Prijeđi na sadržaj

Ivan I. Cimisk

Izvor: Wikipedija
Ivan I. Cimisk
Ivan I. Cimisk
bizantski car
Vladavina 969.976.
Prethodnik Nikefor II. Foka
Nasljednik Bazilije II.
Supruge Marija Sklerina
Teodora
Dinastija Makedonska dinastija
Rođenje o. 1175., Carigrad
Smrt o. 924., Carigrad
Vjera pravoslavac

Ivan I. Cimisk (grč. Ἰωάννης Τσıμıσϰῆς, Iōánnēs I Tzimiskēs) (Carigrad, o. 924. – Carigrad, 10. siječnja 976.), bizantski car od 969. i najsposobniji bizantski vojskovođa svojega doba.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Bio je potomak armenske aristokratske obitelji. Sudjelovao je zajedno s caricom Teofano u umorstvu prethodnika Nikefora II. Foke, nakon čega ga je vojska izglasala za novoga cara. Međutim, carigradski patrijarh Polieukt nije ga htio okruniti za cara sve dok ne progna caricu Teofano i ne kazni careve ubojice, svoje pomagače. Tek kada je to učinio patrijarh ga je svečano okrunio za cara.

Kako bi zadovoljio princip legitimiteta vlast, Cimisk se oženio Teodorom, kćerkom caraKonstantina VII. i tetkom malodobnih carevića Bazilija i Konstantina, zbog čega je ujedno postao i njihovim skrbnikom i zaštitnikom.

Rodbina ubijenog cara, pod vodstvom njegova nećaka Barde Foke i kurpalata Lava Foke digla je pobunu protiv Cimiskove vlast, no ugušio ju je carev šurjak Barda Skler, te je zatvorio uzurpatora i njegovu obitelj u samostan na otoku Hiju, a kuropalatu Lava je dao oslijepiti.[1]

Budući da je Kijevska Rus predstavljala veliku opasnost po Bizant, bilo sama ili u savezu s Bugarskom, Cimisk je odlučio organizirati ratni pohod protiv Bugarske. U travnju 971. godine, Cimisk je ostvario blistavu pobjedu nad bugarskom vojskom kod Velikog Preslava te osvojio bugarsku prijestolnicu i zarobio svrgnutog cara Borisa II. Odmah nakon toga pohitao je s vojskom prema podunavskom gradu Silistriji te je opkolio grad, a s Dunava ga je napadala bizantska flota bacajući grčku vatru. Nakon teških borbi, knez Svjatoslav se konačno predao u srpnju 971. godine, nakon čega je obećao da će se povući iz Bugarske, da se više neće pojavljivati na Balkanu i da će pomagati Bizantu u obrani od drugih neprijatelja. Tom velikom pobjedu, Bizant se riješio nezgodnog suparnika i ujedno stavio Bugarsku pod vlast Bizantskog Carstva.[2]

Car Ivan Cimisk krenuo je 972. godine u rat protiv Arapa na istoku Carstva, gdje je od Fatimida osvojio 975. godine Siriju i dio Palestine. U Siriji se razbolio, vjerojatno od tifusa te se u Carigrad vratio u teškom stanju. Umro je početkom 976. godine, nakon samo šest godina vladavine, a naslijedio ga je sin cara Romana II., Bazilije II. Bugaroubojica s kojim je Carstvo doživjelo svoj drugi vrhunac.

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. Ostrogorski, Georgije, Povijest Bizanta 324. - 1453., str. 170.
  2. Ostrogorski, Georgije, Povijest Bizanta 324. - 1453., str. 171.-172.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Ostrogorski, Georgije, Povijest Bizanta 324. – 1453., Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2006. ISBN 953-212-297-4

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]