Prijeđi na sadržaj

Oružane snage Republike Hrvatske

Ovo je izdvojeni članak – svibanj 2009. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s HV)
Ovo je glavno značenje pojma Oružane snage Republike Hrvatske. Za druga značenja pogledajte Hrvatske oružane snage (razdvojba).
Oružane snage Republike Hrvatske
Država Hrvatska
Utemeljena1991.; prije 33 godine
GraneAmblem HKoV Hrvatska kopnena vojska

Amblem HRM Hrvatska ratna mornarica

Amblem HRZ Hrvatsko ratno zrakoplovstvo
StožerGlavni stožer OS RH
Mrežne stranicewww.morh.hr
Vodstvo
Vrhovni zapovjednikZoran Milanović
Ministar obraneIvan Anušić
Načelnik GS OS RHgeneral bojnik Tihomir Kundid
Ljudstvo
Vojna dob18 godina
NovačenjeDragovoljno vojno osposobljavanje
Djelatno osoblje15 900 (2023.) [1]
Pričuvno osoblje17580
Vojni proračun
Iznos€1.506 billion[2] ($1,624 billion)
Postotak BDP-a1.81% (2024)
Povezani članci
PovijestDomovinski rat
ČinoviČinovi u Oružanim snagama Republike Hrvatske

Oružane snage Republike Hrvatske (OSRH) su vojne snage organizirane za obranu Republike Hrvatske i njezinih saveznika vojnim sredstvima te za druge oblike i uporabe u skladu s domaćim i međunarodnim pravom. Hrvatska vojska štiti suverenitet i neovisnost Republike Hrvatske i brani njezinu teritorijalnu cjelovitost.

Sukladno zahtjevima koji se postavljaju Hrvatskoj vojsci u obrani naroda i ispunjavanju obveza koje proizlaze iz članstva u NATO-u, definirane su misije i zadaće Hrvatske vojske. Hrvatska vojska ima tri temeljne misije, a to su: obrana Republike Hrvatske i njezinih saveznika, doprinos međunarodnoj sigurnosti i potpora civilnim institucijama.

Predsjednik je vrhovni zapovjednik oružanih snaga i izvršava administrativne ovlasti u vrijeme rata davanjem zapovijedi načelniku stožera, dok provedbu administrativne i obrambene politike u mirnodopsko vrijeme provodi Vlada RH putem Ministarstva obrane. Ova jedinstvena institucija sastoji se od kopnenih, pomorskih i zračnih grana koje se nazivaju

Oružane snage su 2023. godine imale 15.900 pripadnika, od čega 14.103 aktivnog vojnog osoblja i 1.806 državnih službenika i namještenika.[3] Ukupna raspoloživa muška radna snaga u dobi od 16 do 49 godina iznosi 1.035.712, od čega je 771.323 zdravstveno sposobno za vojnu službu. Novačenje će se ponovno uvesti od siječnja 2025.

Nakon što je u Dugoročnim planom razvoja OSRH za razdoblje 2015. – 2024. bio predviđen štedljiv razvoj oružanih snaga uz oslonac na resurse savezničkih zemalja u pogledu najskupljih oružanih sustava - tako se primjerice u NATO sustavu protuzračne i proturaketne obrane predviđalo hrvatsko sudjelovanje korištenjem suvremenog radarskog sustava, ali bez ikakvih složenijih protuzračnih sustava zemlja-zrak izuzev sustava malog dometa za protuzračnu obranu obranu manevarskih postrojbi (MANPADS), a nije se predvidjela nikakva nabava modernih borbenih zrakoplova izuzev održavanja zastarjelih aviona MIG-21 -,[4] nakon usloženja sigurnosne situacije u Europi u svezi Rusije[5][6]koja je kulminirala Ruskom invazijom na Ukrajinu 2022. godine formirana je u Hrvatskoj politička volja za odlučno jačanje Oružanih snaga RH, te je i vojni proračun znatno uvećan.[7][8][9] Nakon što je nakon Domovinskog rata postupno smanjivano izdvajanje za vojni proračun od 12,6 posto (1995.) do 1,3 posto (2013., 2014., 2015. god.),[10] planirano je sukladno obvezama dogovorenima na nivou NATO- saveza 2019. god. da će Hrvatska 2020. za obranu izdvojiti oko 1,74 posto BDP-a i potom svake naredne godine nešto više, dok vojni proračun 2024. god. ne dostigne 2 posto bruto domaćeg proizvoda.[11] Krajem 2023. god. je planirano se za narednu proračunsku godinu za financiranje OSRH iznos od 1.169.145.758 eura, što je za 119 milijuna eura više nego u 2023. god.[12] - ali još uvijek ispod planiranih 2 posto BDP-a.[13]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Formiranje ranih 1990-ih

[uredi | uredi kôd]
1. hrvatski gardijski zdrug postrojen pred predsjednikom Tuđmanom

U kasno proljeće 1991. godine formirane su prve vojne jedinice Zbora Narodne garde, osnovane 20. travnja 1991. godine. odlukom predsjednika Republike i koja je iz pravnih i političkih razloga formalno bila dio Ministarstva unutarnjih poslova. Osim struktura i postrojbi koje su stvorene državnom politikom, postojale su i stranačke vojske ili njihove labave pripadnosti. Hrvatska stranka prava organizirala je svoje oružane odrede, Hrvatske obrambene snage (HOS), koji su bili privatno naoružani, relativno dobro obučeni i obučeni na taktičkoj razini, te raspoređeni na kritične položaje na bojištima. Stranka demokratskih promjena (Reformirani komunisti, SDP) naoružala je svoje aktiviste u Istri, Primorju i Dalmaciji, kao i vladajuća Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) u drugim dijelovima Hrvatske. Na nekim mjestima je, međutim, sustav TO ponovno aktiviran (npr. u Zagrebu), što je dalo bolje rezultate.

Sustav zapovijedanja i kontrole u početku je bio bio suočen s nejasnoćama o nadležnostima. ZNG je, tako, bio pod dvojnom nadležnošću Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva obrane. Veliki dio zapovjedništva na terenu prebačen je u lokalne krizne stožere sastavljene i vođene političkim dužnosnicima koji nisi nužno imali većeg vojnog znanja od onog koje su vojni obveznici stjecali tijekom odsluženja obveznog vojnog roka u JNA. Često je na terenu bilo nekoliko različitih jedinica, koje, čak i ako su nominalno bile u istoj organizaciji, često nisu imale zajedničko više zapovjedništvo.

Glavni zadaci ZNG-a (kasnije HV-a) bili su spriječiti prodor JNA i drugih snaga u najvažnijim smjerovima, braniti gradove i kritična područja te osvajati vojarne JNA u dubini vlastitog raspoređivanja. Te su se zadaće počele sveobuhvatnije i sustavnije ispunjavati tek nakon što su oružane snage organizirane u jedinstvenu Hrvatsku vojsku (HV) na temelju novog Zakona o obrani i kada je 21. rujna 1991. godine osnovan Glavni stožer s načelnikom generala Antona Tusa. Tada je započela sustavnija mobilizacija pričuvnih vojnika i organizacija jedinica, zapovjedništva i institucija, kao i planirana uporaba snaga.

Dana 1. listopada 1991. godine formirana su velika vojno-teritorijalna i borbena zapovjedništva (Operativne zone) sa sjedištima u Osijeku, Bjelovaru, Zagrebu, Karlovcu, Rijeci i Splitu. Podređene su im bile operativne skupine koje su zapovijedale određenim smjerovima i područjima. Osnovne, a ujedno i najviše taktičke postrojbe bile su pješačke brigade (profesionalne i pričuvne), a formirane su i brigade i bataljuni drugih grana. Do kraja godine formirane su i razvijene 63 brigade.

Domovinski rat

[uredi | uredi kôd]

Tijekom Domovinskog rata oružane snage postupno su narasle na oko 300.000 pripadnika. Većina postrojbi popunjena je iz pričuve, odnosno iz osoblja koje je osnovna vojna znanja steklo tijekom obveznog služenja vojnog roka u JNA. Zahvaljujući rastućem vojnom iskustvu, kvaliteta ovih postrojbi je rasla, a organizacija cijelog sustava s vremenom se poboljšavala.

Nastavljena je obuka novih generacija 18-godišnjaka koji su služili vojni rok u Hrvatskoj vojsci, pri čemu se vojne postrojbe za vrijeme vojne službe u pravilu nisu koristile za borbene zadaće (mladići bi uglavnom dobivali pozive u borbene postrojbe ubrzo nakon završetka obveznog vojnog roka).

Kako je rat odmicao, tajnim operacijama (Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 713 od 25. siječnja 1991. god. spriječena je legalna nabava vojne opreme u ratom zahvaćene zemlje nastale na tlu bivše Jugoslavije), kupljene su značajne količine vojnih viškova nastalih nakon raspada Varšavskog pakta. Osobito je nabava borbenih zrakoplova sovjetskog podrijetla bila značajna za formiranje Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo imalo je dvadesetak zrakoplova Mig 21, nekoliko borbenih helikoptera Mil Mi-24,[14] kao i nekoliko transportnih helikoptera. Također, domaća industrija postala je sposobna za značajnu samostalnu proizvodnju oružja i vojne opreme.[15]

Hrvatska ratna mornarica nastala je u velikoj mjeri zahvaljujući uspješnoj akciji zarobljavanja oko četvrtine brodova Jugoslavenske ratne mornarice u Šibeniku 1991. godine. Zarobljene su i protubrodske rakete RBS-15: ovaj sustav proizveden u Švedskoj još nije pušten u rad od strane jugoslavenske ratne mornarice, a Hrvatska ratna mornarica je to uspjela nakon što su hrvatski stručnjaci samostalno razvili sustav upravljanja paljbom "Fobos"; Naime, švedskom proizvođaču nije bilo dopušteno isporučiti taj ključni dio sustava naoružanja. Uvođenjem modernih projektila dometa preko 70 km u operativnu uporabu, Hrvatska ratna ratna mornarica uvelike je spriječila ozbiljne akcije neprijateljske mornarice.

Oružane snage Republike Hrvatske bile su u ratnoj strukturi do 12. ožujka 1996. godine, kada su odlukom Predsjednika Republike Hrvatske prešle u mirnodopsko vrijeme.

Nakon završetka vojnih operacija Oluja, Maestral i Južni potez američka obavještajna služba CIA je u službenom izvještaju „Balkanska bojišta” (eng. Balkan Battlegrounds) dala svoju ocjenu Hrvatske vojske:

„Hrvatska vojska se još jednom dokazala kao najbolja vojna organizacija na Balkanu. Snage HV-a su: odlično planiranje na razini stožera, djelovanje profesionalnih udarnih brigada te sposobnost davanja potpore elitnim pješačkim postrojbama jakom topničkom vatrom i zračnom podrškom. HV je razvio istinsko združeno djelovanje u kojem su odabrane pješačke postrojbe poduprte oklopom i topništvom mogle probiti jaku obranu te brzo iskoristiti svoj proboj do konačnog cilja. Te osobine su učinile da je HV gotovo nemoguće zaustaviti.”[16]

Prilikom posjeta ministra obrane Damira Krstičevića Pentagonu 2017. američki ministar obrane James Mattis izjavio je povodom obilježavanja obljetnice Operacije Oluja:

„Oluja je operacija koja se ovdje u Americi proučava i pokazuje što dobro predvođena, što dobro opremljena i dobro istrenirana snaga, politički dobro predvođena, može napraviti i preokrenuti tijek povijesti. Iznimno poštujemo vas, našeg saveznika, jednu malu zemlju, koja se bori znatno iznad svoje kategorije”, rekao je Mattis Krstičeviću koji je tijekom Oluje bio zapovjednik 4. gardijske brigade.[17]

Reforme

[uredi | uredi kôd]

Stabilizacijom situacije nakon završetka rata uslijedilo je nekoliko važnih valova reformi. Postajao je sve vidljiviji trend drugih tranzicijskih zemalja, ali i NATO članica, staviti naglasak u razvoju oružanih snaga na mobilnost, na višefunkcionalnost i fleksibilnost u uporabi oružanih snaga, a ne na masovnost sastava i tešku tehniku. Ekonomska prezahtjevnost i koncepcijska neprikladnost, tj. neprimjenjivost stare hladnoratovske koncepcije postala je očita. Nove sigurnosne prijetnje i nova međunarodna konstelacija tražile su dublje promjene u načinu koncipiranja oružanih snaga.[18] Proces reforme obrambenog sustava započeo je 2002. godine. Cilj reforme i reorganizacije je uspostavljanje moderne strukture obrambenog sustava koja će moći odgovoriti izazovima novoga doba uzimajući u obzir članstvo Republike Hrvatske u NATO-u i sigurnosne aranžmane u okviru Europske unije.[19] Glavne smjernice za reformu postavljene su strateškim dokumentima koje je Republike Hrvatska usvojila: Strategijom nacionalne sigurnosti RH, Strategijom obrane RH, Vojnom strategijom RH. Tijekom 2003. godine u Ministarstvu obrane i Glavnom stožeru počelo se raditi na Strategijskom pregledu obrane (SPO), koji je donesen 2005. godine.[18] Usvajanjem Dugoročnog plana razvoja OS RH 2006. – 2015. (DPR) u Hrvatskom saboru 7. srpnja 2006. postavljeni su jasni sadržajni i vremenski okviri daljnje reforme, razvoja i modernizacije OS RH u narednih deset godina.[19]

Bit promjena sastoji se u postupnom prijelazu s hrvatskih individualnih (nacionalnih) na kolektivne obrambene i sigurnosne mehanizme, a to podrazumijeva i:

  • prijelaz na profesionalizaciju Oružanih snaga Republike Hrvatske, što podrazumijeva nadopunu vojnika dobrovoljno, a ne vojnim rokom (to podrazumijeva i značajne promjene u načinu nadopunjavanja pričuve, jer sustav dobrovoljne/ugovorne pričuve više neće moći nadopunjavati ročnici nakon završetka vojne službe);
  • Prijelaz na sustav kolektivne obrane znači manji aktivni i pričuvni sastav, ali bolje obučen, opremljen, kompatibilan i interoperabilan sa saveznicima.
  • mogućnost da se manje nacije koje su članice Saveza, poput Hrvatske, mogu djelomično "specijalizirati" kako bi svojim ograničenim kapacitetima mogle na specifičan način doprinijeti zajedničkim operacijama.
  • još veći ukupni angažman postrojbi i pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u kolektivnim aktivnostima, međunarodnim misijama, preventivnim sigurnosnim aktivnostima itd.

Godine 2007. donesena je Odluka o nepozivanju novaka na služenje vojnog roka, što je predstavljalo važan korak prema profesionalizaciji Hrvatske vojske, što podrazumijeva ukidanje obveznog služenja vojnog roka i uvođenje dobrovoljne vojne službe.[20] Prva generacija dobrovoljnih ročnika počela je služiti u studenom 2008.[21]

Nakon što je Dugoročnim planom razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske za razdoblje 2015.-2024. predviđen štedljiv razvoj oružanih snaga, kompliciranje sigurnosne situacije u Europi koje je kulminiralo ruskom invazijom na Ukrajinu 2022. godine, u Hrvatskoj je formiralo političku volju za odlučnim jačanjem Oružanih snaga Republike Hrvatske, posljedicno je vojni proračun znatno povećan.[22][23][24] Nakon što je nakon Domovinskog rata postupno smanjivano izdvajanje za vojni proračun od 12,6 posto (1995.) do 1,3 posto (2013., 2014., 2015. god.),[25]

Proračun

[uredi | uredi kôd]

Putanja hrvatskog vojnog proračuna i potrošnje bila je konstantno ispod 2% BDP-a, što je velika razlika u odnosu na 1990-e kada su izdaci za obranu predstavljali veliki udio u hrvatskim proračunskim rashodima zbog tada aktualnog Domovinskog rata. Primjerice, 1995. godine hrvatski proračun za obranu iznosio je 12,4 milijarde kuna ili oko 10% BDP-a, što je u to vrijeme bila i najveća stopa izdataka za obranu. Krajem 2019. hrvatska Vlada izdala je revidiranu strategiju izdataka za obranu prema kojoj će zemlja povećati svoje izdatke za obranu kako bi postupno ispunila cilj od 2 % NATO-a, a proračuni za obranu za 2019. i 2020. doživjeli su trenutne revizije i povećanja kako bi se ispunio novi plan potrošnje. Stoga bi rashodi za obranu u 2025., na temelju trenutačnih projekcija, mogli dosegnuti 1,75 milijardi eura ili oko 2 % BDP-a, što bi bilo u skladu s preporukom NATO-a. Međutim, ako se u hrvatske izdatke za obranu uključe obrambene mirovine, onda Hrvatska već ispunjava cilj od 2% koji preporučuje NATO. Oko 1140 milijuna eura isplaćeno je u mirovinama za obranu za oko 97000 pojedinaca u Hrvatskoj.[26][27]

Izdaci za obranu posljednjih godina; [28][29][30]

Godina Iznos (u USD) % BDP-a Promjena u %
2014 1.064 mlrd. 1.78
2015 883 mil. 1.73 ▼ 1.03
2016 837 mil. 1.58 ▼ 5.96
2017 926 mil. 1.64 Rast 6.15
2018 966 mil. 1.56 ▼ 2.81
2019 1,001 mlrd. 1.61 Rast 7.19
2020 983 mil. 1.69 ▼ 3.02
2021 1,361 mlrd. 1.95 Rast 30.82
2022 1,285 mlrd. 1.78 ▼ 2.40
2023 1,441 mlrd. 1.74 Rast 0.73
2024 1,624 mlrd. 1.81 Rast 7.11

Organizacijska struktura

[uredi | uredi kôd]


Oružane snage podijeljene su na grane, službe, profesije i njihove specijalnosti. Grane Oružanih snaga su Hrvatska vojska, Hrvatska ratna mornarica i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo.

Grane Oružanih snaga su dijelovi Oružanih snaga u okviru kojih se vrši priprema i opremanje pojedinaca, postrojbi i namjenskih snaga za izvršavanje zadaća u određenim geografskim područjima (kopno, more, zrak) čija je primarna zadaća održavanje potrebne razine borbene spremnosti operativnih jedinica.

Oružane snage imaju mirnodopski i ratni sastav. Mirnodopski sastav Oružanih snaga sastoji se od aktivnog vojnog osoblja, državnih službenika i zaposlenika raspoređenih u Oružane snage, rezervista pozvanih na obuku, ugovornih rezervista, kadeta i osoba koje su prošle dobrovoljnu vojnu obuku. Iznimno, mirnodopski sastav oružanih snaga sastoji se i od ročnika kada je na snazi obvezna vojna služba. Ratni sastav Oružanih snaga, osim vojnog osoblja, državnih službenika, zaposlenika i ročnika (kada je na snazi obvezna vojna služba), sastoji se i od ročnika mobiliziranih u Oružane snage.

Dosadašnja struktura Hrvatske vojske na snazi je od 1. prosinca 2014. godine i obuhvaća Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske, Vojna predstavništva, Stožerne postrojbe, tri grane: Hrvatsku kopnenu vojsku (HKoV), Hrvatsku ratnu mornaricu (HRM) i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo (HRZ), kao i Hrvatsko vojno učilište "Dr. Franjo Tuđman", Zapovjedništvo za potporu i Zapovjedništvo specijalnih snaga. [31]

  • Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske je Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske, zajedničko tijelo organizirano u okviru Ministarstva obrane koje je odgovorno za zapovijedanje, pripremu i uporabu Oružanih snaga. Glavni stožer zapovijeda cijelim Oružanim snagama sukladno diktatu vrhovnog zapovjednika (predsjednika Republike Hrvatske) i ministra obrane te obavlja i druge stručne poslove za vrhovnog zapovjednika i ministra obrane. Također ima niz jedinica pod svojim izravnim zapovjedništvom, uključujući CROSOFCOM, bataljun počasne garde i nekoliko drugih.
  • Hrvatsko vojno učilište "Dr. Franjo Tuđman" (HVU) visokoškolska je vojna ustanova Oružanih snaga Republike Hrvatske. Odgovoran je za osposobljavanje pojedinaca za potrebe cijele Hrvatske vojske. Nalazi se u vojarni "Petar Zrinski" u zagrebačkoj četvrti Črnomerec.
  • Zapovjedništvo za potporu (ZzP) najvažniji je dio logističkog sustava Oružanih snaga Republike Hrvatske i odgovorno je za provedbu logističke, medicinske i dio kadrovske potpore Oružanim snagama Republike Hrvatske. Odgovoran je za nabavu i pripremu svih državnih sredstava dodijeljenih Oružanim snagama te za cjelokupni plan njihove uporabe i njegovu primjenjivost na operacije na bojnom polju.
  • Zapovjedništvo specijalnih snaga Republike Hrvatske (CROSOFCOM) jedno je od tri samostalna zapovjedništva Oružanih snaga Republike Hrvatske, izravno podređeno Glavnom stožeru Oružanih snaga Republike Hrvatske. Misija CROSOFCOM-a je osigurati borbenu spremnost snaga za specijalne operacije za operacije u obrani teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske te sudjelovati u operacijama pod vodstvom NATO-a i koalicije.
  • Vojna predstavništva (VP) predstavljaju Oružane snage i obavljaju svoje dužnosti, profesionalne zadaće vezane uz sudjelovanje u radu i praćenje rada odjela, radnih skupina, stalnih i privremenih tijela u Sjevernoatlantskom savezu, Europskoj uniji te u Savezničkom zapovjedništvu za operacije i Savezničkom zapovjedništvu za transformaciju.
  • Jedinice potpore (PP) osnivaju se u svrhu razvoja sposobnosti za provedbu različitih zadaća i aktivnosti potpore, koje druge sastave, zbog specifičnosti ili opsega, Oružane snage ne mogu osigurati unutar organskog sastava. Te jedinice su: Bojna predsjedničke garde, Pukovnija vojne policije (PVP), Centar za obavještajne operacije (SOD), Centar za komunikacijske i informacijske sustave (SKIS), Centar za upravljanje osobljem (HRC), Dom Glavnog stožera Oružanih snaga (DGSOS)

Zapovijedanje i Rukovođenje

[uredi | uredi kôd]
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović vrši smotru pripadnika Središta za razvoj vođa Marko Babić

Vrhovni zapovjednik OSRH je predsjednik Republike Hrvatske.[32] Zapovijedanje Oružanim snagama u miru, vrhovni zapovjednik ostvaruje preko ministra obrane, koji odgovara vrhovnom zapovjedniku za provedbu zapovijedi i izvješćuje ga o provedbi. U stanju neposredne ugroženosti i ratnom stanju vrhovni zapovjednik izravno izdaje zapovijedi načelniku Glavnog stožera te istodobno obavješćuje ministra obrane o izdanim zapovijedima. Načelnik Glavnog stožera u tom slučaju za provedbu zapovijedi odgovara vrhovnom zapovjedniku. Ako ministar obrane ne provodi zapovijedi vrhovnog zapovjednika, vrhovni zapovjednik može ostvarivati zapovijedanje Oružanim snagama neposredno preko načelnika Glavnog stožera.[33]

Zapovijedanje i rukovođenje u Oružanim snagama provode časnici i dočasnici imenovani i raspoređeni na zapovjedne dužnosti u Oružanim snagama. Zapovijedanje se zasniva se na načelima jednočelništva i subordinacije. Za svoj rad, zapovijedanje i rukovođenje pripadnici Oružanih snaga odgovaraju nadređenima.[33]

U svrhu uspostave jedinstvenog sustava zapovijedanja i nadzora nad svim dijelovima postrojbi u zemlji i inozemstvu, ustrojena je nova organizacijska cjelina pri GS OS RH: Zapovjedno operativno središte (ZOS).[34] U Zapovjednom operativnom središtu stvara se jedinstvena operativna slika te se omogućava vođenje svih aktivnosti i operacija postrojba OS RH u razdoblju do 96 sati, uključujući i angažiranje snaga u izvršavanju zadaća nadzora zračnog i morskog prostora RH.[35]

Hrvatski sabor ostvaruje demokratski nadzor nad Oružanim snagama.

Pričuvna komponenta OSRH

[uredi | uredi kôd]

Pričuvna komponenta Oružanih snaga RH ima namjenu i zadaću, zajedno s djelatnim sastavom, sudjelovati u obrani teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske, doprinositi međunarodnoj sigurnosti i dati potporu civilnim institucijama glede zaštite i spašavanja u slučaju katastrofa (potres, poplava), protupožarne zaštite, trganja i spašavanje i dr. Pričuvne postrojbe bile su jedan od temelja na kojima je izgrađena Hrvatska vojska u Domovinskom ratu.[36] Domobranstvo je obnovljeno i postalo je posebni dio Hrvatske vojske kao pričuvni sastav te je podvrgnuto jedinstvenom sustavu zapovijedanja. Nakon rata Domobranstvo je raspušteno i demobilizirano, a 2003. godine, preustrojem OSRH, Domobranstvo se ukida.

Nakon što je nakon ulaska u NATO pakt Hrvatska nekoliko godina imala jedino djelatne postrojbe od ukupnih oko 16 tisuća ljudi, 2014. godine je odlučeno da se krene s ponovnim ustrojavanjem rezervne komponente, jačine oko 20 tisuća ljudi formiranih u više pukovnija.[37] 2015. godine donijet je Pravilnik o ugovornoj pričuvi, kojim je predviđeno da pričuvnici koji su raspoređeni u postrojbe dobivaju svakog mjeseca naknadu za pripravnost, a za vrijeme provedeno na osposobljavanju ili na drugoj vojnoj službi dobivaju onakvu plaću kakvu primaju i drugi vojnici.[38]

Nakon što se 2017. krenulo s popunjavanjem planiranih 6 pričuvnih pješačkih pukovnija sa sjedištima u Zagrebu, Osijeku, Karlovcu, Puli, Splitu i Dubrovniku,[39] u 2018. godini najprije je ustrojeno šest pričuvnih postrojbi drugih rodova vojske: 2 topničko-raketne pukovnije, 1 pukovnija protuzračne obrane, 1 logistička pukovnija, te po 1 bojna inženjerija i veze (s ukupno 5.431 razvrstanih pričuvnika).[40] Krajem godine pristupilo se obuci također i pripadnika pričuvnih pješačkih pukovnija,[41] te se u narednom razdoblju pozivalo pričuvnike na kraće vojne vježbe radi njihovog osposobljavanja na dužnosti na koje su raspoređeni.[42] 2019. godine je u 6 pričuvnih pješačkih pukovnija raspoređeno 9.000 pričuvnika.[43]

Glavni načelnik stožera OSRH Robert Hranj 2020. godine govori o planovima da se u narednom razdoblju uz domobranske pričuvne postrojbe ustrojene po teritorijalnom načelu ustroji također i stanovitu operativnu pričuvu, čije će postrojbe biti manje, ali će se odlikovati višim stupnjem spremnosti i razvijati sposobnost za izvođenje svih vrsta zadaća, od podrške civilnim institucijama na cjelokupnom području Republike Hrvatske do borbenih zadaća.[44] 2021. godine, ministar obrane RH Mario Banožić govori o planovima da se organizira pričuvna brigada, koja bi možda bila opremljena i oklopnim vozilima.[45]

Služba u OSRH

[uredi | uredi kôd]

Službom u OSRH smatra se obavljanje vojnih i drugih stručnih poslova u postrojbama, zapovjedništvima i ustanovama Oružanih snaga. Pripadnici OSRH su vojne osobe te državni službenici i namještenici.

Vojne osobe su:

  • djelatna vojna osoba – osoba primljena u službu na temelju ugovora ili rješenja o prijmu
  • ročnik – osoba na odsluženju 2-mjesečnog dragovoljnog vojnoga roka;
  • pričuvnik – osoba iz pričuvnog sastava na izvršavanju vojne obveze;
  • kadet – osoba na školovanju na vojnoj školi na temelju ugovora o školovanju.

Dočasnici i časnici su osobe koje uz odgovarajuću civilnu izobrazbu imaju potreban stupanj vojnih znanja i vještina i ovlašteni su za zapovijedanje postrojbama, zapovjedništvima i ustanovama Oružanih snaga.

Vojne osobe pri stupanju u Oružane snage daju svečanu prisegu.

Prema odnosima u službi vojne osobe mogu biti: nadređene i podređene, a prema činovima i dužnostima: starije i mlađe. Nadređena je ona osoba koja vodi i zapovijeda zapovjedništvom, postrojbom ili ustanovom Oružanih snaga, odnosno pojedinim njihovim dijelovima i osobama u njima. Starija je ona osoba koja ima viši čin, a ako su osobe istog čina, starija je ona osoba za čije je ustrojbeno mjesto utvrđen viši ustrojbeni čin, odnosno ako imaju jednak ustrojbeni čin, starija je ona osoba koja je prije promaknuta u osobni čin.

Pripadnicima OSRH u vojnim objektima i postrojbama Oružanih snaga zabranjena je svaka politička djelatnost kao i sudjelovanje na političkim skupovima i demonstracijama te javno istupanje u svezi sa stanjem i odnosima u Oružanim snagama bez ovlasti ministra obrane ili osobe koju on ovlasti. Djelatnim vojnim osobama, nije dopušteno članstvo u političkim strankama niti kandidiranje u predstavnička tijela. Također, nije dopušteno sindikalno organiziranje.

Pripadnici OSRH odgovaraju za kaznena djela po odredbama Kaznenog zakona i drugih zakona. Kaznena odgovornost ne isključuje stegovnu odgovornost ako djelo koje je predmet kaznenog postupka predstavlja i kršenje vojne stege. Stegovni postupak vodi se bez obzira na tijek kaznenog postupka.

Vojna je stega točno, potpuno i pravodobno obavljanje poslova i zadaća u Oružanim snagama. O stegovnim prijestupima pripadnika Oružanih snaga, osim o stegovnim prijestupima ročnika, kadeta i pričuvnih vojnika odlučuju vojno stegovni sudovi (prvostupanjski i Viši vojno stegovni sud). Također postoje i vojno stegovna tužiteljstva.

Dragovoljno vojno osposobljavanje

[uredi | uredi kôd]

Program dragovoljnog vojnog osposobljavanja provodi se od 2008. godine u Oružanim snagama Republike Hrvatske u skladu s Pravilnikom o dragovoljnom vojnom osposobljavanju. Dragovoljnim vojnim osposobljavanjem ročnici stječu vojna znanja i vještine za obnašanje vojničkih dužnosti u Oružanim snagama RH, te potrebna znanja i vještine za služenje u pričuvnom sastavu OS RH.[46] Ono je ujedno i jedan od uvjeta za prijem u djelatnu vojnu službu, odnosno stječe se mogućnost sudjelovanja u razvrstanoj pričuvi.

Na dragovoljno vojno osposobljavanje kandidati se mogu prijaviti tijekom cijele godine podnošenjem zahtjeva u Područnom odsjeku za poslove obrane prema mjestu prebivališta ili putem online prijave. Nakon prijave, kandidati koji zadovolje navedene uvjete, bit će pozvani na zdravstvene preglede i psihološka ispitivanja u Zavodu za zrakoplovnu medicinu KB Dubrava u Zagrebu i u Zavodu za pomorsku medicinu u Splitu.

Program dragovoljnog vojnog osposobljavanja traje osam tjedana i provodi se u Požegi te na vojnom vježbalištu “Glavica” i strelištu “Novo Selo”. Po dolasku u vojarnu u Požegi, ročnici zadužuju vojnu opremu i potpisuju ugovore o dragovoljnom vojnom osposobljavanju. Nakon toga ročnicima predstoje dva tjedna uvođenja u vojno okružje, a zatim polažu svečanu prisegu. Potom slijedi obuka tijekom koje će svladati temeljne vojničke sposobnosti i vještine. Nakon završene obuke ročnici dobivaju vojno-stručnu specijalnost strijelca roda pješaštva, čime stječu jedan od propisanih uvjeta za profesionalnu vojnu karijeru te mogućnost sudjelovanja u razvrstanoj pričuvi.

U kasnijim godinama je ustrojen sustav Dragovoljnog vojnog osposobljavanja u trajanju od 8 tjedana, u koje se mogu uključiti vojni obveznici mlađi od 30 godina; nakon uspješnog završetka tog progama - tijekom kojega dragovoljni ročnici dobivaju plaću u visini od 900 eura neto - mogu vojni obveznici aplicirati za prijam u djelatnu vojnu službu.[47] 2024. god. su sačinjeni planovi radi uvođenja obveznog služenja vojnog roka s istim trajanjem kao postojeće dragovoljno vojno osposobljavanje, u koji se planira uključiti samo dio novih generacija vojnih obveznika - njih 4.000 godišnje.[48] MORH dodjeljuje stipendije učenicima srednjih škola zainteresiranima za vojna i vojnotehnička zanimanja; tako je za 2024. god. osigurano 500 stipendija, gdje se učenicima 1. i 2. razreda dodjeljuje 100 eura mjesečno, učenicima 3. razreda srednje škole 120 eura, a učenicima 4. razreda po 150 eura mjesečno.[49] Dodjeljuju se i stipendije studentima visokoškolskih ustanova, one u 2024. god. iznose 300,00 eura za 1. godinu studija, za 2. godinu 400,00 eura, za 3. godinu 500,00 eura, za 4. godinu 600,00 eura i za 5. godinu studija 700,00 eura .[50] Pri Sveučilištu u Zagrebu su za potrebe Oružanih snaga Republike Hrvatske ustrojena 2 sveučilišna prijediplomska studija - vojnog inženjerstva (VI) i vojnog vođenja i upravljanja (VViU) - oba u tranjanju od 8 semestara; te 2 sveučilišna diplomska studija u trajanju od 2 semestra - Diplomski studijski program vojnog inženjerstva (VI) i Diplomski studijski program vojnog vođenja i upravljanja (VViU).[51] Nakon što su ti studiji u Zagrebu pokrenuti 2018. godine, od 2018. djeluje i integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij Vojno pomorstvo kojeg je nositelj Sveučilište u Splitu.[52]

Oprema i modernizacija

[uredi | uredi kôd]

Veće nabave modernog naoružanja počela su dosta nakon Domovinskog rata. Za HKoV-u je 2007. ugovorena nabava oklopnih vozila za transport pješaštva Patria AMV.[53] Do 2019. godine je HKoV raspolagala sa 126 takvih oklopnih vozila, te je pokrenut program dodatnog opremanja dijela tih oklopnih sredstava protuoklopnim raketama "Spike" izraelskog proizvodžača "Rafael", u sklopu vatrene stanice izraelskog "Elbita" opremljene također i 30-mm topom.[54] 2020. godine započet je projekt opremanja dijela "Patria" američkim 40×53 mm bacačem granata MK 19; te su u vojne postrojbe uvedena prva oklopna vozila opremljena tim vatrenim sustavima.[55] Od "Patria" u sastavu postrojbi HKoV, 2021. njih 8 je bilo opremljeno daljinski upravljanim oružnim stanicama UT30MK2CRO s topom 30 mm i protuoklopnim vođenim raketnim sustavom SPIKE. Od ostalih 118 vozila 114 ih je opremljeno daljinski upravljanom oružnom stanicom 12,7 mm, dva vozila su sanitetske, a dva logističke izvedbe.[56]

Tijekom 2008. godine Hrvatska je u sklopu offset programa vezanog uz kupnju oklopnih vozila "Patrija" od Finske ratne mornarice kupila dvije rabljene raketne topovnjače RTOP-41 Vukovar i RTOP-42 Dubrovnik.

Nakon ulaska Hrvatske u NATO pakt 2010. godine, Hrvatska je dobila znatne donacije u vojnoj opremi i naoružanju; do 2016. godine - prema procjenama stvarne vrijednosti - vrijednosti od cca 500 milijuna američkih dolara. Ujedno je oko 1.000 pripadnika OSRH provelo kraća ili duža vojna osposobljavanja u Sjedinjenim Američkim Državama. U tih prvih nekoliko godina Oružane snage RH su primile u okviru američke vojne pomoći 214 oklopnih vozila MRAP raznih vrsta, 20 novih vozila HMMWV, 16 helikoptera OH-58D Kiowa Warrior, a u 2016. su Hrvatskoj ratnoj mornarici isporučena dva podvodna autonomna vozila Remus 100.[57]

Pored borbenih vozila "Patria", flotu oklopnih borbenih vozila u HKoV ulazi 162 oklopnih vozila Oshkosh MRAP-ATV (borbeno terensko vozilo mase 12,5 tona s posadom od 5 ljudi), 30 oklopnih vozila Oshkosh MRAP-ATV MaxxPro (nešto unaprijeđena verzija MRAP-ATV) i 20 oklopnih ambulantnih vozila RG33 HAGA (vozila koje proizvodi južnoafrička podružnica britanske tvrtke BAE Systems) koje su u sastav HKoV temeljem donacije SAD počele pristizati 2014. godine.[58]

Od 2013. godine je pokrenut program tzv. revizije tenkova M-84 u tvornici "Đuro Đaković" u Slavonskom Brodu. Uz trošak od 2,5 milijuna HRK po tenku, do kraja 2017. godine obnovljeno je 30 tih tenkova.[57] Revizija tenkova, koja obuhvaća potpuno rastavljanje svih sklopova tenka i zamjenu istrošenih dijelova, ali ne i bitnu modernizaciju,[59] u narednim godinama nastavljena je, te je primjerice u 2019. godini provedena revizija 8 tenkova,[60][57] a u 2020. je obnovljeno njih 6.[61][57] 2024. godine je dogovorena postupna zamjena tenkova M-84 - koje se namjerava isporučiti Ukrajini - novim tenkovima Lepoard 2A8; za početak je dogovorena narudžba do 50 tih novih tenkova.[62]

2017. godine počela je isporuka samohodnih haubica PzH2000 proizvedenih u njemačkom "Rheinmetalu"; ugovorena je nabava 16 takvih sustava s dometom od 40 km, a uz specijalno streljivo i preko 60 km.[63] U 2021. godini dovršena je integracija u HKoV ukupno 12 operativnih samohodnih haubica 155 mm PzH2000. Koristi se također jedna haubica za obuku vozača, 2 taktička operativna centra, tri središta za upravljanje paljbom i devet vozila s opremom za prednje topničke motritelje istog sustava.[56] 2024. god. je za topništvo OSRH ugovorena nabava 8 dalekometnih višecjevnih bacača raketa tipa "Himars" iz Sjedinjenih Američkih Država.[64]

2020. godine je otpočela nabava 76 rabljenih američkih borbenih vozila "Bradley" M2A2 opremljenih lakim topovima i protuoklopnim raketama. Planira se nakon uvođenja "Bradleya" u korištenje nastaviti s njihovim opremanjem najmodernijom američkom opremom, uz ukupnu cijenu nabave od oko 750 milijuna dolara.[65] Početkom 2022. godine je dogovorena donaciju 89 borbenih vozila pješaštva Bradley M2A2 ODS, uz obvezu R Hrvatske da iznosom od 145.236.971 američkih dolara financira obnovu 62 vozila u potpuno operativno stanje, osposobljavanje daljnjih 5 vozila za obuku, te formiranje zaliha pričuvnih dijelova (značajnim dijelom, iz isporučenih vozila koje neće biti korištena u postrojbama) i strjeljiva. Planira se isporuka vozila za uporabu u Hrvatskoj vojsci kroz trogodišnje razdoblje 2024.-2026. god.[66] Prva 22 vozila su na planiranu obnovu u Slavonskobrodskom "Đuri Đakoviću" stigla u prosincu 2023. god.[67]

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo duže vremensko razdoblje planira nabavu novih borbenih zrakoplova, koji bi zamijenili zastarjele avione Mig 21. U svibnju 2021. godine objavljena je odluka Vlade Republike Hrvatske kojom za novi višenamjenski borbeni avion Hrvatskog Ratnog Zrakoplovstva odabire francuska ponuda i borbeni avion Dassault Rafale F3-R; 10 jednosjeda i 2 dvosjeda bit će isporučeno HRZ-u tijekom 2024. i 2025. godine, uz cijenu od 999 milijuna eura.[68][69][70] Tijekom 2023. godine piloti hrvatskog ratnog zrakoplovstva te tehničko osoblje, oko 90 osoba, su krenuli na obuku u Francusku kako bi se osigurala sigurna integracija nove tehnologije u Oružane snage RH.[71] U svibnju 2023. godine je objavljeno da su prvi hrvatski piloti obavili samostalne letove na novim zrakoplovima u Francuskoj;[72] početkom kolovoza iste godine objavljena je vijest da su zrakoplovi koji dolaze u RH dobili insignije (obilježja) Hrvatskog ratnog zrakoplovstva,[73] a prvih 6 zrakoplova doletjelo je u Hrvatsku krajem travnja 2024.[74]

Ratno zrakoplovstvo je u svoj sastav 2017. god. prihvatilo lake borbene helikoptere "Kiowa Warrior"; 16 takvih helikoptera uključen je u Eskadrilu helikoptera (EH) 93. zrakoplovne baze HRZ i PZO stacionirane u Zemuniku kod Zadra.[75] Ti su zrakoplovi od 2020. godine opremljeni protuoklopnim raketama "Hellfire".[76]

2022. godine je bila ugovorena isporuka 4 transportna helikoptera "Black Hawk",[77] do 2026. se planira u HRZ uključiti još 8 takvih helikoptera, čime bi se američkih letjelicama u cijelosti zamijenilo 14 helikoptera Mi171S ruskog podrijetla kojima se HRZ trenutačno koristi.[78]

Krajem 2024. god. je dogovorena kupnja oko 20 bespilotnih letjelica Bayraktar TB2 iz Turske, koji će biti prilagođeni da (između ostaloga) mogu izbacivati manje bespilotne letjelice proizvedene u Hrvatskoj.[79] Isporuka "Bayraktara" se očekuje do rujna 2025. godine.[80]

Međunarodna obrambena suradnja

[uredi | uredi kôd]
Hrvatski i talijanski vojnici u Libanonu

Republika Hrvatska trenutačno sudjeluje u 14 mirovnih misija UN-a, od čega u 12 sudjeluju pripadnici Oružanih snaga RH s ukupno 134 pripadnika.

Svoje prvo sudjelovanje u mirovnoj misiji UN-a Republika Hrvatska je započela 1999. godine upućivanjem 10 pripadnika Oružanih snaga RH u mirovnu misiju u Sijera Leone (UNAMSIL) u svojstvu mirovnih promatrača. Osim u mirovnim misijima UN-a, u veljači 2003. sudjelovanjem voda Vojne policije u NATO-voj misiji ISAF u Afganistanu, Hrvatska je započela svoj angažman i u NATO-vim misijama. Trenutno se u misiji ISAF nalazi 273 pripadnika OSRH. Od listopada 2008. po prvi put je u mirovnu misiju EU-a (EUFOR) u Čad i Srednjoafričku Republiku na 6 mjeseci upućen izvidnički tim (15 pripadnika).[81]

Pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske sudjeluju u operaciji UNIFIL (United Nations Interim Force in Lebanon) od srpnja 2007. godine na dužnostima stožernih časnika, a od 2013. na dužnosti časnika za vezu. U svibnju 2019. se iz operacije vratio 2. HRVCON koji je brojao 52 pripadnika Inženjerijske pukovnije Hrvatske kopnene vojske. Zapovjednik kontingenta bio je bojnik Siniša Šlibar.

Rezolucijom Vijeća sigurnosti 690 od 29. travnja 1991. godine uspostavljena je misija potpore miru MINURSO s ciljem organizacije i osiguranja uvjeta za slobodan i nepristran referendum u Zapadnoj Sahari te objavu njegovih rezultata. Pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske sudjeluju u operaciji MINURSO od prosinca 2002. godine na dužnostima vojnih promatrača. Trenutačno se u operaciji nalazi 13 pripadnika OSRH koji obnašaju dužnosti vojnih promatrača.

Hrvatski vojnici sudjeluju od srpnja 2009. godine u Operaciji KFOR na Kosovu. 2009. godine kada je upućen prvi HRVCON-a s 20 pripadnika i dva transportna helikoptera Mi-171Sh. Temeljna zadaća HRVCON-a je prijevoz snaga KFOR-a, tereta i VIP osoba. Zrakoplovna komponenta HRVCON-a smještena je u bazi Bondsteel, Uroševac/Ferizai, a nalaze se pod izravnim zapovijedanjem zapovjednika KFOR-a. Osim toga, Oružane snage RH sudjeluju i sa stožernim osobljem u KFOR HQ i savjetnicima u NALT timu, koji su smješteni u kampu "Film City", KFOR HQ u Prištini. Sukladno Odluci Hrvatskog sabora, u operaciju potpore miru KFOR na Kosovu može se u 2019. i 2020. godini uputiti do 40 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske s dva helikoptera Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, uz mogućnost rotacije. Trenutačno se u operaciji KFOR nalazi 31. kontingent OSRH u kojem su 35 pripadnika OSRH.

Hrvatska sudjeluje u operaciji Pojačane prednje prisutnosti NATO-a u Poljskoj i Litvi. Prvi je hrvatski kontingent u Poljsku otišao u listopadu 2017. godine, drugi u ožujku 2018., a iste godine u listopadu na sjeveroistok Poljske na vojni poligon „Bemowo Piskie“ razmješten je 3. hrvatski kontingent (HRVCON-a eFPBG – USA) koji je preuzeo zadaće svojih prethodnika. U Poljskoj se trenutno nalazi 4. HRVCON na čelu sa zapovjednikom bojnikom Predragom Srđenovićem, koji broji 80 pripadnika. Hrvatski vojnici, zajedno s pripadnicima oružanih snaga Rumunjske i Velike Britanije, dio su Borbene grupe pod vodstvom Sjedinjenih Američkih Država, koja je pridodana 15. mehaniziranoj brigadi Republike Poljske. Okosnicu kontingenta čine pripadnici Topničko-raketne bojne Gardijske mehanizirane brigade s bitnicom samovoznih višecijevnih lansera raketa Vulkan, stožerno osoblje koje radi u sastavu zapovjedništva BGP-a, kao i tim Vojne policije te nacionalni element potpore s pripadajućim naoružanjem, opremom i vozilima.

Hodočašće 2. HRVCON-a na Brdo križeva u Litvi

U studenom 2017. godine 1. hrvatski kontingent ojačane prednje prisutnosti NATO-a otišao je u Litvu, gdje su sudjelovali u toj NATO-ovoj aktivnosti u sklopu Borbene skupine pod vodstvom Njemačke (1. HRVCON-a eFPBG–DEU). 181 pripadnik Oružanih snaga RH upućen je na rok od sedam mjeseci, a glavninu snaga činili su pripadnici mehanizirane satnije iz sastava 1. mehanizirane bojne "Tigrovi" Gardijske mehanizirane brigade, uključujući i potporne logističke elemente s pripadajućim naoružanjem i opremom te 14 borbenih oklopnih vozila Patria. Temeljna zadaća i misija hrvatskog kontingenta bila je integracija u multinacionalnu borbenu grupu pod vodstvom SR Njemačke, kao i provedba obuke u tom u sastavu u kojem su, uz pripadnike OSRH-a, i pripadnici oružanih snaga Kraljevine Nizozemske, Kraljevine Norveške, Kraljevine Belgije, Velikog Vojvodstva Luxembourg, Francuske Republike i zemlje domaćina Republike Litve.

Na summitu u Varšavi u srpnju 2016., NATO je najavio transformaciju misije Active Endeavour na Sredozemnom moru u širu operaciju sigurnosti na moru. Nova je operacija dobila ime Sea Guardian. U operaciji potpore miru Sea Guardian u Sredozemlju u rujnu 2018. sudjelovao je brod Hrvatske ratne mornarice RTOP-41 Vukovar s posadom koja je brojala 33 pripadnika. Zapovjednik broda bio je poručnik bojnog Ante Uljević, a zapovjednik 1. HRVCON-a kapetan korvete Nikola Bašić. Bio je to prvi put da brod Hrvatske ratne mornarice sudjeluje u NATO vođenoj operaciji Sea Guardian, gdje je provodio neborbene zadaće s težištem na stvaranju cjelovite pomorske situacijske slike, a u cilju odvraćanja mogućih ugroza i osiguranja zajedničke sigurnosti na moru.

Trenutna misija Organizacija Lokacija Broj osoblja
Pomorske snage Europske unije na Mediteranu – operacija Irini Europska unija Sredozemno more 1
Pomorske snage Europske unije u Somaliji – operacija Atalanta Europska unija Somalija 1
Misija Europske unije za uspostavu vladavine prava na Kosovu – EULEX Europska unija Kosovo N/A
Kosovske snage – KFOR NATO Kosovo 142
NATO-ova pojačana prednja prisutnost – Borbena skupina Poljska NATO Poljska 80
NATO-ova pojačana prednja prisutnost – Borbena skupina Litva NATO Litva 188
Misija NATO-a u Iraku NATO Irak 1-10
Operacija Inherent Resolve Oružane snage SAD-a Kuvajt 1
Operacija Sea Guardian NATO Sredozemno more 32
Skupina vojnih promatrača Ujedinjenih naroda u Indiji i Pakistanu – UNMOGIP Ujedinjeni narodi Indija i Pakistan 9
Misija Ujedinjenih naroda za referendum u Zapadnoj Sahari – MINURSO Ujedinjeni narodi Zapadna Sahara 6
Bivša misija Organizacija Lokacija
Misija Europske unije u Čadu – EUFOR Tchad/RCA Europska unija Čad
Pomorske snage Europske unije na Mediteranu – operacija Sophia Europska unija Sredozemno more
Međunarodne snage za potporu sigurnosti – ISAF NATO Afganistan
Operacija Active Endeavour NATO Sredozemno more
Operacija Triton Europska unija Sredozemno more
Misija odlučne podrške – RS NATO Afganistan
Promatračke snage Ujedinjenih naroda za povlačenje – UNDOF Ujedinjeni narodi Golanska visoravan - Sirija i Izrael
Misija Ujedinjenih naroda u Etiopiji i Eritreji – UNMEE Ujedinjeni narodi Etiopija i Eritreja
Misija Ujedinjenih naroda u Liberiji – UNMIL Ujedinjeni narodi Liberija
Misija Ujedinjenih naroda u Sijera Leoneu – UNAMSIL Ujedinjeni narodi Sijera Leone
Misija Ujedinjenih naroda za potporu u Istočnom Timoru – UNMISET Ujedinjeni narodi Istočni Timor
Promatračka misija Ujedinjenih naroda u Gruziji – UNOMIG Ujedinjeni narodi Gruzija
Operacija Ujedinjenih naroda u Obali Bjelokosti – UNOCI Ujedinjeni narodi Bjelokosna Obala
Mirovne snage Ujedinjenih naroda na Cipru – UNFICYP Ujedinjeni narodi Cipar
Misija Ujedinjenih naroda za stabilizaciju na Haitiju – MINUSTAH Ujedinjeni narodi Haiti

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ (PDF) https://www.sabor.hr/sites/default/files/uploads/sabor/2024-10-25/090702/IZVJ_OBRANA_2023.pdf Parametar |title= nedostaje ili je prazan (pomoć)
  2. ↑ NATO (PDF)
  3. ↑ Godišnjeizvješćeoobraniza2023. godinu (PDF)
  4. ↑ "DUGOROČNI PLAN RAZVOJA ORUŽANIH SNAGA REPUBLIKE HRVATSKE ZA RAZDOBLJE OD 2015. DO 2024. GODINE", "Narodne novine" br. 151/2014, 19. prosinca 2014.
  5. ↑ "Russia suspends its mission at NATO, shuts alliance’s office", JIM HEINTZ, AP, 18. listopada 2021.
  6. ↑ "BRIEFING: Russia and the Western Balkans", European Parliamentary Research Service, službene stranice Europskog parlamenta, travanj 2023.
  7. ↑ "Hrvatska se naoružava i planira potrošiti gotovo 4 milijarde eura", Poslovni.hr/Hina, 24. travanj 2023. Pristupljeno 16. rujna 2023.
  8. ↑ "Plenković čestitao Dan HV-a: Ulagati u obranu nije tabu, već obveza moderne države u postojećim globalnim okolnostima", službene stranice Vlade RH, 28. svibnja 2023.
  9. ↑ "Moderna Hrvatska vojska", službene stranice MORH, 25. svibnja 2023.
  10. ↑ "Obrambeni troškovi 1995.-2015.", službene stranice OSRH. Pristupljeno 24. veljače 2024.
  11. ↑ "Raste vojni proračun: Zbog NATO-a ćemo na obranu trošiti gotovo 10 milijardi kuna!", "Danas.hr", 2. prosinca 2019. Pristupljeno 24. veljače 2024.
  12. ↑ "GODIŠNJI PLAN RADA MINISTARSTVA OBRANE ZA 2024. GODINU", službene stranice MORH, prosinac 2023.. Pristupljeno 24. veljače 2024.
  13. ↑ Glavni makroekonomski indikatori, HNB, Objavljeno: 31.1.2015. Ažurirano: 9.2.2024. Pristupljeno 24. veljače 2024.
  14. ↑ MIG Cijena
  15. ↑ "Kako smo pobijedili u domovinskom ratu (3): Vojna tehnika i oprema HV-a", Dean Čanić za "Vojna povijest", 15. listopada 2014
  16. ↑ Balkan Battlegrounds Vol 1: str. 392 , https://www.documentcloud.org 24. rujna 2019. Pristupljeno 24. rujna 2019.
  17. ↑ Američki ministar obrane hvalio Krstičevića: "O Oluji se uči na našim vojnim školama", www.index.hr 14. srpnja 2017. Pristupljeno 24. rujna 2019.
  18. ↑ a b I. Prodan, Pričuva Oružanih snaga Republike Hrvatske, Hrvatski vojnik, broj 67/2005. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. svibnja 2008. Pristupljeno 20. ožujka 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  19. ↑ a b Godišnja razmjena informacija o obrambrenom planiranja 2008 (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 21. prosinca 2008. Pristupljeno 20. ožujka 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  20. ↑ Ukinuto obvezno služenje vojnog roka. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. siječnja 2009. Pristupljeno 20. ožujka 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  21. ↑ U požešku vojarnu stigli prvi dragovoljni ročnici, Hrvatski vojnik, broj 213/2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2009. Pristupljeno 20. ožujka 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  22. ↑ "Hrvatska se naoružava i planira potrošiti gotovo 4 milijarde eura", Poslovni.hr/Hina, 24. travanj 2023. Pristupljeno 16. rujna 2023.
  23. ↑ "Plenković čestitao Dan HV-a: Ulagati u obranu nije tabu, već obveza moderne države u postojećim globalnim okolnostima", službene stranice Vlade RH, 28. svibnja 2023.
  24. ↑ "Moderna Hrvatska vojska", službene stranice MORH, 25. svibnja 2023.
  25. ↑ "Obrambeni troškovi 1995.-2015.", službene stranice OSRH. Pristupljeno 24. veljače 2024.
  26. ↑ Proracun
  27. ↑ Mirovine
  28. ↑ Defence Expenditure of NATO Countries (2014-2023) (PDF)
  29. ↑ Defence Expenditure of NATO Countries (2014-2024) (PDF)
  30. ↑ International Monetary Fund Croatia economic outlook
  31. ↑ MILITARY WHITE PAPER (PDF)
  32. ↑ Ustav Republike Hrvatske
  33. ↑ a b Zakon o obrani
  34. ↑ Strateški pregled obrane, MORH, Zagreb, 2005 (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 16. veljače 2008. Pristupljeno 17. ožujka 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  35. ↑ Dugoročni plan razvoja OS RH 2006. - 2015.
  36. ↑ Webmaster. 11. listopada 2019. Pričuvna komponenta Hrvatske vojske. MORH. Pristupljeno 22. studenoga 2023.
  37. ↑ "Vraća se vojna pričuva sa 20.000 ljudi, prve u Osijeku i Dubrovniku", Davor Ivanković, Večernji list, 21. srpnjaa 2021. Pristupljeno 12. listopada 2021.
  38. ↑ Pravilnik o ugovornoj pričuvi, "Narodne novine" br. 18/2015 (18.2.2015.) Pristupljeno 12. listopada 2021.
  39. ↑ "Ustrojavaju se pješačke pukovnije, evo koliko se građana nije odazvalo i kakve im posljedice prijete", Krešimir Žabec, "Jutarnji list", 24. listopada 2017. Pristupljeno 12. listopada 2021.
  40. ↑ Pričuvni sastav HV u 2018., službene stranice MORH, 10.10.2019. Pristupljeno 12. listopada 2021.
  41. ↑ "Završetak obuke 3. pričuvne pješačke pukovnije u Udbini", službene stranice MORH, 24. listopada 2018. Pristupljeno 12. listopada 2021.
  42. ↑ Pričuvni sastav HV u 2019., službene stranice MORH, 10.10.2019. Pristupljeno 12. listopada 2021
  43. ↑ Ustrojavanje pričuvne komponente Hrvatske vojske, službene stranice MORH, 10. listopada 2019. Pristupljeno 12. listopada 2021.
  44. ↑ "Hranj: moj plan za OSRH", "Obris", 4. ožujka 2020. Pristupljeno 12. listopada 2021.
  45. ↑ "Stryker za pričuvu?", "Obris.org", 7. listopada 2021. Pristupljeno 12. listopada 2021.
  46. ↑ Program Dragovoljnog vojnog osposobljavanja
  47. ↑ "Program Dragovoljnog vojnog osposobljavanja", službene stranice MORH, 11. travnja 2024. Pristupljeno 7. studenog 2024.
  48. ↑ "Milanović prozvao Vladu zbog vojnog roka, ali zaboravio je jednu važnu stvar: MORH mu odgovorio, no jedna stvar ostaje nejasna", Krešimir Žabec, Jutarnji.hr, 28. rujna 2024. Pristupljeno 7. studenog 2024.
  49. ↑ "MORH raspisao javni poziv za dodjelu stipendija učenicima srednjih škola", službene stranice MORH; 17. lipnja 2024. Pristupljeno 7. studenog 2024.
  50. ↑ "MORH raspisao javni poziv za dodjelu stipendija redovitim studentima iz područja informacijsko-komunikacijskih tehnologija", službene stranice MORH, 27. lipnja 2024. Pristupjleno 7. studenog 2024.
  51. ↑ Sveučilište u Zagrebu - Vojni studijski programi. Pristupljeno 7. studenog 2024.
  52. ↑ "O Hrvatskom vojnom učilištu", službene stranice MORH, 24. veljače 2019. Pristupljeno 7. studenog 2024.
  53. ↑ "Vlada za 68 milijuna eura kupuje još 42 oklopnjaka","Jutarnji list", 22. studenog 2008. Pristupljeno 6. studenog 2021.
  54. ↑ HRVATSKA VOJSKA TESTIRALA NOVO MOĆNO NAORUŽANJE Stižu Patrije s izraelskim topom, 8 sofisticiranih stanica instalirat će u DOK-ING-u i Đakoviću, Krešimir Žabec za "Jutarnji list", 30. studeni 2019. Pristupljeno 6. studenog 2021.
  55. ↑ "HKoV: Patria CRO 30L i ABG 40, pojačanje na Kosovu", "Obris.org", 1. listopada 2020. Pristupljeno 6. studenog 2021.
  56. ↑ a b "Godišnje izvješće o obrani za 2021. godinu", MORH, 13. listopada 2022., službene stranice Hrvatskog sabora.
  57. ↑ a b c d "Od SAD-a smo dobili vojnu opremu 'tešku' 500 milijuna dolara", Davor Ivanković za "Večernji list", 29. listopada 2016. Pristupljeno 16. rujna 2023.
  58. ↑ "Primopredaja doniranih američkih MRAP vozila Republici Hrvatskoj", službene stranice MORH, 7. travnja 2014. Pristupljeno 16. rujna 2023.
  59. ↑ "Generalna revizija tenkova", Domagoj Vlahović "Hrvatski vojnik" br. 493, 11. veljače 2016.
  60. ↑ Godišnje izvješće o obrani za 2019., MORH, 3. rujna 2020. Pristupljeno 18. ožujka 2023.
  61. ↑ Godišnje izvješće o obrani za 2020., MORH, 13. listopada 2021., na službenim stranicama Hrvatskog sabora. Pristupljeno 18. ožujka 2023.
  62. ↑ "Ovo su svi detalji: Otkriveno koliko će Hrvatska platiti 50 novih njemačkih tenkova!", Krešimir Žabec, "Jutarnji list", 28. listopada 2024.
  63. ↑ "Stiglo najmoćnije oružje Hrvatske vojske", Davor Ivanković za "Večernji list", 9. travnja 2017. god. Pristupljeno 6. studenog 2021.
  64. ↑ "Hrvatska kupuje 8 moćnih HIMARS-a. Cijeli posao vrijedan je 390 milijuna dolara", Portal Novi list, Hina, 30. kolovoza 2024.
  65. ↑ "Hrvatska može kupiti 76 Bradleya i rakete TOW za 757 milijuna dolara", Davor Ivanković i Sandra Veljković za "Večernji list", 8. prosinca 2020. Pristupljeno 6. studenog 2021.
  66. ↑ Vlada RH, Godišnje izvješće o obrani za 2022. god., studeni 2023.
  67. ↑ "Prvi Bradleyji stigli u Hrvatsku, iz Amerike tvrde: “Zajedno smo sada jači”, "N1 info", 6. prosinca 2024.
  68. ↑ Croatia to buy 12 French Dassault Rafale fighter jets. Reuters. 28. svibnja 2021. Pristupljeno 30. svibnja 2021.
  69. ↑ La Croatie choisit le Rafale français pour moderniser ses forces armées. France 24 (francuski). 28. svibnja 2021. Pristupljeno 30. svibnja 2021.
  70. ↑ Hrvatska kupuje 12 francuskih zrakoplova Rafale. Plenković: 'Jedni su od najboljih na svijetu'. www.vecernji.hr. Pristupljeno 30. svibnja 2021.
  71. ↑ Vlada Republike Hrvatske - Piloti HRZ-a otišli na obuku za Rafale u Francusku. vlada.gov.hr. Pristupljeno 30. kolovoza 2023.
  72. ↑ Jutarnji list - Hrvatski piloti prvi put samostalno letjeli na Rafaleima: ‘Imamo pilote svjetske klase‘. www.jutarnji.hr. 12. svibnja 2023. Pristupljeno 30. kolovoza 2023.
  73. ↑ Jutarnji list - Na mrežama procurio zanimljiv video: Pogledajte kako Francuzi pripremaju Rafale za isporuku Hrvatskoj. www.jutarnji.hr. 7. kolovoza 2023. Pristupljeno 30. kolovoza 2023.
  74. ↑ "Rafalei sletjeli na Pleso. Milanović pohvalio sve one koji su radili na ovom poslu pa citirao francuskog revolucionara", Telegram.hr, 25. travnja 2024. Pristupljeno 7. studenog 2024.
  75. ↑ "Kiowe u impresivnoj akciji: Ovo su prva bojna gađanja i raketiranja moćnih helikoptera", "Večernji.hr", 1. kolovoza 2017. Pristupljeno 7. studenog 2024.
  76. ↑ "Hrvatska vojska opremljena raketama Hellfire", MORH, 15. travnja 2020. Pristupljeno 6. studenog 2021.
  77. ↑ "Black Hawk – uskoro s hrvatskim oznakama", Domagoj Vlahović za "Hrvatski vojnik", 6. travnja 2021., Pristupljeno 6. studenog 2021.
  78. ↑ "Hrvatska se do 2027. rješava ruskih helikoptera, stiže osam Hawkova", M.Šu/HINA, "Tportal", 12. srpnja 2023.
  79. ↑ "Turski Bayraktar nosit će hrvatske FPV dronove!", Obris.org, 30. listopada 2024. Pristupljeno 7. studenog 2024.
  80. ↑ "Ministar Anušić u Saboru o povijesnim nabavama za HV i daljnjim planovima modernizacije", službene stranice MORH 5. studenog 2024. Pristupljeno 7. studenog 2024.
  81. ↑ Sudjelovanje pripadnika OS RH u mirovnim operacijama UN-a i EU-a, MORH. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2009. Pristupljeno 16. ožujka 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Oružane snage Republike Hrvatske
v • u
Oružane snage Republike Hrvatske
v • u
Oružane snage u Europi
Suverene države
Nepriznate i djelomično
priznate države
Ostale
v • u
Hrvatska
simboli i identitet
povijest
Hrvatska prije Hrvata • rana povijest Hrvata • Primorska Hrvatska • Panonska Hrvatska • Hrvatsko Kraljevstvo • Neretvanska kneževina • Zahumlje • Travunija • Istarska marka • Hrvatsko-Ugarsko kraljevstvo • Dubrovačka Republika • Kraljevina Hrvatska u Habsburškoj monarhiji • Međimurje pod ugarskom vlašću • Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija • Država Slovenaca, Hrvata i Srba • Hrvatska u Kraljevini Jugoslaviji • Banovina Hrvatska • Drugi svjetski rat • Nezavisna Država Hrvatska • Socijalistička Republika Hrvatska • Referendum o hrvatskoj samostalnosti • Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske • Međunarodno priznanje Hrvatske • Domovinski rat • Hrvatska u Sjevernoatlantskom savezu • Hrvatska u Europskoj uniji • Hrvatska i euro
zemljopis
politika
gospodarstvo
društvo
kultura


Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Oružane_snage_Republike_Hrvatske&oldid=7082720"