Ivo Herenčić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ivo Herenčić
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 28. veljače 1910.
Mjesto rođenja Bjelovar
Datum smrti 8. prosinca 1978.
Mjesto smrti Buenos Aires, Argentina
Nacionalnost Hrvat
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1941. - 1945.
Čin general
Ratovi Drugi svjetski rat
Vojska Flag of Independent State of Croatia.svg Domobranstvo
Zapovijedao Hrvatske oružane snage

General Ivo Herenčić (Bjelovar 18. veljače 1910. – Buenos Aires 8. prosinca 1978.) bio je od 1945. godine glavni vojni zapovjednik Hrvatskih oružanih snaga NDH.

Uključuje se u ustaški pokret tijekom studija u Zagrebu, te u prosincu 1933. godine sudjeluje u pokušaju atentata na kralja Aleksandra I. Karađorđevića u Zagrebu; jedini od četvorice atentatora uspio izbjeći da bude uhvaćen i potom obješen. Nakon što ustaše uspostavljaju baze za obuku u Italiji, 1935. godine zapovijeda ustaškom satnijom (za služenja vojnog roka u Kraljevini Jugoslaviji, prošao je izobrazbu za rezevnog oficira) od oko 70 ljudi na Liparima.

Nakon uspostave NDH postaje u travnju 1941. godine povjerenik za Hercegovinu. Ondje - tada s činom satnika - ubrzo unovačuje nekoliko stotina ustaša u Mostarsku ustašku bojnu, koja ulazi u sukobe sa Srbima istočno od Čapljine, u kojem području krajem lipnja izbija četnički Vidovdanski ustanak, te Talijani ubrzo potom zabranjuju djelovanje Ustaške vojnice i Domobranstva, nerijetko koristeći četničku Dobrovoljačku antikomunističku miliciju za nadzor i čak borbeno djelovanje i u hrvatskim mjestima.

Baš krajem lipnja 1941. godine je Herenčić u sastavu ustaškog izaslanstva kojega u Italiji predvodi Eugen Dido Kvaternik, sa zadaćom da uspostave tehničke veze radi preuzimanja metoda rada talijanske policije i ministarstva unutarnjih poslova.[1] Potom se vraća u Mostar, gdje nastoji organizirati redarstvo u vrijeme jačanja partizana i četnika.

Nakon toga je Herenčić angažiran na obavještajnim poslovima iz ureda u Zagrebu, te postaje glavni nadzornik Ustaške nadzorne službe. Od srpnja 1942. godine je zapovjednik Prometnog zdruga Ustaške vojnice, koji se brine za sigurnost željezničkih komunikacija. U Ustaškoj vojnici napreduje do čina pukovnika, te je potom u Domobranstvu proizveden u čin generala.

Krajem 1944. godine, kada se spajaju Domobranstvo i Ustaška vojnica u Hrvatske oružane snage, postaje zapovjednikom V. ustaškog zbora, koji okuplja ustaško-domobranske snage (4 divizije) na području oko Zagreba. Zapovijeda potom uspostavom i obranom Zvonimirove linije, zadnje linije obrane NDH na relaciji Karlovac - Dugo selo - Koprivnica. 7. svibnja 1945. godine (na dan kada su oružje pred Saveznicima položile oružane snage Njemačke) on zapovijeda napuštanje obrane na toj liniji i organizirano povlačenje prema Zagrebu i Varaždinu. Vrh NDH mu povjerava zadaću da predvodi povlačenje cjelokupne vojne sile NDH prema Austriji.

Uspio je poslije kapitulacije Njemačke 1945. godine dovesti glavninu svojih snaga u austrijski Bleiburg, savladavši u borbama 12.-15. svibnja blokadu partizanskih brigada i bugarske vojske koje su pokušale spriječiti prelazak njegovih snaga preko Drave u Austriju. Tu je pokušao izvršiti predaju svoje vojske Britancima, koji su međutim njegove vojnike i mnogo civila izručili snagama jugoslavenskih komunista, koji su potom u događajima na Bleiburgu i na tzv. Križnom putu mnogo tisuća njih pobili.

Nakon što je 15. svibnja 1945. god. izdao zapovijed svojim vojnicima da se predaju, on sam je uspio pobjeći s Bleiburga. Preko Italije je došao do Argentine, gdje je umro 1978. god., u dobi od 68 godina.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Davor Kovačić (Prosinac 2008.). Odnos policijsko – obavještajne službe Nezavisne Države Hrvatske prema Italiji 1941. - 1943. godine, str. 940. Časopis za suvremenu povijest, Vol.40 No.3 pristupljeno 14. lipnja 2018.


P vip.svg Nedovršeni članak Ivo Herenčić koji govori o osobi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.