Kardinalska imenovanja pape Pija V.

Izvor: Wikipedija

Papa Pio V. za vrijeme svoga pontifikata (1566. – 1572.) održao je 3 konzistorija na kojima je imenovao ukupno 21 kardinala.[1]

Konzistorij 6. ožujka 1566. (I.)[uredi | uredi kôd]

  1. Michele Bonelli, O.P., pranećak Njegove Svetosti

Konzistorij 24. ožujka 1568. (II.)[uredi | uredi kôd]

  1. Diego Espinosa Arévalo, biskup Sigüenze, Španjolska, predsjednik Kraljevskoga vijeća kralja Filipa II.
  2. Jérôme Souchier, O.Cist., opat Clairvauxa i Cîteauxa, generalni superior svoga reda
  3. Gianpaolo Della Chiesa, referent Tribunala Apostolske signature pravde
  4. Antonio Carafa, apostolski protonotar, kanonik Patrijarhalne Vatikanske bazilike

Konzistorij 17. svibnja 1570. (III.)[uredi | uredi kôd]

Paolo Burali d'Arezzo (1511.–1578.)
  1. Marcantonio Maffei, kijetijski nadbiskup, bilježnik Njegove Svetosti
  2. Gaspar Cervantes de Gcte, taragonski nadbiskup, Španjolska
  3. Giulio Antonio Santorio, santaseverinski nadbiskup
  4. Pierdonato Cesi, stariji, bivši narnijski administrator, klerik Apostolske komore
  5. Carlo Grassi, bishop of Montefiascone, klerik Apostolske komore, rimski guverner i vice-kamerlengo Svete Rimske Crkve
  6. Charles d'Angennes de Rambouillet, manski biskup, francuski veleposlanik
  7. Felice Peretti Montalto, O.F.M.Conv., biskup u Sant'Agata dei Goti[a]
  8. Giovanni Aldobrandini, imolski biskup
  9. Girolamo Rusticucci, osobni tajnik Njegove Svetosti, apostolski protonotar
  10. Giulio Acquaviva d'Aragona, referent Sudišta Apostolske signature pravde i milosti
  11. Gaspar de Zúniga y Avellaneda, seviljski nadbiskup, Španjolska
  12. Nicolas de Pellevé, senski nadbiskup, Francuska
  13. Archangelo de' Bianchi, O.P., teanski biskup
  14. Paolo Burali d'Arezzo, Theat., biskup Piacenze[b]
  15. Vincenzo Giustiniani, O.P., učitelj svoga Reda
  16. Gian Girolamo Albani, apostolski protonotar, guverner u Markama

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. Izabran za papu, 24. travnja 1585., i uzeo ime Siksto V. Umro 27. kolovoza 1590.
  2. Beatificirao ga papa Klement XIV., 1772.

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Miranda, Salvador. Consistories for the creation of Cardinals 16th Century (1503-1605). Inačica izvorne stranice arhivirana 17. lipnja 2018. Pristupljeno 23. lipnja 2018.