Katolička crkva u Tuzli (1893.)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Crkva
Rimokatolička crkva u Tuzli, 1893. godine
Rimokatolička crkva u Tuzli, 1893. godine
Lokacija Tuzla
Arhitekt Josip Vancaš
Godine izgradnje 1893.
Godina završetka 1896.
Srušen 1987.
Religija rimokatoličanstvo
Arhitektonski stil neogotika

U Tuzli je od 1893. do 1987. postojala građevina katoličke crkve.[1][2][3]

Povijest[uredi VE | uredi]

Poslije progona koji su uslijedili nakon Bečkog rata, brojni su vjernici, redovnici i svećenici iselili u novooslobođene hrvatske krajeve preko Save, dok su preostali prešli na islam i pravoslavlje, pa su brojne katoličke župe opustjele i ugašene. Uz rat su harale glad i kuga. Franjevci su 1688. napustili gradovrški samostan i otišli u Bač. Početkom 18. st. bila jedina župa u cijeloj sjeveroistočnoj Bosni. Samostan nije obnovljen. Poboljšanjem prilika franjevci su u Tuzli u 18. stoljeću kupili komad zemljišta s kućom te iznova započeli s pastoralnim radom među onim katoličkim stanovništvom koje je preostalo.[1][2] Župnik je boravio po okolnim mjestima Lipniku i Husinu zbog sigurnosnih razloga. Tuzla postaje sjedište župe 1852. godine, a i nakon toga bogoslužje se vršilo na otvorenom kraj kapelice. Nakon što je fra Augustin Slišković je 1869. godine od Hakib-paše isposlovao dopuštenje za gradnju crkve od čvrstoga materijala, sagrađena je od 1871. do 1872. godine crkva, ali samostan nije obnovljen. [2] [1]

Austro-ugarsko oslobađanje BiH stvorilo je bolje okružje. Rastuće potrebe i tuzlansko slijeganje terena učinili su svoje, pa je crkva postala ruševno te se prešlo u ovu novu crkvu. [1]

Da bi potakao na gradnju ove crkve i napuštanje ruševne stare crkve sv. Petra, fra Stjepan Ikić dao je srušiti staru crkvu sv. Petra na Trnovcu studenoga 1891. godine te počeo na mjestu današnjeg crkvišta graditi ovu crkvu u neogotičkom stilu.[4]

Nova crkva počela se graditi 1. kolovoza 1893. kod ruševina bivšega samostana i dovršena je 1896. godine. Blagoslovio ju je biskup Stadler 4. listopada. [4] Trošak izgradnje bio je 18 300 forinti.[1][2]

Sagrađena je po projektu Franca Mihanovića. Izvođačka tvrtka bila je obitelji tuzlanskih Talijana Cordignano i Candotti. Većina radova napravljena je u samo dva mjeseca i crkva je posvećena 4. listopada 1893. godine.[5] Župnik fra Rafo Babić podigao je kod crkve 1898. godine dosta veliki župni stan. [4] Nova samostanska zgrada izgrađena je 1899. godine.[1][2] No, to se radi o župnom stanu. Na kapitulu u Plehanu 25. travnja 1967. ovaj je župni stan proglašen samostanom i time je obnovljen stari franjevački samostan u Tuzli.[4] Između 1928. i 1933. nabavljeno je nekoliko kipova od drveta. [1]

Časne sestre Klanjateljice Krvi Kristove djelovale su u ovoj župi su tijekom 1957. i 1958. godine. [2]

Političke okolnosti opet postaju nepovoljne nakon dolaska komunista na vlast. Poslije rata su oduzele dio samostanskih prostorija. Tako je stanje bilo do preseljenja u novi samostan 1986. godine. U međuvremenu je bila prva sanacija crkvene zgrade 1964. godine. To je bilo zbog slijeganja tla u Tuzli zbog kojeg su se urušavale mnoge zgrade, pa i sama župna crkva. Rješenje se pokazalo privremenim, jer se urušavanje nastavilo. Sve je bila izvjesnija potreba preseljenja u novu zgradu. Pokušalo se isposlovati od općinskih vlasti dopuštenje za izgradnju nove crkve, no one su s dopuštenjem otezale više godina.[2] Od slijeganja su napuknuli zidovi, oštećeni temelji. Nije se moglo trajno i uspješno sanirati oštećenja te se 1980. srušilo zvonik.[5] Naposljetku je izgradnja nove crkve u Tuzli započela 1983. godine. S crkvom arhitektonski kompleks čini novoizgrađeni samostan (1984.-86.). 1986. godine franjevci su preselili u novi samostan i nakon preseljenja prestala je stara zgrada biti vlasništvo franjevaca.[2] Zbog slijeganja zemljišta porušena je 1987. godine.[3][5]

Umjetničke osobitosti[uredi VE | uredi]

Sagrađena je u neogotičkom stilu.[2] Projektirao ju je Josip Vancaš. [1]

Bila je ukrašena s nekoliko kipova i slika. Sve su bile izrađene u tradiciji umjetničkog obrta. Iz tirolskih radionica su kipovi Marije s Kristom (bojeno drvo, 1854. god.) i Sv. Jurja (radionica Ferdinanda Stuflessera[6][7]). Od drveta su kipovi nabavljeni od 1928. do 1933.: Srce Isusovo, sv. Josip, sv. Anto, Gospa, sv. Ivan apostol i sv. Mihovil. [1]

Slike su djelo slikara Josipa Pellarinija, koji je crkvu iznutra oslikao 1930. godine. Ukupna oslikana površina je 534 četvorna metra zidnih slika.[1] Interijer su činile zidne freske, njih deset. 1965. godine konzervirane su i stavljene pod državnu zaštitu.[3]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 1,9 Franjevačka provincija Bosna Srebrena Tuzla – samostan i župa sv. Petra apostola, pristupljeno 12. travnja 2016.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 Franjevački samostan i župa sv. Petra i Pavla, Tuzla Povijest crkve i samostana, pristupljeno 12. travnja 2016.
  3. 3,0 3,1 3,2 Tuzlarije Tuzlarije - vremeplov. Katolička crkva. 25. veljače 2005., pristupljeno 12. travnja 2016.
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 Baština sjeveroistočne Bosne broj 3, 2010. Nikola Čiča: Povijest franjevačkog samostana u Tuzli s posebnim osvrtom na izgradnju kulturnog centra "Sveti Franjo", str. 200 (pristupljeno 22. studenoga 2017.)
  5. 5,0 5,1 5,2 (boš.) Udruženje građana italijanskog porijekla Rino Zandonai Tuzla Tihomir Knežiček: Uticaj Italijana na izgradnju i društveni razvoj Tuzle, str. 3 (pristupljeno 6. prosinca 2017.)
  6. Stuflesser - Church Art, Church Interiors, Church Fittings, Statues, Statuary, Woodcarvings For our international clients and friends, pristupljeno 12. travnja 2016.
  7. Stuflesser Ferdinand Stuflesser 1875., pristupljeno 12. travnja 2016.