Ljerka Car Matutinović

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Ljerka Car-Matutinović)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ljerka Car Matutinović
Jadranski knjizevni susreti Crikvenica Ljerka Car Matutinovic 14062013 2 roberta f.jpg
Ljerka Car Matutinović 2013.
Rođenje 11. srpnja 1931.
Zanimanje književnica, prevoditeljica
Nacionalnost Hrvatica
Portal o životopisima

Ljerka Car Matutinović (Crikvenica, 11. srpnja 1931.), suvremena hrvatska pjesnikinja, prozaistica, književnica za djecu, esejistica i prevoditeljica.[1][2][3]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Ljerka Car Matutinović rođena je 1931. godine u Crikvenici. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je hrvatski i talijanski jezik s književnostima. Radila je kao lektorica hrvatskoga jezika na Sveučilištu u Firenci, te kao profesorica hrvatskoga jezika i književnosti u V. gimnaziji u Zagrebu. Bila je urednica književnih emisija na Hrvatskome radiju i u programu za mladež Hrvatskoga katoličkog radija.

Članica je Društva hrvatskih književnika (od 1975. godine), Hrvatskoga centra PEN-a, Zagrebačkog centra Europskog društva kulture (sa sjedištem u Veneciji), Hrvatskog društva pisaca te Društva hrvatskih književnih prevodilaca.

Potaknula je pokretanje hrvatske književne manifestacije Jadranski književni susreti koji se u Crikvenici održavaju od 2002. godine.

Književnica živi i radi u Zagrebu.

Književnički rad[uredi | uredi kôd]

Od 1961. objavljuje književne kritike, književne interpretacije i eseje; pjesme od 1965.; pripovijetke od 1975. u nizu časopisa i novina: „Forum“, „La Battana“, „Impegno 80“, „Most“, „Republika“, „Književna republika“, „Nova Istra“, „Književna Rijeka“, „Vijenac“, „Diwan“(BiH) i dr.

Objavila je devetnaest zbirki pjesama, od kojih su tri na čakavskom narječju: „Kanat slaji od meda“, „Čakavske versade“, i „Meštrija“. Od ostalih zbirki izdvajaju se: „Odiljat se“, 1983., „La bellezza del respiro“ – „Ljepota disanja“ (1984.),“Bezumlje“ (1994.), izabrane pjesme „Disanje“ ( 1997.), „Jabuka na glavi“ (2001.), „Versi o nepotrošivoj ljubavi (2005.),“Zarobljeno tijelo i drugi soneti“ (2007.), „Jabuka puno krilo“ (2007.),“Uzmi me na oblaku“ (2010.), „Vrijeme punog Mjeseca“ (2012.), „Kad već postoji planina“ (2013.).

Od knjiga za djecu ističe se roman „MA i LU“ (dva izdanja u 5000 primjeraka, 1988., 1990.), „Sve niče iz priče“ (2000.), pjesme „Raduj se danu“ (2004.). Od proza za odrasle: „Ljubavni jadi Ružice Trnoružice“ (1986.), „Opsjenar Galateo i druge srednjovjekovne priče“ (2002.), „Mirakul zvan Ljubav“ (2006.) Od književnokritičkih proza: razgovori s književnicima „Odjeci pjesničke riječi“ (1991.), školska antologija „Hrvatski pjesnici“ (2006.)

Prevoditeljski rad[uredi | uredi kôd]

S talijanskog jezika prevela je niz poznatih pisaca za djecu: Alberto Moravia: „Nosorog“, Gianni Rodari :„Putovanje plave strijele“, Carlo Collodi:„Pinokio“, Gianni Rodari:„Čipolino“; i za odrasle: Boccaccio, „Dekameron“, izbor „Ususret renesansi (Dante, Petrarca, Boccaccio)“, „Žena od kamena“, izbor iz suvremene talijanske proze (2005.), Fabio Geda: „U moru žive krokodili“ (2011.)

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

Dobitnica je brojnih nagrada u Italiji

  • Nagrada San Bartolo, Firenca, 1996.
  • Nagrada Firence, 2001.
  • Nagrada Ocjenjivačkog suda na Međunarodnom natječaju za poeziju i prozu
  • Citta di Salo, 2005. i dr.

Od hrvatskih nagrada izdvajaju se:

Pjesme Ljerke Car Matutinović prevedene su na desetak stranih jezika, a pripovijetke na engleski, talijanski i njemački jezik. Na poljski ju je prevela Łucja Danielewska.

Izbor iz antologija u kojima su njena djela:

Djela[uredi | uredi kôd]

Zbirke pjesama[uredi | uredi kôd]

  • Vrijeme rastanka, 1971.
  • Trudno kao dažd, 1976.
  • Odiljat se, 1983.
  • La Bellezza del Respiro (Ljepota disanja) – izbor pjesama na talijanskom 1984.
  • Kanat slaji od meda, pjesme na čakavskom, 1987.
  • Bajkoviti soneti, 1988.
  • Glasovi Glazba, 1988.
  • Čakavske versade, pjesme na čakavskom,1993.
  • Bezumlje, 1994.
  • Disanje, izabrane pjesme, 1997.
  • Jerbo samo tebe gledim, ljubavne pjesme, 1998.
  • Jabuka na glavi (uvršten i čakavski ciklus Litrati), 2001.
  • Versi o nepotrošivoj ljubavi, pjesme, Mala knjižnica DHK, Zagreb 2005.
  • Meštrija,sabrane čakavske pjesme, DHK; ogranak u Rijeci i Verba d.o.o., Rijeka 2007.
  • Zarobljeno tijelo i drugi soneti; pjesme, Stajer-graf, Zagreb 2007.
  • Jabuka puno krilo; izabrane pjesme; Privlačica, Biblioteka Riječ, Vinkovci 2007.
  • Uzmi me na oblaku. Pjesme o ljubavi i neljubavi, Štajer Graf, Zagreb 2010.

Proza[uredi | uredi kôd]

  • Ljubavni jadi Ružice Trnoružice, 1986.
  • Seoba mora, 1996.
  • Opsjenar Galateo, 2002.
  • Mirakul zvan ljubav, srednjovjekovne priče, Stajer - graf, Zagreb 2006.

Proza i slikovnice za djecu[uredi | uredi kôd]

  • Ma i Lu, roman, 1989.; 1990.
  • Ma i Lu se igraju, pjesme, 1995.
  • Tri pustolova hrabra, priče, 1996.
  • Sve niče iz priče, proza za mladež, 2000.
  • Raduj se danu, pjesme, 2004.

Književnokritička proza[uredi | uredi kôd]

  • Pjesnička riječ Dragutina Tadijanovića, književne interpretacije, 1970.
  • Čin riječi, kritike i eseji, 1979.
  • Odjeci pjesničke riječi, razgovori s književnicima, 1991.
  • Hrvatski pjesnici; priredila Ljerka Car Matutinović; Mozaik knjiga, Zagreb 2006.

Prijevodi s talijanskoga jezika (knjige)[uredi | uredi kôd]

  • Rolando Certa: Arion, pjesme, 1985.
  • Lucifero Martini: Colloquio con la città (Razgovor s gradom), pjesme, 1987.
  • Alberto Moravia: Nosorog, priče za djecu, 1991.
  • Gianni Rodari: Putovanje Plave strijele, roman, 1995.; 2000.
  • Carlo Collodi: Pinokio, roman, 1996.; 2001.
  • Gianni Rodari: Čipolino, roman, 1997.; 1998.
  • Boccaccio: Dekameron, 2002.
  • Dante, Petrarca, Boccaccio: izbor iz djela, 2002.
  • Žena od kamena, antologija suvremene talijanske proze, izabrala, prevela i priredila Ljerka Car Matutinović; Bosanska riječ, Tuzla/ Talijanski institut za kulturu, Zagreb, 2005.[4]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Članak je započet prema tekstu Ljerke Car Matutinović s dopusnicom

  1. Car-Matutinović, Ljerka. enciklopedija.hr. Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 8. prosinca 2015. Pristupljeno 4. prosinca 2020.
  2. Ljerka Car Matutinović - Hrvatsko Društvo Pisaca. hrvatskodrustvopisaca.hr. 16. kolovoza 2016. Pristupljeno 4. prosinca 2020.
  3. Ljerka Car-Matutinović. hdk.hr. Hrvatsko društvo književnika. Pristupljeno 4. prosinca 2020.
  4. http://www.hrvatskodrustvopisaca.hr/hr/clan/ljerka-car-matutinovic-28Inačica izvorne stranice arhivirana 14. srpnja 2016. (pristupljeno 24. lipnja 2013.)