Ljubomir Antić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ljubomir Antić
Ljubomir Antić
Ljubomir Antić
Rođenje 6. studenoga 1946.
Smrt 14. ožujka 2015.
Nacionalnost Hrvat
Portal: Životopis

Ljubomir Antić (Šepurine, 6. studenoga 1946. - Zagreb, 14. ožujka 2015.), bio je hrvatski povjesničar, publicist i političar.

Životopis[uredi VE | uredi]

Ljubomir Antić rođen je 1946. godine u Šepurinama na otoku Prviću kod Šibenika. Osnovnu školu svršio je u rodnome mjestu a gimnaziju u Šibeniku. 1973. godine diplomirao je povijest i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1980. godine obranivši magistarski rad na temu Hrvatska federalistička seljačka stranka. Doktorirao je 1983. godine na Filozofskom fakultetu u Zadru disertacijom Naše iseljeništvo u Južnoj Americi i stvaranje jugoslavenske države 1918.. Područje istraživanja bilo mu je i povijest hrvatskoga iseljeništva. Pohađao je studij novinarstva i radio u Večernjem listu (1971. godine bio je urednik Studentskog lista). Radio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kao izvanredni profesor Hrvatske povijesti XX. stoljeća, a potom na Hrvatskim studijima. U devedesetim godinama 20. stoljeća bio je ravnateljem Hine. Na mjesto ravnatelja Hine imenovan je 19. veljače 1999. godine odlukom donesenom na sjednici Zastupničkog doma Hrvatskog državnog sabora, a ostavku je podnio predsjedniku Hrvatskoga državnog sabora, akademiku Vlatku Pavletiću, 14. prosinca 1999. godine.[1]

Bio je izvanrednim profesorom Hrvatskih studija. Bio je jednim od utemeljitelja i znanstvenih savjetnika Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar.[2][3]

Članke je objavljivao u Zadarskoj reviji, Vijencu i u inim listovima.

Autorom je nekoliko desetaka znanstvenih i stručnih radova i suautorom više udžbenika i priručnika.

Umro je u Zagrebu 14. ožujka 2015. godine nakon dulje bolesti.[3]

Politička djelatnost[uredi VE | uredi]

Bio je aktivan u hrvatskoj politici, a djelovao je u Hrvatskoj socijalno-liberalnoj stranci i Demokratskome centru. Za zastupnika u Hrvatskom državnom saboru izabran je na državnoj listi HSLS-a na izborima 1992. godine, i bio je zastupnikom do 1995. godine te je obnašao i dužnosti predsjednika Odbora za ljudska prava i prava etničkih ili nacionalnih zajednica ili manjina.[4][5]

U Demokratskome centru bio je i dopredsjednikom stranke.[6]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Naše iseljeništvo u Južnoj Americi i stvaranje jugoslavenske države 1918., Školska knjiga, Zagreb, 1987.
  • Hrvati u Južnoj Americi: do 1914. godine, Stvarnost i Institut za migracije i narodnosti Zagreb, Zagreb, 1991.
  • Serbian terorism and violence in Croatia 1990.–1991., Republic of Croatia, Ministry of Information, Zagreb, 1991. (suautor Franjo Letić)
  • Serben in Kroatien, Zagreb, 1991.
  • Hrvati i Amerika, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1992. (eng. izd. Croats and America, 1997.)
  • Srbi: obespravljeni ili privilegirani, Papir-Grafika, Zagreb, 1996.
  • 50 gledišta, Biblioteka Posebna izdanja (Naklada Jurčić), knj. 11., Naklada Jurčić, Zagreb, 1998.
  • Bračanin Ivan Krstulović: nacionalni preporoditelj američkih Hrvata, Knjižnica Naši ljudi i krajevi, 1, A.G. Matoš, Samobor, 2002.
  • Šepurina u dalmatinskom tisku 1876.-1914., vl. naklada, Zagreb, 2004.
  • Velikosrpski nacionalni programi: ishodišta i posljedice, Golden marketing-Tehnička knjiga i Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2007.
  • Sudski progoni dr. Marka Veselice. Dokumenti, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2013. (suautor Mato Artuković)

Priznanja[uredi VE | uredi]

  • 1998.: Medalja s kolajnom s likom dr. Ive Pilara.[2]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Ljubomir Antić, Hrvati u Južnoj Americi: do 1914. godine, Stvarnost i Institut za migracije i narodnosti Zagreb, Zagreb, 1991., bilješka o piscu, str. 351.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Ravnatelj Hine Ljubomir Antić podnio ostavku:
    "14. prosinca - Ljubomir Antić podnio je akademiku Vlatku Pavletiću, predsjedniku Hrvatskoga državnog sabora, ostavku na mjesto ravnatelja Hine u kojoj se ističe: Poštovani gospodine predsjedniče Hrvatskog državnog sabora, Prilikom izvješćivanja javnosti o smrti predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana nadležna državna tijela napravila su krupne propuste. Time je nanesena šteta pokojnom Predsjedniku te informativnom sustavu u Republici Hrvatskoj. Hrvatska izvještajna novinska agencija pritom se našla u ponižavajućem položaju. Zbog ugrožene vjerodostojnosti agencije, po crti objektivne odgovornosti, ali i kao moralni čin, podnosim ostavku na mjesto ravnatelja Hine na koje sam imenovan odlukom Zastupničkog doma Hrvatskog državnog sabora, donesenom na sjednici 19. veljače 1999. godine, stoji u ostavci ravnatelja Hine Ljubomira Antića.", HRT, 14. prosinca 1999., pristupljeno 15. ožujka 2015.
  2. 2,0 2,1 Institut društvenih znanosti Ivo Pilar: Nagrade, pristupljeno 15. ožujka 2015.
  3. 3,0 3,1 Umro povjesničar i političar Ljubomir Antić, Novi list, HINA, 14. ožujka 2015., pristupljeno 15. ožujka 2015.
  4. izbori.hr: Službeni rezultati za izbor zastupnika u Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske sa državnih listi, Zagreb 10. kolovoza 1992., pristupljeno 15. ožujka 2015.
  5. Hrvatska enciklopedija: Antić Ljubomir, pristupljeno 15. ožujka 2015.
  6. Anita Malenica i Anita Belak-Krile, HDZ odustaje od saveza, DC i HSP nisu ga ni planirali, Slobodna Dalmacija, 6. rujna 2000., pristupljeno 15. ožujka 2015.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]