Ivan Kujundžić (književnik)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ivan Kujundžić (Verušić, 2. lipnja 1912. - Subotica, 23. svibnja 1969.) je bio bački hrvatski književnik iz Vojvodine, župnik u crkvi Svetog Roka u Subotici, bibliograf, prevoditelj s francuskog. Pisao je prozu. Bio je istaknuti vjerski i kulturni radnik Hrvata u Bačkoj.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se na Verušiću 1912. godine. Rodio se u uglednoj subotičkoj obitelji Kujundžić koja je dala niz društvenih radnika (Nikola Kujundžić, Radoslav Kujundžić, Efrem Stipan Kujundžić, Ilija Kujundžić,[2]Ivan Jesse Kujundžić, Pavao Kujundžić)[3]

Jedan je od pisaca proze koji su ranije pošli tragom socijalne literature.[4] Stvarateljstvo mu je u prvim poratnim godinama u klasičnim, tradicionalno-realističkim okvirima. Opredijelio se za teme rata i poraća, interpretira svoje ratne dogodovštine i poratna zbivanja. Pisao je o tematici i problematici iz društvenog i obiteljskog života bačkih Bunjevaca i Šokaca- Hrvata, na ponekim mjestima s istaknutom vjerskom inspiracijom.

Pisao je i pripovijetke. Većina ih je objavljena u časopisu Obitelj te u zbirci Deran s očima.[5]

Svojim djelima je ušao u antologiju proze bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.

1936. su u odboru za proslavu 250. obljetnice dolaska jedne grupe Bunjevca i preuzimanja vlasti u Subotici bili Blaško Rajić, Ivan Malagurski Tanar, Miroslav Mažgon, Petar Pekić, dr Mihovil Katanec, Albe Šokčić, Ivan Kujundžić, Kata Taupert i drugi. Inicijator i pokrovitelj akcije bio je biskup Lajčo Budanović.[6]

15. kolovoza 1936. održana je glavna osnivačka skupština Hrvatske kulturne zajednice u Subotici, a u upravu su izabrani: Blaško Rajić za predsjednika, Mihovil Katanec za tajnika, a vijećnici su bili Ivan Kujundžić, Ive Prćić, Ladislav Vlašić te ini ugledni predstavnici hrvatske zajednice.[7]

Bio je inicijatorom organiziranja katoličkih organizacija na području Bačke koja su snažno djelovala na nacionalno sazrijevanje hrvatske srednjoškolske i sveučilišne mladeži, a sve u duhu kršćanskih načela. Osim toga, produbljeno se zanimao za pisanu baštinu, pa je napisao i objavio 1946. prvu bibliografsku knjigu u njegovim krajevima, «Prilog kulturnoj povijesti bunjevačko-šokačkih Hrvata».[5]

Kao takav bio je metom progona koju su sprovodile jugokomunističke vlasti nad Hrvatima i rimokatolicima. Ožujka 1948. je u Subotici osudilo 3 skupine od ukupno 27 katoličkih svećenika i aktivista, a lažno su optuženi da su pripadali "ustaškoj i križarskoj terorističkoj organizaciji".[1] Ivan Kujundžić je bio dijelom skupine koja je osuđena 17. ožujka 1948. godine, a dobio je dvanaest godina kao "glavni organizator" (osuđeni su još Vojislav Pešut, Alojzije Poljaković, Franjo Vujković, Šime Stantić, Stanko Stanić, Ante Sekulić, Joso Dulić, Dragutin Milonja, Ružica Draženović i Aleksandar Ivić, dok je Józsefa Tilija oslobodilo zbog nedostatka dokaza.[8] Te je 1948. uspio objaviti Izvore za povijest bunjevačko-šokačkih Hrvata, koje je tiskala Matica hrvatska, gdje je kronološki uvrstio djela objavljena u periodičkim publikacijama, pri čemu je kriterij za uvrštavanje bio da su autori "pisali o imenu Bunjevac i Šokac, o njihovoj seobi, tj. doseljenju u Podunavlje, o mjestima gdje su živjeli, o mađarizaciji kojoj su bili izloženi, kao i o tome kako ih vide i što o njima pišu Srbi i sunarodnjaci Hrvati".[5] Njegova treća knjiga Bunjevačko-šokačka bibliografija objavljena je poslije njegove smrti, 1969. godine.[5]

Njegov opus kao bibliografa iznimno je vrijedan za sve autore koji su se poslije znanstveno bavili bunjevačko-šokačkim Hrvatima.[5]


Umro je 1969. godine.

Djela[uredi VE | uredi]

  • "Prilog kulturnoj povijesti bunjevačko - šokačkih Hrvata", Subotica, 1946. (pod pseudonimom Krešimir Bunić)[9]
  • zbirka pripovjedaka "Deran s očima"
  • "Izvori za povijest bunjevačko – šokačkih Hrvata" (izdanje zagrebačke Matice hrvatske), 1968.
  • "Bunjevačko – šokačka bibliografija" (tiskana u ediciji «Rad» JAZU)
  • "Dvije zbirke nagovora, 1961.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Geza Kikić: Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
  1. 1,0 1,1 Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije Mario Bara: Hrvati u Vojvodini
  2. RASPRAVE ZJ, SV. 16 _(1990), str. 249 Ante Sekulić: OKO NAZIVA JEZIKA I PRAVOPISA BAČKIH HRVATA
  3. Ante Sekulić: Rasprave o jeziku bačkih Hrvata, Matica Hrvatska, str. 189)
  4. Klasje naših ravni Lazar Razora: Suvremena književnost Hrvata u Vojvodini - gledana iz još jednog počela, br.1-2/2002.
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 Radio Subotica na hrvatskom Siniša Jurić: Ivan Kujundžić - bibliograf, književnik i utemeljitelj Bunjevačko-šokačke knjižnice, 4. lipnja 2012.
  6. Hrvatska revija Stevan Mačković: Proslava 250. obljetnice doseljavanja veće skupine Bunjevaca (1686.-1936.)
  7. Radio Subotica, internetske stranice programa Radio Subotice na hrvatskom jeziku. Rubrika Na današnji dan, 23. siječnja. Preuzeto 23. siječnja 2012. (priredio: Lazar Merković)
  8. (mađarski) Vékás János- Magyarok a Vajdaságban 1944-1954 , 1948 Institut za etničke i nacionalne manjine Mađarske akademije znanosti
  9. Radio Subotica, program na hrvatskom jeziku Uredništvo: S predstavljanja V. sveska Leksikona podunavskih Hrvata, 12. studenoga 2006.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Flag of Croatia.svg Flag of Vojvodina.svg Nuvola apps package wordprocessing.png Nedovršeni članak Ivan Kujundžić (književnik) koji govori o hrvatskom književniku iz Vojvodine treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.