Ivo Omrčanin

Dodaj poveznice
Izvor: Wikipedija

Ivo Omrčanin (Podgrađe, 1. listopada 1913. – 2002.[1]), bio je hrvatski emigrantski povjesničar, istraživač i teolog.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Ivo Omrčanin rodio se u Podgrađu 1913. godine. Doktorirao je bogoslovlje na sveučilištu Gregoriani u Rimu 1939. godine, kanonsko pravo u Parizu 1940. i pravo u Trstu 1944. godine.[2] Za vrijeme NDH radio je u Ministarstvu vanjskih poslova kao nadstojnik Talijanskog odsjeka, vicekonzul, opunomoćeni ministar i voditelj protokola ministarstva.[2] Nakon sloma NDH boravi u Rimu a nakon toga odlazi u SAD.

Zabilježeno je njegov rad objavljen u spomen-knjizi 35. međunarodnog euharistijskog kongresa održanog 1952. Barceloni.[3]

U SAD-u je Omrčanin bio profesor u Worcesteru i Indiani.[2] Bio je tajnikom Političkog odjela Ministarstva vanjskih poslova NDH.

Pisao je za hrvatske emigrantske časopise Republika Hrvatska, Hrvatska misao, Journal of Croatian Studies, Hrvatskoj reviji, a djela mu je tiskala i Croatian Academy of America. Pisao je i za neke hrvatske časopise.

Suprug je autorice Margaret Stewart Omrčanin.

Znanstveni rad[uredi | uredi kôd]

U djelima se bavio poviješću Hrvata, a značajan dio njegovog rada su teme iz Drugog svjetskog rata i poraća. Među ostalim je tvrdio da je broj hrvatskih žrtava na Bleiburgu bio "točno" 550.000 ljudi[4]

Pored tih tema, bavio se i pravoslavnom mariologijom (djelo De Immaculata Conceptione B. V. Mariae in Ecclesia serbica et russica).[5]

U radovima zauzima stav da su Hrvati bili najveće žrtve drugoga svjetskoga rata na području Jugoslavije.[6]

U istraživačkom radu je zaslužan za pronalaske vrijednih povijesnih dokumenata, kao što je memorandum (spomenica) dr. Ante Pavelića i Vlade NDH feldmaršalu Haroldu Aleksandru, vrhovnom zapovjedniku savezničkih vojnih snaga u Italiji kojeg su mu trebali uručiti zarobljeni engleski zrakoplovci.[7]

Za sebe je tvrdio da je "designiranim hrvatskim poslanikom u Trećem Reichu i istaknutim sudionikom Lorkovićeva i Vokićeva pokušaja".[8]

Prema njegovim tvrdnjama, s Ljubom Karamanom je poduzeo akciju dovlačenja Višeslavove krstionice iz Italije (Venecije) na Duhove 1942. godine.[9]

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatska, Washington, 1941., (pon. izdanje 1989.)
    • Hrvatska, Zagreb, 1990.
  • Zadruga croata, ossia: La comunita di famiglia in Croazia, Rim, 1952.
  • Gregorius VII: de pace inter populos servanda, Barcelona, 1952.
  • Granice Države Hrvatske, Buenos Aires, 1955.
  • Istina o Draži Mihailoviću, New York-München, 1957.
  • Graziano e la Croazia, Chicago, 1958.
  • Kroatische Priester ermordet von Tschetniken und Kommunisten, München, 1959.
  • Dokumente ueber Greueltaten der Tschetniken und Kommunisten in Kroatien (1941-1945), München, 1960.
  • Martires de la fe: los sacerdotes croatas asesinados por los chetniks y los comunistas, Buenos Aires, 1961.
  • Seed of blood, Sydney, 1961.
  • Martyrologe croate: (1940-1951), Pariz, 1962.
  • De Immaculata Conceptione B. V. Mariae in Ecclesia serbica, Rim, 1967.
  • De Immaculata Conceptione B. V. Mariae in Ecclesia serbica et russica, Rim, 1967.
  • Diplomatische und politische Geschichte Kroatiens, Neckargemünd, 1968.
    • Diplomatic and political history of Croatia, Philadelphia, 1973.
    • Diplomatska i politička povijest Hrvatske 1 i 2, Washington, 1991.
  • "Sovjetska Hrvatska": teza, antiteza, sinteza bratstva i jedinstva hrvatskih komunista, Chicago, 1970.
  • Economic wealth of Croatia , Philadelphia, 1973.
  • Sacred Crown of the Kingdom of Croatia, Philadelphia, 1973.
  • Pro-allied putsch in Croatia in 1944 and the massacre of Croatians by Tito communists in 1945, Philadelphia, 1975.
  • Hrvatska i hrvatski komunisti, Indiana, 1976. (2. izd.)
  • Zagreb: Croatian spring, Philadelphia, 1976.
  • End of the Croatian army at Bleiburg, Austria in May 1945 according to English military documents, New York, 1978. (zajedno s Jerom Jarebom)
  • Croatian government's memorandum to the allied headquarters Mediterranean, May 4, 1975, New York, 198?. (zajedno s Jerom Jarebom)
  • Dramatis personae and finis of The Independent State of Croatia in American and British documents, Bryn Mawr, 1983.
  • Enigma Tito, Washington, 1984.
  • Forced conversions of Croatians to the Serbian faith in history, Washington, 1985.
  • Holocaust of Croatians, Washington, 1986.
  • Tito, Washington, 1986.
  • Croatia 1941-1945: before and after, Washington, 1988.
    • Hrvatska 1941. – 1945.: prije i poslije, Washington, 1988. (prošireno izd.)
  • Anglo-American Croatian rapprochement , Washington, 1989.
  • Hrvatska 1941: 1 i 2, Zagreb, 1989.
  • Hrvatska 1942, Zagreb, ?
  • Hrvatska 1943, Zagreb, ?
  • Hrvatska 1944, Zagreb, 1990.
  • Hrvatska 1941-1945., Zagreb, 1990.
  • L'influence du droit canonique sur le droit coutumier Croate, Washington, 1990.
  • U Zagrebu 1990., Zagreb, 1991.
  • Hrvatska: 1945, Washington, 1991.
  • Da budućnost ne propadne: proklamacija, program, pravila Nove stranke, Zagreb, 1991.
  • Ratna povijest Hrvatske, 1-4, Washington, 1993.
  • Mit bogova u predpovijesti Hrvatske, Washington, 1993.
  • Stvaranje kršćanstva u Hrvata, Washington, 1994.
  • Croatia rediviva, Washington, 1995.
  • King of Croatia c.530-c.490 B.C, Washington, 1996.

Članci u "Hrvatskoj reviji"[uredi | uredi kôd]

  • Da li je moguć između Talijana i Hrvata "gentleman agreement"?

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ U spomen prof. Pavlu Prceli (1925. – 2011.), 1. dio  Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. rujna 2015. (Wayback Machine), preuzeto 10. prosinca 2011.
  2. ↑ a b c Tko je tko u NDH Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 301.
  3. ↑ Gojko Borić, Hrvati u Madridu, Hrvatska revija br. 1/2010.
  4. ↑ Vjesnik Tihomir Ponoš, Ostavlja li politika žrtve napokon na miru, 10. svibnja 2003.
  5. ↑ Hrčak Obnovljeni život br.3-4/1994. Predrag Belić, Majka Crkve kod Justina Popovića, str. 281., preuzeto 10. prosinca 2011.
  6. ↑ FFZG  Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. lipnja 2010. (Wayback Machine) Podaci o žrtvama drugoga svjetskoga rata u Hrvatskoj u srpskim i hrvatskim izvorima
  7. ↑ Hrvati AMAC: Hrvatska revija - odličan časopis Matice hrvatske  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. svibnja 2007. (Wayback Machine), članak Tvrtka Andrije Mursala "Saveznički zarobljenici", 25. travnja 2007., preuzeto 10. prosinca 2011.
  8. ↑ Tomislav Jonjić, Razgovor s dr. Milanom Blažekovićem, preuzeto 10. prosinca 2011.
  9. ↑ Ivo Omrčanin, Diplomatska i politička povijest Hrvatske, Ivor Press, Washington DC, 1991., ISBN 1-878716-06-9
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ivo_Omrčanin&oldid=6682185"