Krešimir Mlač

Dodaj poveznice
Izvor: Wikipedija
Krešimir Mlač
Pseudonim Petar Mlađ, Petar Krešić, Petar Kreml[1]
Rođenje 14. lipnja 1913.
Zagreb, Hrvatska
Smrt 27. ožujka 1988.
Zagreb, Hrvatska
Zanimanje prevoditelj, poliglot, pravnik, pjesnik, esejist, fotograf, dramatičar, filmski i kazališni kritičar, etnolog, jezikoslovac, crkveni i svjetovni povjesničar
Nacionalnost Hrvat[1][2]
Književne vrste lirika, drama, esej
Književni period 1929. - 1980.
Važnija djela
  • :::Ljubavne narodna pjesme
    Zlatna Knjiga Hrvatske narodne lirike
Portal o životopisima

Krešimir Mlač (Zagreb, 14. lipnja 1913. – Zagreb, 27. ožujka 1988.) bio je hrvatski[2] prevoditelj, poliglot, pravnik, pjesnik, esejist, fotograf, dramatičar, filmski i kazališni kritičar, etnolog, jezikoslovac, crkveni i svjetovni povjesničar, istaknuti katolički laik i oblikovatelj hrvatske poratne kulture.[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Krešimir Mlač rodio se 14. lipnja 1913. u Zagrebu, gdje je završio zagrebačku Klasičnu gimnaziju, a 1939. godine doktorirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U poratnim godinama je službovao u Istri i Rijeci, nakon čega je do mirovine više od 20 godine radio u rodnom Zagrebu.[1]

Pisati je počeo u gimnazijskim danima. Svoju prvu pjesmu Pod oblokom objavio je u časopisu "Omladina" 1930., a zatim kao i mnogi hrvatski katolički studenti u časopisu "Luči", kojoj će tijekom 1933. godine biti i glavni urednik. Za časopis je fotografirao, crtao ilustracije i pisao pjesme.[1]

Osim pjesama pisao je i dramske i filmske kritike i prikaze te političke osvrte u "Krijesu", tjedniku "Obitelj" (bio je član uredništva), "Hrvatskoj prosvjeti", književnom i kulturnom listu "Danici" i "Zagorskom listu".[1]

Tijekom Drugog svjetskog rata pisao je i društvene i političke članke u "Gospodarstvu", "Spremnosti", a nakon rata i u "Mariji", "Maruliću", "Obnovljenom životu" te u "Zborniku za narodni život i običaje", gdje je 1980. godine objavio značajan i opažen rad Postanak i razvoj tradicionalnog, a osobito epskog pjesništva.[1][3]

O narodnom lirsko-epskom pjesništvu objavio je tri knjige:[1]

  • Ljubavne narodna pjesme (Mladost, 1953.)[4]
  • Putnik marijanski: zbirka hrvatskih narodnih pjesama bistričkih romara (HKD sv. Ćirila i Metoda, 1971.; u povodu Marijinog kongresa)[5]
  • Zlatna Knjiga Hrvatske narodne lirike (Matica Hrvatska, 1972.)[6][7][8]

U "Napomeni" knjige Zlatna knjiga Hrvatske narodne lirike navodi da ona sadrži 15.000 lirskih narodnih pjesama "zapisanih na povijesnom hrvatskom području i u krajevima koje nastanjuju Hrvati", što je bilo vrlo hrabro u vrijeme jugokomunističkog protuhrvatskog i protuvjerskog režima.[1]

Pod pseudonimima Petar Mlađ, Petar Krešić i Petar Kreml objavio je kraći roman Mirjana i njen tetak. Tečno je govorio slovenski, njemački i engleski jezik, na koje je prevodio svoja djela i s njih prevodio djela stranih književnika.[1]

Tako je 1970. izdao prijevod zbirke poezije i prepjeva duhove lirike U tlocrt urisan na strojopisu uz potpis SKS-a.[9] Nije uspio dovršiti Rilkeov "Život Marijin" koji je ostao u rukopisu.[1]

Posebice se bavio jezikoslovnim i povijesnim pitanjima. Rasprave o tome ostale su mu u rukopisu, među njima i najpoznatija Pregled razvitka našeg etnonima, u kojoj iznosi teoriju o postanku i razvoju imena Hrvata od akadskog, preko staroperzijskog i sanskrta do slavenskih inačica iz srednjeg vijeka "dokazuje da je glagoljica nastala izi klinastog pisma".[1] U članku Mimoiđeni izvori najstarije hrvatske povijesti iz 1977. postavlja pitanje zašto hrvatska arheologija ne otkopava hrvatske starine, "dok su britanski i francuski muzeji puni imperijalističkih i egzotičnih iskopina raznih civilizacija".[1]

Bio je jedan od rijetkih književnih sakuppljača koji su u svojoj zbirci imali djelo Konstantina VII. Porfirogeneta O upravljanju carstvom, prema kojemu je tvrdio da car nije pisao o Tugi i Bugi i petero braće, već o tome da su Hrvati priješli rijeku Bugu. Bavio se crkvenom poviješću na hrvatskihm prostorima i istraživao povijest Zagrebačke nadbiskupije.[1]

Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio tiskao je dvije stručne knjige: Javno dobrotvorstvo Oblast "Pomoć" : prikaz razvoja sa svim važećim zakonskim i inim propisima (1944.)[10] i Ustrojstvo državotvorne uprave u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj: prikaz razvoja sa svim važećim zakonskim propisima i inim propsima (također 1944.)[1] Obje knjige izdalo je tadašnje Ministarstvo urudžbe. Kao zauzeti hrvatski katolički laik bio je članom HKAD-a "Domagoj", a nakon rata Hrvatskog književnog društva Sv. Jeronim.[1]

Iako je u zrelijoj dobi napisao mnoštvo pjesama, veći dio njih nije objavio osjećajući da u njima nema veće umjetničkie vrijednosti. Za života je objavio još samo tri zbirke pjesama (iako je imao građe za više njih):[1]

  • Licitarsko srce (zbirka kajkavske lirike, 1934.)[11]
  • Beethovenove simfonije: Pjesme (strojopis, 1970.)
  • Pjesme o meni i za me (strojopis, autobiografska zbirka, 1979.)

Nikad nije nametao, ali je uvijek, unatoč komunističkom režimu, isticao svoju pripadnost hrvatskom narodu i katoličkoj vjeroispovijesti o čemu svjedoče stihovi iz njegove pjesme "II. simfonija": Ja vjerujem, vjerujem u Boga i iz pjesme "Vapaj": Čuj Bože, čuj brate, čuj neznani svate: / Ta ja se brojim među Hrvate!.[2]

Umro je u Zagrebu 27. ožujka 1988., te je tri dana kasnije pokopan za zagrebačkom groblju Mirogoju.[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ a b c d e f g h i j k l m n o p q r Vladimir Lončarević, Zlatno djelo Krešimira Mlača, Glas Koncila (tiskovno izdanje), objavljeno 17. travnja 2016., broj 16 (2016.), rubrika "Katolički oblikovatelji kulture", str. 21
  2. ↑ a b c Stihovi iz pjesme "Vapaj" svjedoče o njegovu hrvatstvu i pripadništvu hrvatskom narodu:
    Wikicitati »Čuj Bože, čuj brate, čuj nezvani svate:
    Ta ja se brojim među Hrvate!«
  3. ↑ KGZ, Postanak i razvoj hrvatskog tradicionalnog a osobito epskog pjesništva / Krešimir Mlač, katalog.kgz.hr - mrežno izdanje kataloga Knjižnica Grada Zagreba (KGZ-a), pristupljeno 4. lipnja 2016.
  4. ↑ Katalog HAZU, Ljubavne narodne pjesme / sastavio Krešimir Mlač. - Zagreb : Mladost, 1953. - 217 str. : ilustr. ; 17 cm.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. lipnja 2016. (Wayback Machine), katalog.hazu.hr - mrežno izdanje Kataloga HAZU-a, pristupljeno 4. lipnja 2016.
  5. ↑ Katalog HAZU, Krešimir Mlač, Putnik marijanski: zbirka hrvatskih narodnih pjesama bistričkih romara  Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. lipnja 2016. (Wayback Machine), katalog.hazu.hr - mrežno izdanje Kataloga HAZU-a, pristupljeno 4. lipnja 2016.
  6. ↑ Maja Bošković-Stulli, Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1972., 408 str., hrčak.srce.hr - portal znanstvenih časopisa RH, pristupljeno 4. lipnja 2016.
  7. ↑ Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike / Sastavio Krešimir Mlač, antikvarijat.hr, pristupljeno 4. lipnja 2016.
  8. ↑ Pismice - hrvatske haiku pjesme, ganga.hr. Pristupljeno 5. srpnja 2016.
  9. ↑ U tlocrt urisan : prepjevi duhovne lirike / (preveo i priredio) Krešimir Mlač, crolib.hr - skupni katalog hrvatskih knjižnica, pristupljeno 4. lipnja 2016.
  10. ↑ Javno dobrotvorstvo Oblast "Pomoć" : prikaz razvoja sa svim važećim zakonskim i inim propisima, katalog.kgz.hr - mrežno izdanje kataloga Knjižnica Grada Zagreba (KGZ-a), pristupljeno 4. lipnja 2016.
  11. ↑ KGZ, Licitarsko srce : popevke / Petar Kreml, katalog.kgz.hr - mrežno izdanje kataloga Knjižnica Grada Zagreba (KGZ-a), pristupljeno 4. lipnja 2016.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Krešimir_Mlač&oldid=6856419"