Prijeđi na sadržaj

Istrijanstvo

Izvor: Wikipedija


Istrijanstvo je naziv za regionalni identitet razvijen kod dijela građana Istre, uglavnom njenog hrvatskog dijela.

Istrani i Istrijani

[uredi | uredi kôd]

Standardni naziv u hrvatskom jeziku za stanovnike Istre jest Istrani. Stanovnici Istre u većini slučajeva koriste naziv Istrijani, temeljen na talijanskom Istriani. Izraz Istrijani se ponekad koristi i izvan Istre, no u tom slučaju može imati političke konotacije, jer se time naglašava regionalni identitet, a ne samo mjesto stanovanja, kao što je slučaj kod izraza Istrani.

Na Popisu stanovništva 2011. u Republici Hrvatskoj Istranima se u regionalnom smislu izjasnilo 25.491 stanovnika odnosno 96,3% svih regionalno izjašnjenih stanovnika Hrvatske. U Istarskoj županiji se Istranima izjasnilo 12,1% stanovnika.

Kritike i osporavanja

[uredi | uredi kôd]

Predsjednik Franjo Tuđman ratnih je godina upozoravao na autonomaško-talijanaške podvale s "posebnom nacijom" i razvojčivanjem Istre da bi Istru "porobili fašisti i iredentisti".[1]

IDS, regionalizam i istrijanstvo

[uredi | uredi kôd]

IDS je od svojeg osnutka 1990. godine zagovarao regionalizam. S obzirom na to da je to bilo vrijeme buđenja hrvatskog nacionalizma, mnogi hrvatski političari iz drugih stranaka su IDS-ovcima zamjerali manjak hrvatstva u njihovom političkom programu, gdje se Hrvatska spominjala kao labava federacija.[2] Prema svjedočenjima povjesničara Ljubomira Antića, koji je u tom periodu bio član Gotovčevog HSLS-a, postojalo je nepovjerenje prema IDS-u. U HSLS-u su odbacili svaku suradnju s njima ako ne "pohrvate" program, a Vlado Gotovac je čak zahtijevao da ih se napada, jer je smatrao s jedna takva stranka ne bi smjela biti politička stranka bez hrvatskog predznaka. Drugi HSLS-ov lider, Dražen Budiša smatrao je da "IDS-u ne treba pridavati veliku pažnju jer tko zna koga uopće predstavljaju i tko će tamo doći u prvi plan".[2] Već sredinom istog desetljeća Vlado Gotovac i Dražen Budiša blisko su surađivali s IDS-om, a sve je okrunjeno "koalicijom šestorke" u kojoj su se nalazili i IDS, LS i HSLS, i koja je pobijedila na parlamentarnim izborima 2000. godine.

IDS-u se zamjera i pozivanje na Istarski pokrajinski sabor u Poreču iz doba Austro-Ugarske, gdje se hrvatskim, zbog pritiska Talijana, nije smjelo govoriti, iako je zakonom to bilo osigurano, što je posebno isticao Zvane Črnja.[3]

Početkom 2009. godine, na posljednjem saboru Kluba mladih IDS-a, tadašnji predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić najavio da će nakon ulaska Hrvatske u EU Istra zatražiti autonomiju,[4] što se do danas (2024.) nije dogodilo.

Odnos prema talijanskom iredentizmu

[uredi | uredi kôd]

IDS-u, koji promiče istrijanstvo, se zamjera preblagi odnos prema talijanskoj iredenti. Godine 1995. je pod patronatom IDS-a organiziran Prvi kongres Istrijana u Puli, na kojem su ugostili talijanske iredentiste, među ostalim talijanskog senatora Lucia Totha, poznatom po anti-hrvatskim stavovima.[5] Drugi talijanski iredentist, parlamentarni zastupnik Roberto Menia, koji tvrdi da su Istra, Rijeka i Dalmacija nepravedno oduzeti Italiji i kako će jednoga dana biti vraćeni njihovoj zemlji, također je posjetio Hrvatsku, što je prošlo bez reakcija IDS-a.[5]

Ipak, narednih desetljeća IDS je, upravljajući županijom i jedinicama lokalne samouprave, nebrojeno puta surađivao s hrvatskim braniteljima, vladom RH, podizao spomenike braniteljima, organizirao mimohode sjećanja na Vukovar i sl.

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Problemi sjevernog Jadrana 11 (2011) Blagonić, Sandi; Istrijani vs. Istrani: dihotomizacija nominalnih i virtualnih identiteta u procesu političke mobilizacije periferije, str. 119-123
  2. a b Vijenac br.414/2010. Ljubomir Antić: Porođajne muke hrvatskog višestranačja, Dnevne bilješke Ljubomira Antića (siječanj 1990.), 14. siječnja 2010.
  3. Vijenac Josip Bratulić: Kultura je dio politike, 26. ožujka 2009.
  4. HKV Davor Dijanović: O autonomašenju, 17. ožujka 2009.
  5. a b DaljeArhivirana inačica izvorne stranice od 3. prosinca 2013. (Wayback Machine) Armando Černjul Kajin protiv Thompsona, a šuti o neofašistima, 4. kolovoza 2008.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]