Ingyō

Izvor: Wikipedija
Ingyō
19. car Japana
Vladavina 411. - 453. (tradicijski)
Prethodnik Hanzei
Nasljednik Ankō
Rođenje legenda
Smrt legenda
Pokop Ega no Naganu no kita no misasagi (Osaka)

Ingyō (jap. 允恭天皇, いんぎょうてんのう, Ingyō-tennō), (64. godina cara Nintokua / prosinca 376.? - 14. dan 1. mjeseca 42. godine cara Ingyōa / 8. veljače 453.). Bio je 19. japanski car[1] prema tradicijskom brojanju.[2]

Ne može se neki točni nadnevak pridijeliti njegovom vladanju, a konvencijski se uzima da je vladao od 411. do 453. godine.,[3] a prema japanskim izvorima, od prosinca 412. do 14. siječnja 453. godine, cijelu 41 godinu.

Bio je sin cara Nintokua i Iwa no hime (磐之媛命). Bio je brat cara Richūa i Hanzeija, odnosno njihov četvrti sin, prema Kojikiju i Nihon Shokiju; ovo je nasljeđivanje zaobišlo Richūovu dvojicu sinova. Malo se o njemu zna.[2]

Supruga mu je bila Oshisaka no Ōnakatsu no Hime. Imao je petericu sinova i četvero kćeriju, među njima buduću dvojicu careva Ankōa i Yūryakua. Reformirao je sustav obiteljskih i klanovskih imena, jer su si brojni nadijevali lažna imena dajući si imena klana ili obitelji koji su bili više na društvenoj ljestvici.

Pravo mjesto njegova groba nije poznato.[1] Tradicijski ga se štuje u šintoističkom spomen-svetištu (misasagiju) kod Osake.

Uprava japanskog carskog dvora ovu lokaciju drži za Ingyōv mauzolej.[4] Formalno je poznat kao Ega no nagano no kita no misasagi (恵我長野北陵), u gradu Fujiideri blizu Osake.[5]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Uprava japanskog carskog dvora (Kunaichō): 允恭天皇 (19)
  2. a b Ponsonby-Fane, Richard. (1959). The Imperial House of Japan, str. 39.
  3. Brown, Delmer i dr. (1979.). Gukanshō, str. 257., str. 257., na Google knjigama; Varley, Paul. (1980.). Jinnō Shōtōki, str. 112; Titsingh, Isaac. (1834.). Annales des empereurs du japon, str. 26., str. 26., na Google knjigama
  4. Ponsonby-Fane, str. 419.
  5. Gowland, William. "The Burial Mounds and Dolmens of the Early Emperors of Japan," The Journal of the Royal Anthropological Institute of Great Britain and Ireland, sv. 37, siječanj - lipanj, 1907., str. 10.-46.

Literatura[uredi | uredi kôd]