Ivan Ott

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ivan Ott (Zagreb, 24. srpnja 1934.), hrvatski novinar i publicist i humanitarni djelatnik iz Njemačke.

Životopis[uredi VE | uredi]

Mladost i obrazovanje[uredi VE | uredi]

Rodio se je 1934. godine kao drugo od troje djece u siromašnoj radničkoj obitelji. Kad je imao samo godinu i pol usvojili su ga "teta Slavka i stric Franc", časnik u vojsci kraljevine Jugoslavije, koji su živjeli u Karlovcu. Godine 1939. preselili su se u Ljubljanu, gdje je Ott završio osnovnu školu.[1]

Svibnja 1945. obitelj je evakuirana u Austriju u logorište Viktring (Vetrinj) kod Celovca. Slijedi Križni put i smještaj u sabirni logor Teharje kraj Celja.[2] Ottovi usvojitelji, Slavka i Francek, svirepo su ubijeni, nakon čega je jedanaestgodišnji Ivan premješten u logore za djecu u Celju, "Petriček" i "Štigarjeva vila", što su bili tzv. "odgojni domovi za djecu državnih neprijatelja". U Celju je završio prvi razred gimnazije. Ott je bio svjedok masovnih poslijeratnih pogubljenja osoba koje je jugokomunistički režim označio kao "narodne neprijatelje" i proživio je surovosti ideološkog preodgoja.

Godine 1946. ga je slučajno pronašao tjelesni otac Stjepan i vratio u Zagreb, u krug obitelji. U Zagrebu se školovao za elektrotehničara u srednjoj Tehničkoj školi.

Novinarski i publicistički rad[uredi VE | uredi]

U Njemačku je emigrirao 1961. godine i nastanio se u Stuttgartu. Radio je u AEG-u i SIEMENS-u, u elektronskim računskim centrima.

Do 1971. godine izbjegavao je susretati se sa emigrantima iz socijalističke Jugoslavije. Od 1971. godine u Njemačkoj objavljuje novinarske napise. Iste godine uključio se u športsko-društveni život "radnika na privremenom radu u inozemstvu" s područja Jugoslavije. Osnovao je nekoliko športskih klubova (nogometni, stolni tenis, šah) i organizirao nekoliko športskih europskih prvenstava. Kao sposoban organizator, došao je na čelna mjesta brojnih športskih i kulturnih društava, a u njemačkoj saveznoj pokrajini Württembergu postao je član njemačkog športskog suda (Verbandsgericht WFV).

Bavio se i kulturnim radom. Član je Hrvatske kulturne zajednice Stuttgart. Dvanaest uzastopnih godina vodio je i organizirao hrvatske glazbeno-literarne večeri na njemačkoj radio postaji SWR (SDR) Stuttgart. Godine 1971. počinje pisati za zagrebačke Sportske novosti, a poslije i za druge hrvatske tiskovine, ali i novine drugih republika i pokrajina ondašnje Jugoslavije.

Niz godina surađivao je s HRT-om i raznim njemačkim radijskim postajama (DW, WDR, Koln, SFB, Berlin). Godine 2009. je bio urednik na radijskoj postaji SWR International u Stuttgartu te dopisnik Večernjeg lista.

Ott je član njemačkoga književnog društva (Interessengemeinschaft deutschsprachiger Autoren e. V. (GdA)) [3] i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.

Slovenija je putem svoje Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih zločina 2011. godine Ivanu Ottu priznala status žrtve i političkog zatvorenika od svibnja 1945. pa sve do njegove punoljetnosti.

Djela[uredi VE | uredi]

Objavio je više publicističkih uradaka na hrvatskom, slovenskom, njemačkom i francuskom jeziku. Piše kratke književne oglede, priče za djecu, romane i druge publikacije. Njegovi radovi uvršteni su u brojne njemačke i hrvatske književne antologije.[4]

Ukradeno djetinjstvo[uredi VE | uredi]

Među tim uradcima ističe se njegovo poznato djelo, povijesno-autobiografski roman Ukradeno djetinjstvo: Bleiburg - tragedija koja ne prestaje boljeti (Geraubte Kindheit, 1991.).[5] Roman je objavljen na slovenskom, hrvatskom i njemačkom jeziku u više izdanja i pobudio je zanimanje čitateljstva u mnogim državama. Ott je za roman dobio brojna priznanja. Prema romanu je slovenski redatelj Miran Zupanič snimio dokumentarni film Djeca s Petričekovog brda (Otroci s Petrička) koji je 2007. godine na filmskom festivalu u Portorožu nagrađen prvom nagradom.[6][7]

Korijen nasilja na Balkanu[uredi VE | uredi]

Korijen nasilja na Balkanu (Wurzel der Gewalt auf dem Balkan, 2001.) politički je esej objavljen 2001. godine u Njemačkoj.[8]

Mačje priče[uredi VE | uredi]

Mačje priče (Katzengeschichten, 2004.) zbirka su priča za djecu.[9]

Novi i stari doživljaji don Šime[uredi VE | uredi]

Novi i stari doživljaji don Šime (Erlebnise des Don Simeon, 2005.) zbirka je od dvanaest šaljivih priča koje su prethodno bile objavljivane u različitim časopisima. Povezuje ih zajednički glavni lik - seoski župnik don Šime, njegovi župljani i primorska župa. Autor kroz prikaz sela i likova dočarava primorski mentalitet malog dalmatinskog mjesta, te političke (komunističke) zgode i nezgode, turiste i gastarbajtere.[10]

Djeca žrtve raća i poraća optužuju![uredi VE | uredi]

Autor u knjizi Djeca žrtve raća i poraća optužuju! (2010.) govori o djeci koja su bila žrtve Drugoga svjetskog rata i o stradanju djece u Jugoslaviji od 1942. do 1948. godine. Knjiga je posvećena ubijenoj djeci, ali i onoj koja su preživjela i nastavila živjeti s traumatskim ožiljcima i nakon rata. Opisuje stradanja djece hrvatske, srpske, židovske i njemačke narodnosti. Opisuje manipulacije nad djecom i ženama koji su bili svjesno izloženi gladi, transportima od logo­ra do logora, od grada do grada, a djeca su u tim logorima umirala i nestajala bez traga. Isto tako, opisuje i sudbinu oko 6 tisuća djece koju je jugoslavenska komunistička vlast nakon rata poslala u Sovjetski Savez na školovanje, a koja su također bila žrtve ideologije. Ističe i velike humane napore liječnika, sestara i osoblja hrvatskoga Crvenoga križa koji su pomagali stradalnicima. Knjiga je podijeljena na poglavlja: Djeca žrtve ideologije (predgovor), Stradanja djece u Jugoslaviji 1942. - 1948., Pogubljena djeca, Djeca bez roditelja i Djeca s pečatom.[11][12][13]

Tamne sjene prošlosti[uredi VE | uredi]

Tamne sjene prošlosti (2013.) autobiografska je zbirka od petnaest kratkih priča. Glavni likovi su djeca koja pričaju o zločinima koje su preživjela i koja pate za svojim nestalim roditeljima, braći i sestrama. Pokušavaju se ujediniti nakon što su smješteni u različite domove. Knjigu je ilustrirao akademski slikar Anton Cetin.[14][15]

Svjedoci vremena[uredi VE | uredi]

Svjedoci vremena (2013.) zbirka je novinarskih intervjua koje je Ott vodio s poznatim političarima, sportašima i umjetnicima raznih nacionalnosti.[16][17]

Životinje naši prijatelji[uredi VE | uredi]

U zbirci priča za djecu Životinje naši prijatelji (2014.) autor poručuje kako ljubav nije potrošna i rezervirana samo za pripadnike iste rase, vjere, uvjerenja, nego je treba iskazivati prema svima kojima je potrebna, kako ljudima oko nas, tako i životinjama.[18]

Gastarbajterske priče[uredi VE | uredi]

Gastarbajterske priče (2014.) zbirka su priča o životu hrvatskih radnika u Njemačkoj šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća. Knjigu je ilustrirao Drago Trumbetaš, koji je, kao i Ott, dugo godina proveo na radu u Njemačkoj.[19]

Suharci[uredi VE | uredi]

Suharci (2015.) su zbirka od deset kratkih priča koje opisuju događaje u siromašnoj zagrebačkoj prigradskoj četrvrti nakon Drugog svjetskog rata. Junaci priča su dječaci koje neprestano prati neimaština i glad, i moraju se snalaziti kroz igru i nestašluke. Knjiga je dragocjen dokument svoga vremena. Ilustrirala ju je Ankica Ege.[20]

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

  • 2002. Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, za pruženu humanitarnu pomoć Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata, posebice za zasluge oko zbrinjavanja djece, ratnih žrtava, i u izgradnji Caritasova dječjeg doma u Brezovici kraj Zagreba.

Ott je dobitnik i brojnih književnih, športskih i novinarskih odličja i nagrada. Njemački i hrvatski Caritas također su mu dodijelili priznanja.

Citati[uredi VE | uredi]

Wikicitati „Trg pred kolodvorom u Celju. Potrbuške na zemlji leže zarobljeni domobranski časnici. Preko njih u trku jašu i gaze tijela kopitima konja partizanski oficiri. Pucaju kosti na udovima i prsnim koševima zarobljenika. Pucaju lubanje kao zrele lubenice. Jauci i krikovi nesretnih žrtava miješaju se s hrzanjem preplašenih konja i pucnjave iz pištolja kojima partizani ubijaju teško ranjene. Mi djeca, majke i žene, prisiljeni smo to gledati.«”
()
Wikicitati „U svakom je čovjeku ukorijenjeno dobro i zlo. Odgoj, uljudbeni svjetonazor i vjera pomažu nam da nadvladamo i potisnemo u nama unjedrene negativnosti. Tko se odrekne vjere i prihvati neku od zločinačkih ideologija: nacizam, fašizam, komunizam i sl., izgubio je moralne kočnice koje sputavaju neljudskost. Čovjek postaje čovjeku vuk, a riznica ljudske povijesti više nije leglo mudrosti već izvor zla.”
()

Izvori[uredi VE | uredi]

Bilješke i literatura
  1. Ott, Ivan, Hrvatski književnici izvan domovine, www.crowc.org, pristupljeno 23. veljače 2016.
  2. Teharsko taborišče in otroci s Petrička, www.ce-nob.si, pristupljeno 23. veljače 2016.
  3. Ott, Ivan, www.igda.net, pristupljeno 23. veljače 2016.
  4. Ott, Ivan, Leksikon hrvatskog iseljeništva i manjina, fotoimago.hr, pristupljeno 23. veljače 2016.
  5. Ivan Ott, Ukradeno djetinjstvo, Lijepa naša, Wuppertal, 1999. ISBN 3934149154
  6. Otroci s Petrička, arsmedia.si, pristupljeno 23. veljače 2016.
  7. Jurica Pavičić, 70 djece izdajica koju su preodgajali batinama, Jutarnji list, 27. siječnja 2008., www.jutarnji.hr, pristupljeno 23. veljače 2016.
  8. Marina Stojak, Kraj velike karijere: Ivan Ott je bio najbolji zastupnik iseljenika, CroExpress, 21. lipnja 2014., croexpress.eu, pristupljeno 23. veljače 2016.
  9. Ivan Ott, Mačje priče, Udruga građana Orion, Rijeka, 2004. ISBN 9539981484
  10. Ivan Ott, Novi i stari doživljaji don Šime, Udruga građana Orion, Rijeka, 2005. ISBN 9537229238
  11. Ivan Ott, Djeca žrtve rata i poraća optužuju!, Naklada Bošković, Split, 2010., ISBN 9789532631272
  12. Miljenko Stojić, Moje pravo ime je..., www.miljenko.info, Djeca žrtve rata i poraća optužuju!, www.mvinfo.hr, pristupljeno 23. veljače 2016.
  13. [Domagoj Ante Petrić, Ivan Ott progovara o najgorem obliku ljudske okrutnosti, www.hrvatski-fokus.hr, pristupljeno 23. veljače 2016.
  14. Ivan Ott, Tamne sjene prošlosti: kako su djeca žrtve komunizma preživjele komunizam?!, Naklada Bošković, Split, 2013., ISBN 9789532632507
  15. Miljenko Stojić, Oni polako odlaze, www.miljenko.info, pristupljeno 23. veljače 2016.
  16. Ivan Ott, Svjedoci vremena, Gral Široki, Zagreb, ISBN 9789537360207
  17. Intervju s Ivanom Ottom, portal Hrvatska nastava u inozemstvu, siječanj 2013., sites.google.com/site/hrvatskanastava2, pristupljeno 23. veljače 2016.
  18. Ivan Ott, Životinje naši prijatelji, Naklada Bošković, Split, 2014. ISBN 9789532632620
  19. Ivan Ott, Gastarbajterske priče, Naklada Bošković, Split, 2014., ISBN 9789532632576
  20. Ivan Ott, Suharci, Naklada Bošković, Zagreb, 2015., ISBN 9789532633177

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]