Ivan Raguž (svećenik)
| Velečasni Ivan Raguž | |
|---|---|
 | |
| Crkva | Katolička Crkva |
| Biskupija | Trebinjsko-mrkanska Dubrovačka |
| Redovi | |
| Ređenje | 29. lipnja 1900. |
| Osobni detalji | |
| Rođen | 24. lipnja 1877. Stolac |
| Umro | 15. lipnja 1945. Mostar |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Roditelji | Ivan i Ruža |
Ivan Raguž (Stolac, 24. lipnja 1877. ↓1 – Mostar, 15. lipnja 1945.) bio je hrvatski katolički svećenik, egzorcist i mučenik.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rodio se u Uzinovića mahali u Stocu.[1] Don Ivan je bio najmlađe od šestero djece roditelja oca Ivana zvanog Vicić i majke Ruže. Osnovnu školu pohađao je u Stocu, i već u to vrijeme pokazao je natprosječnu nadarenost.[2]
Nakon osnovne škole od 1889. do 1897. pohađao je gimnaziju u Travniku, a bogosloviju u Sarajevu od 1897. do 1901. Za svećenika Trebinsko-mrkanske biskupije zaređen je u Mostaru, 29. lipnja 1900. Svećeničko službovanje započeo je kao kapelan u Gornjem Hrasnu 1901. Upravitelj župe Gradac bio je od 1901. do 1902. Bio je župnikom više župa: Trebinja (1902. – 1907.), Ravno (1907. – 1920.), Klepci (1921. – 1928.) i opet Trebinja (1928. – 1935.).[1]
Kao svećenik Dubrovačke biskupije župnikovao je u Kliševu (1935. – 1939.) nakon čega je umirovljen. Nakon povratka u rodni grad kupio je kuću u kojoj je, po biskupovu dopuštenju, imao i privatnu kapelicu. U Stocu je ostao do listopada 1944., kada je preselio u Mostar. Partizani ga uhitili, držali nekoliko mjeseci u zatvoru, osudili na smrt 15. lipnja 1945. i strijeljali. Točno mjesto ukopa nije poznato, ali se pretpostavlja da je negdje iznad Sjevernog logora u Mostaru.[1]
Don Ivan je već u mladosti iskazivao nepodnošenje nepravde, zbog čega je poslije kao svećenik često dolazio u sukob s predstavnicima režima i moćnicima. Pomagao je ne samo svojim vjernicima, već i pravoslavcima i muslimanima.[3][4] Tako su prema ljetopisu srpske pravoslavne parohije u Stocu, a prema sjećanju Simeona Biberdžića (kojemu je don Ivan pomogao u bijegu iz Stoca), stolačkog pravoslavnog svećenika, nakon ustaških nereda po Stocu srpnju 1941., don Ivanu predani ključevi, službene knjige i pečat pravoslavne župe te daljnja pastoralna briga o vjernicima, što je on obavljao oko godinu dana. Nakon uhićenja partizanska ga je vlast optužila za mržnju prema Srbima, upravljanje pravoslavnom crkvom i imovinom čime je pomagao okupatorima, te osudila na smrt.[2]
Bilješke[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c Izvještaj o proslavi 400. godina spomena prezimena Raguž (14. str.) (pristupljeno 3. veljače 2018.)
- ↑ a b c Dokumentarni film Marija Raguža: Duhovni velikani: don Ivan Raguž (prikazano na HRT-u 1. studenoga 2017., pristupljeno 3. veljače 2018.)
- ↑ HRT prigodnim programom obilježava blagdan svih svetih Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. listopada 2017. (Wayback Machine) HRT (objavljeno 27. listopada 2017., pristupljeno 3. veljače 2018.)
- ↑ Župa Stolac Svećenici rodom iz župe (pristupljeno 28. ožujka 2019.)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- U potrazi za svecima Crkve među Hrvatima - redivivi „martyres“ prohibiti Katolička tiskovna agencija (objavljeno 16. prosinca 2007., pristupljeno 3. veljače 2018.)