Ivo Palčić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ivo Palčić (Pag (grad), 1954.), hrvatski novinar, fotograf, kroničar, publicist [1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen u Pagu, u kojem je završio osnovnu školu i gimnaziju. Još u gimnazijskim danima bavio se novinarstvom. Studirao u Zagrebu na Fakultetu političkih znanosti na kojem je 1979. diplomirao. Poslije studija vratio se je na rodni otok gdje stalno živi i radi. Prve novinarske crtice objavio je u zagrebačkom tjendiku Vikendu. Potom je bio dopisnik Radio Zadra, pa Večernjeg lista i Vjesnika, s čijim je ostalim izdanjima također surađivao (Studio, Start, Arena), zatim s riječkim Novim listom, zadarskim Narodnim listom i Zadarskim listom, Hrvatskom televizijom (RTV centrom Rijeka) te s drugim publikacijama (Dometi, Kontura, Hrvatske šume, EuroCity, Franina i Jurina). Dopisnik Hrvatskog radija - Radija Rijeke od 1993. do 2001. godine. Bavio se i fotografijom. Surađujući s dnevnicima, svjedočio je otočkim zbivanjima koja je dokumentirao riječju i fotografijom. Snimao je rodni grad, različite događaje i ljude. Tako je zabilježio događaje koji su po svom učinku bili vrlo važni za cijeli otok Pag. Osobito su važni snimci 1960-ih kad je malo ljudi imalo fotografski aparat. Danas izrađuje analogne i digitalne fotografije. Digitalne u postprodukciji najčešće pretvara u crno-bijele, bez velikih zahvata.[1]

Djela[uredi VE | uredi]

Godine 1997. priredio je i u vlastitoj nakladi tiskao knjižicu Paška robinja – hrvatska pučka drama te kao suizdavač sudjelovao u tiskanju monografije o novaljskom slikaru i pjesniku Ivanu Palčiću, što ju je napisao prof. A. Travirka. Ivo Palčić je objavnio knjige Meštri s paškog kamenjara 2000., Večernji razgovori (s književnikom Antom Zemljarom) 2001., te Paški most – izgradnja, obrana obnova, 2008. godine. Nakladnička kuća Adamić iz Rijeke mu je objavila te knjige. U vlastitoj je nankladi 2019. objavio knjigu Paška čipka na izložbama u Zagrebu i inozemstvu.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Ivo Palčić O autoru (pristupljeno 21. siječnja 2020.)