimajući rat u Hrvatskoj, ali mu nitko nije htio otkupiti fotografije. Kako se zaoštrava situacija u SFRJ i američke postaje počinju emitirati priloge sa tog područja, Harrison odluči otići u Hrvatsku kako bi snimio što se događa. Neko vrijeme kasnije, Sarah dobije poruku da je Harrison bio u kući koja se urušila u Vukovaru te da je vjerojatno poginuo. Međutim, gledajući snimke iz Vukovara, njoj se učini da ga je vidjela živog s leđa, kako odlazi u koloni zarobljenih ljudi, te stoga odluči otići tamo na vlastitu ruku.

Avionom sleti u Graz, potom unajmi auto i pokupi jednog Hrvata, Štimca, te krene prema Vukovaru. Međutim, na putu ih napadnu četnici te ubiju Štimca. Ona preživi te ju pokupe američki novinari, među kojima su i Kyle i Marc. Iako je oni odgovaraju da nastavi ići dalje prema Vukovaru jer je preopasno, ona ih uspije nagovoriti da joj se pridruže. Kako putuju autom prema istoku Hrvatske, naiđu na kontrolnu točku Hrvatske vojske gdje vide ubijene Hrvate. Putujući sve dublje prema neprijateljskim linijama, Sarah, Marc i Kyle prijeđu jedno brdo i potom jednu kolonu JNA koja ih začudo propusti. U Vukovaru, svjedoče masovnom uništavanju grada, arkanovcima koji ubijaju ljude i vrše etničko čišćenje. Uspiju snimiti par fotografija, ali zalutali metak pogodi Kylea koji premine. Sakriju se u vukovarsku bolnicu gdje Sarah pronalazi ranjenog i traumatiziranog Harrisona. Vukovar pada no Sarah i Harrison bivaju razmijenjeni prije Ovčare te se vrate kući u New Jersey. Godinu dana kasnije, Harrison više nije novinar i brine se za cvijeće i svoju obitelj.

Glumci[uredi VE | uredi]

Nagrade[uredi VE | uredi]

Film je osvojio tri nagrade, za najbolju kinematografiju (Nicola Pecorini), najbolji film i nagradu OCIC (obje Élie Chouraqui), na Međunarodnom filmskom festivalu u San Sebastiánu. Bio je predložen i za glavnu festivalsku nagradu "Zlatnu školjku".[4]

Kritike[uredi VE | uredi]

Nenad Polimac je hvalio film:

...“Harrisonovo cvijeće” se uopće ne doima kao lažnjak. Ponajprije je to zasluga koscenaristice Isabel Ellsen, po čijoj je autobiografskoj knjizi “Vrag je u prednosti” (objavljena 1995.) film snimljen. Ratna fotografkinja (tjednik Time nazvao ju je “renesansnom ženom s kraja 20. stoljeća”) koja se proslavila snimkama s trga Tiananmen i iz Zaljevskog rata, zatekla se početkom devedesetih u Hrvatskoj, poput stotina svojih kolega (njezine fotografije uglavnom se koriste u filmu), i o svom iskustvu napisala knjigu. Kad ju je Chouraqui kontaktirao zbog filmske priče tek nadahnute njezinim spisateljskim prvijencem, ona mu je sve do zadnjeg dana snimanja bila najveći jamac autentičnosti. Neupućeni gledatelj nikad ne bi shvatio da “Harrisonovo cvijeće” nije snimljeno u Hrvatskoj, što je ponajveća pohvala Isabel Ellsen i Chouraquiju. Ne preostaje drugo nego složiti se s tvrdnjom HIP-ovaca da je “Harrisonovo cvijeće” najbolji film snimljen o ratu u Hrvatskoj...Chouraqui suvereno vlada činjenicom da je Vukovar prvi europski grad koji je nakon Drugoga svjetskog rata sravnjen do temelja i tu nema potrebe za lažnom objektivnošću i pravednom distribucijom krivnje: zna se tko ga je razrušio! Ipak, umjesto vapaja zbog onoga što se događa u Hrvatskoj, film se puno više usredotočuje na odnose koje junakinja ima s fotografima u njezinoj pratnji: svaki je na svoj način u nju zaljubljen i trpi zbog toga što je ona jedino obuzeta potragom za suprugom. Scene se doimaju žestoko i surovo, ponajprije zbog dobre Chouraquijeve režije...Dojam neusiljenosti i dokumentarističke zabilješke najveća su vrlina scena koje se odigravaju u Hrvatskoj: o američkim scenama može se imati i ne tako povoljno mišljenje, međutim, u cjelini, “Harrisonovo cvijeće” zaslužuje bar čistu četvorku.[5]

Roger Ebert filmu je dao dvije i pol od tri zvjezdice.[6]

Maitland McDonagh iz TV Guidea film je ocijenio s tri od pet zvjezdica, uspoređujući ga s ratnim dramama Dobrodošli u Sarajevo, Ničija zemlja i dr.[7]

Mrežna stranica filmskih kritičara Metacritic dala je prosječnu ocjenu 5,3/10 odnosno 49 bodova na temelju 31 kritike (od čega 15 pozitivnih, 12 "pomiješanih" i 4 negativne).[8] Pozitivne kritike dali su kritičari Miami Heralda, Boston Globea, Washington Posta, Entertainment Weeklya, Chicago Tribunea, Baltimore Suna i Chicago Sun-Timesa.[8] Pomiješane kritike dali su Wall Street Journala, Rolling Stonea i New York Posta, a negativne Los Angeles Times (Kevin Thomas, 3/10), Washington Times (Stephen Hunter, 3/10) i The New York Times (A. O. Scott, 2/10).[8]

Damir Radić za Vijenac napisao je:[9]

..."Harrisonovo cvijeće" inače je prosječan film nespretne narativne strukture, dobrim dijelom troma tempa, s ponešto psihološko-fabularnih neuvjerljivosti i podosta intrigantno postavljenih motiva (npr. žena kojoj je muž daleko važniji od djece, što može podsjetiti na situaciju iz Hemingwayava Imati i nemati), koji pak ostaju posve nerazrađeni ili zaboravljeni. Najjača strana su mu autentično dočarani prizori ratnoga kaosa i zločina, iako će upućena gledatelja zasmetati neautentični detalji poput nadiranja JNA pod zastavom SR Hrvatske, ili lik hrvatskoga studenta u Parizu koji se zove, vjerovali ili ne, Ščomak izgleda poput gastarbajtera (pa u skladu s tim ima ženu i djecu u domovini) i govori hrvatski s intonacijom Albanca. Ipak, realističnost i potresnost prikazanih zločina u Vukovaru toliko je sugestivna da u vremenima kad se ratne patnje, napose one hrvatske strane, možda i prelako zaboravljaju ovaj film zaslužuje preporuku.

Ostalo[uredi VE | uredi]

Proračun za snimanje filma iznosio je 8 milijuna američkih dolara. Sveukupno je zaradio 3 033 646 dolara, od čega 867 635 samo u prvom tjednu prikazivanja, pri čemu je zauzeo osmo mjesto najgledanijih filmova u tom tjednu.[10] Prikazivao se od 15. ožujka do 7. travnja 2002.[11] u 398 kazališta i kinodvorana.[10] Film je u američkim i svjetskim kinima distribuirao Universal Studios.[10]

Tadašnja lijeva vlast u hrvatskoj na čelu sa premijerom Ivicom Račanom nije dopustila prikazivanje filma u hrvatskim kinima. Za hrvatsku distribuciju bile su zaslužne desne političke stranke.[9] Tradicionalno se prikazuje na HRT-u na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, 18. studenoga.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Box office / business for Harrison's Flowers (eng.). Internet Movie Database. pristupljeno 21. studenoga 2011.
  2. 'HARRISON'S FLOWERS'; Photographers at War. New York Times (17. ožujka 2002.). pristupljeno 21. studenog 2011.
  3. Filming locations for Harrison's Flowers. Internet Movie Database. pristupljeno 21. studenog 2010.
  4. Internet Movie Database (engl.) Harrison's Flowers (2000) - Awards (nagrade), www.imdb.com (pristupljeno 18. studenog 2017.)
  5. Nenad Polimac (15. travnja 2003.). Film 'Harrisonovo cvijeće'HIP promovira kao senzaciju o Vukovaru koji je prošle godine objavljen na videu u Srbiji. Nacional. pristupljeno 21. studenog 2010.
  6. Službene stranice Rogera Eberta (engl.) Filmska kritika o "Harrisonovu cvijeću", www.rogerebert.com, 15. ožujka 2002. (pristupljeno 18. studenog 2017.)
  7. TV Guide (engl.) Maitland McDonagh. Harrison's Flowers, www.tvguide.com, 2002. (pristupljeno 18. studenog 2017.)
  8. 8,0 8,1 8,2 Metacritic Harrison's Flowers, www.metacritic.com, 15. ožujka 2002. (pristupljeno 18. studenog 2017.)
  9. 9,0 9,1 Matica Hrvatska Damir Radić. Rijetka lovina. Autentično su dočarani prizori ratnoga kaosa i zločina, Vijenac, br. 253, www.matica.hr, 13. studenog 2003. (pristupljeno 18. studenoga 2017.)
  10. 10,0 10,1 10,2 Box Office Mojo (engl.) Harrison's Flowers - Summary, www.boxofficemojo.com (pristupljeno 18. studenog 2017.)
  11. Box Office Mojo (engl.) Harrison's Flowers - Weekend, www.boxofficemojo.com (pristupljeno 18. studenog 2017.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]