Kardinalska imenovanja pape Grgura XIII.

Izvor: Wikipedija
Albrecht Austrijski (1559. – 1621.)
Louis II. de Guise (1555. – 1588.)
René de Birague (1506. – 1583.)

Papa Grgur XIII. za vrijeme svoga pontifikata (1572. – 1585.) održao je 8 konzistorija na kojima je imenovao ukupno 34 kardinala.[1]

Konzistorij 2. lipnja 1572. (I.)[uredi | uredi kôd]

  1. Filippo Boncompagni, nećak Njegove Svetosti, bolonjski klerik

Konzistorij 5. srpnja 1574. (II.)[uredi | uredi kôd]

  1. Filippo Guastavillani, nećak Njegove Svetosti, bolonjski klerik

Konzistorij 19. studenoga 1576. (III.)[uredi | uredi kôd]

  1. Andreas Austrijski, sin nadvojvode Ferdinanda Austrijskoga

Konzistorij 3. ožujka 1577. (IV.)[uredi | uredi kôd]

  1. Albrecht Austrijski, austrijski nadvojvoda, sin cara Maksimilijana II.

Konzistorij 21. veljače 1578. (V.)[uredi | uredi kôd]

  1. Alessandro Riario, aleksandrijski naslovni patrijarh
  2. Claude de La Baume, bezansonski nadbiskup, Francuska
  3. Louis II. de Guise, remski izabrani nadbiskup, Francuska
  4. Gerard van Groesbeeck, knez-biskup Liégea
  5. Pedro de Deza, predsjednik Valladolida, Španjolska
  6. Fernando de Toledo Oropesa, seviljski klerik, Španjolska[a]
  7. René de Birague, milanski klerik
  8. Charles II. de Lorraine de Vaudémont, brat francuske kraljice
  9. Giovanni Vincenzo Gonzaga, vitez Reda sv. Ivana Jeruzalemskoga, prior u Barletti

Konzistorij 15. prosinca 1578. (VI.)[uredi | uredi kôd]

Gaspar de Quiroga y Vela (1512. – 1595.)
  1. Gaspar de Quiroga y Vela, toledski nadbiskup, Španjolska

Konzistorij 12. prosinca 1583. (VII.)[uredi | uredi kôd]

François de Joyeuse (1562. – 1612.)
Jerzy Radziwiłł (1556.–1600.)
  1. Giovanni Antonio Facchinetti de Nuce, stariji, jeruzalemski naslovni patrijarh[b]
  2. Giambattista Castagna, rosanski bivši nadbiskup[c]
  3. Alessandro Ottaviano de' Medici, veleposlanik toskanskoga velikog vojvode, firentinski nadbiskup[d]
  4. Rodrigo de Castro Osorio, seviljski nadbiskup, Španjolska
  5. François de Joyeuse, narbosnki nadbiskup, Francuska
  6. Michele Della Torre, cenadski nadbiskup
  7. Giulio Canani, adrijski biskup
  8. Niccolo Sfondrati, kremonski biskup[e]
  9. Antonmaria Salviati, biskup Saint-Papoula, Francuska, nuncij u Francuskoj
  10. Agostino Valier, veronski biskup
  11. Vincenzo Lauro, mondovijski biskup, nuncij kod savojskoga vojvode
  12. Filippo Spinola, nolanski biskup
  13. Alberto Bolognetti, biskup Massa marittime, nuncij u Poljskoj
  14. Jerzy Radziwiłł, vilniuski biskup, Litva
  15. Matthieu Cointerel, bilježnik Njegove Svetosti, kanonik Vatikanske bazilike
  16. Simeone Tagliavia d'Aragonia, opat
  17. Scipione Lancelotti, saslušatelj Svete Rimske rote
  18. Charles III de Bourbon de Vendôme, ruanski nadbiskup koadjutor, Francuska
  19. Francesco Sforza, rimski klerik

Konzistorij 4. srpnja 1584. (VIII.)[uredi | uredi kôd]

Andrzej Báthory (c. 1562.-1599.)
  1. Andrzej Batory, poljski veleposlanik pri Svetoj Stolici

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. Odbio kardinalsko promaknuće; papa je prihvatio njegovu odluku 4. srpnja 1578.
  2. Izabran za papu, 29. studenoga 1591., i uzeo ime Inocent IX. Umro 30. prosinca 1591.
  3. Izabran za papu, 15. rujna 1590., i uzeo ime Urban VII. Umro 27. rujna 1590.
  4. Izabran za papu, 1. travnja 1605., i uzeo ime Leon XI. Umro 27. travnja 1605.
  5. Izabran za papu, 5. prosinca 1590., i uzeo ime Grgur XIV. Umro 16. listopada 1591.

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Miranda, Salvador. Consistories for the creation of Cardinals 16th Century (1503-1605). Inačica izvorne stranice arhivirana 17. lipnja 2018. Pristupljeno 17. lipnja 2018.