Ivo Brnčić

Izvor: Wikipedija
Brnčić 1930-ih.

Ivo Brnčić (Sveta Trojica u Slovenskim Goricama bilj1, 12./13. ožujka 1912. bilj2 - Vlasenica, BiH, svibanj 1943.), slovenski književnik, pjesnik, esejist i književni kritičar hrvatskog podrijetla, jedno od najznačajnijih imena slovenske međuratne književnosti i slovenskog neorealizma.

Imao je hrvatsko državljanstvo te se izjašnjavao Hrvatom.[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Otac mu je bio javni službenik i Hrvat po narodnosti, dok je majka došla iz poznate, politički lijevo usmjerene slovenske obitelji - njezin brat bio je Lojz Kraigher. I rođaci su mu bili komunistički političari Boris i Sergej Kraigher. Završetkom srednje škole u Ljubljani, tamo se upisuje na sveučilište. Ipak, ubrzo se prebacuje na Zagrebačko sveučilište, gdje studira slavistiku. Zbog svojih otvorenih marksističkih stajališta u početku nije mogao pronaći posao. Kasnije je živio od pisanja i prevođenja.

Godine 1940. dobiva posao u osnovnoj školi u Drnišu. Izbijanjem Drugog svjetskog rata, dobiva vojni poziv iz Hrvatskog domobranstva, u koje je bio mobiliziran. Dvije godine kasnije, pokušao je pobjeći i pribjeći jugoslavenskim partizanima. Uhvaćen je i pritvoren u Zenici. Nakon što je potvrđen dezerterom ponovno je mobiliziran u vojsku NDH. U svibnju 1943. uspio je pobjeći, ali prije nego što se pridružio partizanima, zarobili su ga četnici i ubili kod Vlasenice u istočnoj Bosni.

Djelo[uredi | uredi kôd]

Bio je suradnikom časopisa Ljubljansko zvono, Sodobnik i Književnost. Poznati su njegovi eseji i kritike o suvremenim slovenskim, hrvatskim i srpskim piscima (Krleža, Cesarec, Cankar, Dučić i dr.), čiji je izbor objavljen posmrtno u knjizi Generacija ispred zatvorenih vrata (1954.). Pisao je poeziju, prozu (izbor Balade, 1956.) i drame (Između četiri zida, 1955.).[2]

U poeziji se ističu utjecaji Prešernovog domoljubnog pjesništva, ekspresionistički izraz i kršćanska simbolika.

Spomen[uredi | uredi kôd]

Po Brnčiću su imenovane ulice u Ljubljani, Mariboru i rodnom mjestu.

Bilješke[uredi | uredi kôd]

bilj1  Takvo mjesto rođenja navodi Krajevni leksikon Slovenije,[3] dok Opća i nacionalna enciklopedija navodi Gradišče kraj Slovenskih Gorica.[2]
bilj2  Krajevni leksiskon Slovenije navodi 12., a Opća i nacionalna enciklopedija 13. ožujka.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • France Koblar. Slovenska dramatika. Ljubljana: Slovenska matica, 1973. str. 254–256, 283. (COBISS)

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Katalog Francuske nacionalne knjižnice (fr.) Bilješke o osobi: Brnčić, Ivo (1912-1943), catalogue.bnf.fr (pristupljeno 6. siječnja 2018.)
  2. a b LZMK Proleksis enciklopedija Brnčić, Ivo, proleksis.lzmk.hr (pristupljeno 6. siječnja 2018.)
  3. Savnik, Roman. Krajevni leksikon Slovenije, vol. 4. Ljubljana: Državna založba Slovenije, 1980. str. 73.