Hrvatsko-slavonske županije

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Hrvatsko-slavonske županije

Polovicom 19. stoljeća, hrvatska se uprava našla u delikatnom položaju. Pred njom su stajala tri najvažnija zahtjeva:

  1. osposobiti činovništvo i upravni aparat uopće za rad u bitno promijenjenim okolnostima, odnosno u novoj - građanskoj Hrvatskoj;
  2. otkloniti sve prepreke za političko i pravno ujedinjenje Vojne krajine i civilne Hrvatske (Provincijala);
  3. u državnopravnom okviru (Habsburškoj Monarhiji) ishoditi povoljan državnopravni status u skladu s nacionalnim programom iz 1848.

U tom vremenu i Hrvati počinju izgrađivati svoju modernu upravu, upravu koja je trebala nadomjestiti propali feudalni sustav. Osjećaj za zakonitost i pravdu u velikoj mjeri nadahnjuje kako Ilirce tako i sve hrvatske pravne djelatnike u vremenu od 1848. pa sve do 1918. godine. Pravna država, utemeljena na demokraciji, liberalizmu i višestranačju, osnovna je poluga modernizacije hrvatske uprave u 19. stoljeću. U tom kontekstu i organizacijsko pravo kao podloga upravnog prava prošlo je niz upravnih reorganizacija.

Prva upravna organizacija[uredi VE | uredi]

Prva se upravna organizacija trebala provesti na temelju ministarske naredbe iz lipnja 1850. godine. Ona je počivala na ideji upravnog centralizma. Prema njoj, uprava je odijeljena od sudstva, a vladi je bilo potčinjeno svih šest hrvatskih županija: Zagrebačka, Varaždinska, Križevačka,Virovitička, Požeška, Srijemska. Na čelu županija stajali su veliki župani. Županije su bile upravne vlasti prve mobile, a ispod njih stajalo je 20 političkih kotara, koje su vodili podžupani. Taj se županijski ustroj nije ni ustalio, jer je carskim patentom u prosincu 1851. godine bio uveden centralizam.

Druga upravna organizacija[uredi VE | uredi]

Druga upravna organizacija slijedila je u siječnju 1853. godine, prema kojoj su županije bile samo više nadzorne vlasti nad nižim upravnim vlastima.

Treća upravna organizacija[uredi VE | uredi]

Padom apsolutizma 1860. godine počinje treća upravna reorganizacija. Županije kao u stara dobra vremena postaju središta upravnog života. Glavni organ županije postala je opet županijska skupština, sastavljena od

Wikicitati „punoljetnih, samostalnih i neporočnih muškaraca, koji su bili zemljoposjednici i plaćali realni porez barem u iznosu od 50 forinti, ili koji su bili registrirani kao tvorničari, trgovci ili brodovlasnici, a plaćali su barem 40 forinti, niže svećenstvo barem 5 forinti zemljarine ili dohodarine, te osobe koje su diplomirale ila sveučilištu i činovnici, ako su plaćali barem 10 do 20 forinti dohodarine.”
()

Županijski činovnici su bili kao takvi članovi županijske skupštine. Članovi te skupštine bile su osobe kojima je ekonomski i politički probitak kako svoje zajednice tako i osobni zasigurno bio primarni interes. Izvršnu vlast u županiji vršio je župan sa županijskim magistratom. Činovnike je birala županijska skupština na rok od 3 godine, a velikog župana imenovao je kralj. U Hrvatskoj je u to vrijeme bilo sedam županija. Najmlađa županija bila je Bjelovarska.

Četvrta upravna organizacija[uredi VE | uredi]

Sklapanjem Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. godine otpočela je četvrta faza u rekonstrukciji hrvatske uprave. Županije su reorganizirane zakonom iz 1870. godine, prema kojem su izgubile feudalna obilježja i stara "municipalna prava", te su postale sve više instrument centralizirane državne uprave. U županijskoj su skupštini dominirali općinski izbornici. Županijske činovnike imenovao je ban (više) i veliki župan (niže), i to doživotno. Županije nisu više odlučivale konačno, već su stajale pod zemaljskom vladom, koja je nad njima vršila i vrhovni nadzor.

Peta upravna organizacija[uredi VE | uredi]

Prema zakonu od 15. studenog 1874. godine, a koji je stupio na snagu u svibnju 1875. godine, počelo je peto razdoblje u upravnoj reorganizaciji hrvatske uprave, poznato po tome što su županije izgubile svaki značaj. Lokalna samouprava provodila se u podžupanijama, koje su ujedno bile i prava i najniža upravna vlast.

Šesta upravna organizacija[uredi VE | uredi]

Šesta reorganizacija hrvatske uprave započela je Zakonom o ustroju županija i uređenju uprave u županijama i kotarima od 5. veljače 1886. Tada je umjesto županija, u građanskom razdoblju, i okružja, u bivšem krajiškom području (Vojna krajina je u pravni i politički sustav Hrvatske potpuno integrirana 1881. godine), osnovano osam županija.

Županije Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije nakon reorganizacije 1886.
Županija Sjedište Površina Stanovništvo (1910.) Grb Zemljopisne koordinate
Bjelovarsko-križevačka Bjelovar 5.048 km2 331.385 Coat of arms of Bjelovar-Križevci County 45°55′14″N 16°45′54″E / 45.92056°N 16.765°E / 45.92056; 16.765 (Bjelovar-Križevci County (historical))
Ličko-krbavska Gospić 6.217 km2 203.973 Coat of arms of Lika-Krbava County 44°42′28″N 15°21′12″E / 44.70778°N 15.35333°E / 44.70778; 15.35333 (Lika-Krbava County (historical))
Modruško-riječka Ogulin 4.874 km2 231.354 Modrus-Fiume coatofarms.jpg 45°19′30″N 14°58′28″E / 45.325°N 14.97444°E / 45.325; 14.97444 (Modruš-Rijeka County (historical))
Požeška županija Požega 4.938 km2 263.690 Coat of arms of Požega County 45°22′45″N 17°31′4″E / 45.37917°N 17.51778°E / 45.37917; 17.51778 (Požega County (historical))
Srijemska Vukovar 6.848 km2 410.007 Coat of arms of Syrmia County 45°4′53″N 19°15′33″E / 45.08139°N 19.25917°E / 45.08139; 19.25917 (Syrmia County (historical))
Varaždinska Varaždin 2.521 km2 305.558 Pre-1922 coat of arms of Varaždin County 46°15′7″N 16°11′38″E / 46.25194°N 16.19389°E / 46.25194; 16.19389 (Varaždin County (historical))
Virovitička Osijek 4.852 km2 269.199 Coat of arms of Virovitica County 45°38′27″N 17°51′30″E / 45.64083°N 17.85833°E / 45.64083; 17.85833 (Virovitica County (historical))
Zagrebačka Zagreb 7.215 km2 587.378 Pre-1922 coat of arms of Zagreb County 45°38′27″N 16°11′57″E / 45.64083°N 16.19917°E / 45.64083; 16.19917 (Zagreb County (historical))

Županijska samouprava[uredi VE | uredi]

Tim su zakonom županije ponovno djelovale i kao samoupravne institucije. Samoupravu u županiji vršila je županijska skupština, u koju su izravno ulazili najbogatiji poreznici iz županije (50% sastava skupštine) i 50% izbornika, koji su birani pred kotarskim vlastima. Na svakih 2.000 stanovnika birao se po jedan skupštinar. U djelokrugu županijske skupštine, kojoj je predsjedavao veliki župan (u odsutnosti podžupan), bilo je:

  • donošenje statuta;
  • raspravljanje o predmetima javnog interesa i obraćanje saboru raznim peticijama;
  • rješavanje sporova oko teritorijalnih opsega pojedinih općina u županiji;
  • rješavanje sporova među nižim upravnim organima zbog nadležnosti;
  • uprava županijskom imovinom i županiji povjerenim zakladama i zavodima i sl.

Pored županijske skupštine, znatna ovlaštenja imao je i Upravni odbor županije. On je imao trojaki djelokrug, i to u poslovima autonomne javne uprave te porezima i financijskim poslovima. Upravni odbor kao izvršno i operativno tijelo imao je u sveukupnoj samoupravi županije velika ovlaštenja, a na njegova rješenja, donesena u prvom stupnju, strankama je pripadalo pravo žalbe, i to Zemaljskoj vladi. Upravni odbor županije bio je i drugostepeni organ, i to u poslovima koje je općina rješavala kao prvostupni organ.

Unutar županije, prema zakonu iz 1886. godine, postojala je i kraljevska županijska oblast. Županijama "pripada u upravnom području njihovom javna uprava, na koliko nadilazi djelokrug kotarskih oblastih, a nije samoj vladi izričitno pridržana" (članak 41). Tu je posebno spadalo: uzdržavanje mira i javnog poretka, briga da se izvršavaju zakonski propisi, s pravom da se koristi i vojnička pomoć, rješavanje u prvom stupnju svih pitanja koja su nastala između općina te između općina i kotara, kao i između kotara, rješavanje svih pitanja koja su nastala u vezi s gradnjom cesta, mostova, nasipa, kanala, navodnjavanja i isušivanja tla i sl. Na čelu županijske oblasti bio je podžupan.

Velikog župana na prijedlog bana imenovao je kralj. On je stajao na čelu županije, bio je predstavnik egzekutivne vlasti i povjerenik vlade, te je kao takav vršio nadzor nad samoupravom županije i nad cjelokupnom političkom upravom županije i kotara. Njemu je bio podređen i podžupan. Središnje vlasti putem velikog župana osiguravale su svoje interese u županijama.

Upravno-teritorijalna podjela[uredi VE | uredi]

Županije su bile podijeljene na kotareve. Kotari nisu imali samoupravu, nego su bili isključivo upravni organi. Upravne funkcije u kotaru vršila je kotarska oblast. Što se, pak, tiče općina, njihov ustroj odlikovao se dvovrsnošću. Razlikovale su se seoske od gradskih općina. Seosku općinu činila su sela koja nisu bila u stanju obnašati prava i obveze političke općine, te se nekoliko seoskih općina udruživalo u upravnu (političku) općinu. Gradsku općinu mogla su imati samo ona mjesta koja su izričito prema Zakonu o ustroju županija ili posebnom zakonu imala status grada. S time da su Zakonom o ustroju gradskih općina od 21. lipnja 1895. godine građani podređeni županijskoj upravi. Zemaljskoj vladi u Zagrebu, bili su izravno podređeni Osijek, Varaždin, Zagreb i Zemun.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]