Kardinalska imenovanja pape Klementa X.
Papa Klement X. za vrijeme svoga pontifikata (1670. – 1676.) održao je 6 konzistorija na kojima je imenovao ukupno 20 kardinala.[1]
Konzistorij 22. prosinca 1670. (I.)[uredi | uredi kôd]
- Federico Borromeo, mlađi, aleksandrijski naslovni patrijarh
- Camillo Massimi, jeruzalemski naslovni patrijarh
- Gasparo Carpegna, nicejski naslovni nadbiskup
Konzistorij 24. kolovoza 1671. (II.)[uredi | uredi kôd]
- Bernhard Gustave von Baden-Durlach, O.S.B., opat u Fuldi[a]
- César d'Estrées, bivši laonski biskup, Francuska[b]
- Johann Eberhard Nidhard, S.J., edeski naslovni nadbiskup, generalni inkvizitor u Španjolskoj[b]
Konzistorij 22. veljače 1672. (III.)[uredi | uredi kôd]
- Pierre de Bonzi, tuluski nadbiskup, Francuska
- Vincenzo Maria Orsini, O.P.[c]
Konzistorij 16. siječnja 1673. (IV.)[uredi | uredi kôd]
- Felice Rospigliosi
Konzistorij 12. lipnja 1673. (V.)[uredi | uredi kôd]
- Francesco Nerli, iuniore, firentinski nadbiskup
- Girolamo Gastaldi, glavni blagajnik
- Girolamo Casanate, referent Sudišta Apostolske signature pravde i milosti i tajnik Svete kongregacije za biskupe i redovnike
- Federico Baldeschi Colonna, cezarejski naslovni nadbiskup[d]
- Pietro Basadonna, bivši mletački veleposlanik pri Svetoj Stolici
Konzistorij 27. svibnja 1675. (VI.)[uredi | uredi kôd]
- Galeazzo Marescotti, korintski naslovni nadbiskup, nuncij u Španjolskoj
- Alessandro Crescenzi, C.R.S., aleksandrijski naslovni patrijarh, prefekt kućanstva Njegove Svetosti
- Bernardino Rocci, damaščanski naslovni nadbiskup, prefekt Papinske palače
- Fabrizio Spada, patraski naslovni nadbiskup, nuncij u Francuskoj
- Mario Alberizzi, neocezarejski naslovni nadbiskup, nuncij u Austriji
- Philip Thomas Howard od Norfolka, O.P.
Bilješke[uredi | uredi kôd]
- ↑ Imenovanje pridržano in pectore i objavljeno u konzistoriju 22. veljače 1672.
- ↑ a b Imenovanje pridržano in pectore i objavljeno u konzistoriju 16. svibnja 1672.
- ↑ Izabran za papu, 29. svibnja 1724., i uzeo ime Benedikt XIII. Umro 21. veljače 1730.
- ↑ Imenovanje pridržano in pectore i objavljeno u konzistoriju 17. prosinca 1674.
Vidi još[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Miranda, Salvador. Consistories for the creation of Cardinals 17th Century (1605-1700). Inačica izvorne stranice arhivirana 17. ožujka 2018. Pristupljeno 17. ožujka 2018.
|