Krešimir Mlač

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Krešimir Mlač
Pseudonim Petar Mlađ, Petar Krešić, Petar Kreml[1]
Rođenje 14. lipnja 1913.
Flag of Croatia.svg Zagreb, Hrvatska
Smrt 27. ožujka 1988.
Flag of Croatia.svg Zagreb, Hrvatska
Zanimanje prevoditelj, poliglot, pravnik, pjesnik, esejist, fotograf, dramatičar, filmski i kazališni kritičar, etnolog, jezikoslovac, crkveni i svjetovni povjesničar
Nacionalnost Hrvat[1][2]
Književne vrste lirika, drama, esej
Književni period 1929. - 1980.

Krešimir Mlač (Zagreb, 14. lipnja 1913. - Zagreb, 27. ožujka 1988.) bio je hrvatski[2] prevoditelj, poliglot, pravnik, pjesnik, esejist, fotograf, dramatičar, filmski i kazališni kritičar, etnolog, jezikoslovac, crkveni i svjetovni povjesničar, istaknuti katolički laik i oblikovatelj hrvatske poratne kulture.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Krešimir Mlač rodio se 14. lipnja 1913. u Zagrebu, gdje je završio zagrebačku Klasičnu gimnaziju, a 1939. godine doktorirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U poratnim godinama je službovao u Istri i Rijeci, nakon čega je do mirovine više od 20 godine radio u rodnom Zagrebu.[1]

Pisati je počeo u gimnazijskim danima. Svoju prvu pjesmu Pod oblokom objavio je u časopisu "Omladina" 1930., a zatim kao i mnogi hrvatski katolički studenti u časopisu "Luči", kojoj će tijekom 1933. godine biti i glavni urednik. Za časopis je fotografirao, crtao ilustracije i pisao pjesme.[1]

Osim pjesama pisao je i dramske i filmske kritike i prikaze te političke osvrte u "Krijesu", tjedniku "Obitelj" (bio je član uredništva), "Hrvatskoj prosvjeti", književnom i kulturnom listu "Danici" i "Zagorskom listu".[1]

Tijekom Drugog svjetskog rata pisao je i društvene i političke članke u "Gospodarstvu", "Spremnosti", a nakon rata i u "Mariji", "Maruliću", "Obnovljenom životu" te u "Zborniku za narodni život i običaje", gdje je 1980. godine objavio značajan i opažen rad Postanak i razvoj tradicionalnog, a osobito epskog pjesništva.[1][3]

O narodnom lirsko-epskom pjesništvu objavio je tri knjige:[1]

  • Ljubavne narodna pjesme (Mladost, 1953.)[4]
  • Putnik marijanski: zbirka hrvatskih narodnih pjesama bistričkih romara (HKD sv. Ćirila i Metoda, 1971.; u povodu Marijinog kongresa)[5]
  • Zlatna Knjiga Hrvatske narodne lirike (Matica Hrvatska, 1972.)[6][7][8]

U "Napomeni" knjige Zlatna knjiga Hrvatske narodne lirike navodi da ona sadrži 15.000 lirskih narodnih pjesama "zapisanih na povijesnom hrvatskom području i u krajevima koje nastanjuju Hrvati", što je bilo vrlo hrabro u vrijeme jugokomunističkog protuhrvatskog i protuvjerskog režima.[1]

Pod pseudonimima Petar Mlađ, Petar Krešić i Petar Kreml objavio je kraći roman Mirjana i njen tetak. Tečno je govorio slovenski, njemački i engleski jezik, na koje je prevodio svoja djela i s njih prevodio djela stranih književnika.[1]

Tako je 1970. izdao prijevod zbirke poezije i prepjeva duhove lirike U tlocrt urisan na strojopisu uz potpis SKS-a.[9] Nije uspio dovršiti Rilkeov "Život Marijin" koji je ostao u rukopisu.[1]

Posebice se bavio jezikoslovnim i povijesnim pitanjima. Rasprave o tome ostale su mu u rukopisu, među njima i najpoznatija Pregled razvitka našeg etnonima, u kojoj iznosi teoriju o postanku i razvoju imena Hrvata od akadskog, preko staroperzijskog i sanskrta do slavenskih inačica iz srednjeg vijeka "dokazuje da je glagoljica nastala izi klinastog pisma".[1] U članku Mimoiđeni izvori najstarije hrvatske povijesti iz 1977. postavlja pitanje zašto hrvatska arheologija ne otkopava hrvatske starine, "dok su britanski i francuski muzeji puni imperijalističkih i egzotičnih iskopina raznih civilizacija".[1]

Bio je jedan od rijetkih književnih sakuppljača koji su u svojoj zbirci imali djelo Konstantina VII. Porfirogeneta O upravljanju carstvom, prema kojemu je tvrdio da car nije pisao o Tugi i Bugi i petero braće, već o tome da su Hrvati priješli rijeku Bugu. Bavio se crkvenom poviješću na hrvatskihm prostorima i istraživao povijest Zagrebačke nadbiskupije.[1]

Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio tiskao je dvije stručne knjige: Javno dobrotvorstvo Oblast "Pomoć" : prikaz razvoja sa svim važećim zakonskim i inim propisima (1944.)[10] i Ustrojstvo državotvorne uprave u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj: prikaz razvoja sa svim važećim zakonskim propisima i inim propsima (također 1944.)[1] Obje knjige izdalo je tadašnje Ministarstvo urudžbe. Kao zauzeti hrvatski katolički laik bio je članom HKAD-a "Domagoj", a nakon rata Hrvatskog književnog društva Sv. Jeronim.[1]

Iako je u zrelijoj dobi napisao mnoštvo pjesama, veći dio njih nije objavio osjećajući da u njima nema veće umjetničkie vrijednosti. Za života je objavio još samo tri zbirke pjesama (iako je imao građe za više njih):[1]

  • Licitarsko srce (zbirka kajkavske lirike, 1934.)[11]
  • Beethovenove simfonije: Pjesme (strojopis, 1970.)
  • Pjesme o meni i za me (strojopis, autobiografska zbirka, 1979.)

Nikad nije nametao, ali je uvijek, unatoč komunističkom režimu, isticao svoju pripadnost hrvatskom narodu i katoličkoj vjeroispovijesti o čemu svjedoče stihovi iz njegove pjesme "II. simfonija": Ja vjerujem, vjerujem u Boga i iz pjesme "Vapaj": Čuj Bože, čuj brate, čuj neznani svate: / Ta ja se brojim među Hrvate!.[2]

Umro je u Zagrebu 27. ožujka 1988., te je tri dana kasnije pokopan za zagrebačkom groblju Mirogoju.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 Vladimir Lončarević, Zlatno djelo Krešimira Mlača, Glas Koncila (tiskovno izdanje), objavljeno 17. travnja 2016., broj 16 (2016.), rubrika "Katolički oblikovatelji kulture", str. 21
  2. 2,0 2,1 2,2 Stihovi iz pjesme "Vapaj" svjedoče o njegovu hrvatstvu i pripadništvu hrvatskom narodu:
    Wikicitati „Čuj Bože, čuj brate, čuj nezvani svate:
    Ta ja se brojim među Hrvate!”
    ()
  3. KGZ, Postanak i razvoj hrvatskog tradicionalnog a osobito epskog pjesništva / Krešimir Mlač, katalog.kgz.hr - mrežno izdanje kataloga Knjižnica Grada Zagreba (KGZ-a), pristupljeno 4. lipnja 2016.
  4. Katalog HAZU, Ljubavne narodne pjesme / sastavio Krešimir Mlač. - Zagreb : Mladost, 1953. - 217 str. : ilustr. ; 17 cm., katalog.hazu.hr - mrežno izdanje Kataloga HAZU-a, pristupljeno 4. lipnja 2016.
  5. Katalog HAZU, Krešimir Mlač, Putnik marijanski: zbirka hrvatskih narodnih pjesama bistričkih romara, katalog.hazu.hr - mrežno izdanje Kataloga HAZU-a, pristupljeno 4. lipnja 2016.
  6. Maja Bošković-Stulli, Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1972., 408 str., hrčak.srce.hr - portal znanstvenih časopisa RH, pristupljeno 4. lipnja 2016.
  7. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike / Sastavio Krešimir Mlač, antikvarijat.hr, pristupljeno 4. lipnja 2016.
  8. Pismice - hrvatske haiku pjesme, ganga.hr. Pristupljeno 5. srpnja 2016.
  9. U tlocrt urisan : prepjevi duhovne lirike / (preveo i priredio) Krešimir Mlač, crolib.hr - skupni katalog hrvatskih knjižnica, pristupljeno 4. lipnja 2016.
  10. Javno dobrotvorstvo Oblast "Pomoć" : prikaz razvoja sa svim važećim zakonskim i inim propisima, katalog.kgz.hr - mrežno izdanje kataloga Knjižnica Grada Zagreba (KGZ-a), pristupljeno 4. lipnja 2016.
  11. KGZ, Licitarsko srce : popevke / Petar Kreml, katalog.kgz.hr - mrežno izdanje kataloga Knjižnica Grada Zagreba (KGZ-a), pristupljeno 4. lipnja 2016.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]