Prijeđi na sadržaj

Marcel Nguyễn Tân Văn

Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta kršćanstvo. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija
Marcel Nguyễn Tân Văn
Rođen 15. ožujka 1928.
Ngăm Giáo, Vijetnam
Preminuo 10. srpnja 1959.
logor Yen Binh, Vijetnam
Portal o kršćanstvu
Portal o životopisima

Marcel Nguyễn Tân Văn, poznat i kao Marcel Van[1] (Ngăm Giáo, 15. ožujka 1928. – logor Yen Binh, 10. srpnja 1959.), bio je vijetnamski redemptorist, mistik, duhovni pisac, žrtva sjevernovijetnamskog komunističkog režima i Sluga Božji. Imao je dar lokucije i viđenja Male Terezije, Isusa Krista i Blažene Djevice Marije.[2] Kao nasljednik Maloga puta sv. Male Terezije prozvan je „Apostolom ljubavi” i „teologom djetinjstva”.[3] Sam se nazivao Malim bratom od Djeteta Isusa.[4]

Od 1997. vodi se postupak njegove beatifikacije.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Djetinjstvo i život u sjemeništima

[uredi | uredi kôd]

Rođen je u katoličkoj obitelji u selu Ngam Giao u sjevernom Vijetnamu. Od treće godine izražavao je želje za svetošću i svećeništvom. Po rođenju sestre Anne-Marie Tê roditelji ga 1932. šalju živjeti k ujni, a njima se vratio dvije godine kasnije.[5] Od tada je Van izrazio želju za primanjem Svete Pričesti te mu je župnik dopustio početi s pripravom.[6] Nakon šest mjeseci pristupio je Prvoj pričesti.

S obzirom na to da je odmalena izražavao želju za svećenićkim pozivom, majka ga u svibnju 1935. vodi k svećeniku Josephu Nhau u sjemenište u Huu-Bangu.[7] Dopuštenje za svakodnevni pristup Svetoj Pričesti kod nekolicine kateheta izazvalo je zavist. Bio je ucjenjivan pristankom na batinjanje drvenim štapom za pristup na Svetu Pričest[2], izgladnjivan i ometan u molitvi krunice.[8] Unatoč kaznama, ucjenama i udarcima, razvio je pobožnost prema Euharistiji i Blaženoj Djevici Mariji. Katehet koji ga je zlostavljao bio je kažnjen i napustio je sjemenište.[9]

Kada su dva tajfuna 1936. pogodila njegov kraj, uzrokujući glad i uništavajući obiteljsko gospodarstvo, obitelj je pala u siromaštvo i nije više mogla novčano podupirati njegovu naobrazbu. Văn je bio prisiljen postati slugom u sjemeništu te mu je odgođena priprava za svećeništvo.[10] Završetkom osnovnog obrazovanja s dvanaest godina prekinuta mu je daljnja svećenička izobrazba.[11] Tada bježi iz sjemeništa, živi kao beskućnik i skriva se po okolnim mjestima.[2] Isprva se nije usudio vratiti kući jer je bio lažno optužen za krađu.[2] U nedostatku hrane navodno je jeo vosak koji se topio s oltarnih svijeća.[2] Rektor Nha posjetio je obitelj i posvjedočio za njegovu nevinost te Văn prihvaća vratiti se raditi u sjemenište. Tamo se s ostalim kandidatima organizira u bratstvo u kojemu se potiču na život u krepostima.[12]

1942. primljen je u dominikansko sjemenište u Lan-Songu, koje je za šest mjeseci okupirala japanska vojska.[13] Văn tada nastavlja obrazovanje u sjemeništu župe sv. Male Terezije u Qang Uyênu, pod vodstvom dominikanca i misionara Mailleta.[13] Otkriće Povijesti jedne duše sv. Male Terezije u ljeto 1942. označilo je prekretnicu u njegovu duhovnu životu.[2][14] U to vrijeme dobiva dar lokucije i razgovora sa sv. Terezijom[2], koja ga podučava o Bogu i Božjoj ljubavi te poziva na molitvu za Francuze, koje je prezirao zbog okupacije Vijetnama. Ubrzo je imao i viđenje sv. Alfonza, utemeljitelja redemptorista.[15] Nakon proučavanja reda, a i na poticaj sv. Terezije, odlučio je pridružiti se družbi odbivši Mailletovu ponudu odlaska u dominikansko sjemenište. Maillet ga je odveo iz sjemeništa u lipnju 1943., nakon čega se kratko vratio u sjemenište u Huu-Bangu i obitelji.[16]

Redemptorist

[uredi | uredi kôd]

U lipnju 1944. prihvaćen je u redemptoristički samostan u Hanoiu.[17] Po dolasku je poslan doma zbog slabe tjelesne građe te mu je spočitnuto kako izgledao kao dvanaestogodišnjak iako je imao šesnaest godina.[18] Ipak, molitvom i upornošću tri mjeseca kasnije prihvaćen je u novicijat i postaje postulantom 17. listopada, uzevši redovničko ime Marcel.[19] U svojoj autobiografiji navodi kako je u tom razdoblju imao razgovore s Isusom.[20] Na poticaj svojega novicijatora zapisuje događaje iz djetinjstva i svoja duhovna iskustva sa sv. Terezijom, Isusom i sv. Marijom.

Nakon Genevskih ugovora, Vijetnam je u lipnju 1954. podijeljen nadvoje. Mnogo je kršćana sa sjevera prebjeglo u Južni Vijetnam, no Marcel je zatražio dopuštenje za povratak na sjever, koji je bio pod komunističkom vlašću. Komunisti ga uhićuju 7. ožujka 1955. te je u namještenu sudsku postupku osuđen na petnaest godina robije.[21] U zatočeništvu se posvetio evangelizaciji supatnika. Naknadno je prebačen u Logor 2 u Yeh Binhu, gdje je dvije godine bio u samici i često premlaćivan.[2] Preminuo je u zarobljeništvu, od posljedica iscrpljenosti, tuberkuloze i beri-berija 10. srpnja 1959.[22]

Duhovni spisi

[uredi | uredi kôd]

Redemptorist Antonio Boucher, Vănov duhovnik, po njegovoj je smrti dvadeset godina posvetio prikupljanju i prevođenju Vănovih spisa s vijetnamskoga na francuski jezik. Vănovi zapisi podijeljeni su u četiri sveska:

  • Autobiografija (Autobiographie)[23], pisana na poticaj novicijatora i duhovnika;
  • Razgovori (Colloques)[24], lokucije s Isusom, Marijom i sv. Terezijom;
  • Prepiske (Correspondances)[25], pisma duhovniku, sestri Anne-Marie, nadređenima, kolegama, obitelji i prijateljima te
  • Ostala djela (Autres Écrits)[26], koja uključuju pjesme, pisma Isusu i dr.

Osim na francuski, spisi su djelomično ili u potpunosti prevedeni na engleski, španjolski, talijanski, portugalski, ruski, njemački i hrvatski jezik.[27]

Beatifikacija

[uredi | uredi kôd]

Postupak za proglašenje blaženim pokrenut je 26. ožujka 1997. u francuskoj Biskupiji Belley–Ars te je za prvoga generalnog postulatora imenovan kardinal Nguyễn Văn Thuận.

Štovanje

[uredi | uredi kôd]
Sveta sličica s molitvom na francuskom.

Na temeljima njegove i duhovnosti sv. Male Terezije u francuskom Argancyu djeluju Misionari Isusove ljubavi (fr. Les Missionaires de l’Amour de Jésus).

U Hrvatskoj mu štovanje promiče glazbeni sastav Duhovni kutak, čijim je jednim od zaštitnika[28] i koji je objavio prijevod njegove Autobiografije na hrvatski jezik 2020.[29]

O njegovu životu napisano je više knjiga i slikovnica[30] i manga Văn: Borba ljubavi.[31]

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Boucher, Antonio. 2001. Short History of Van. Éditions Saint-Paul i Les Amis de Van

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Van, Marcel (1928-1959) catalogue.bnf.fr. Opći katalog Francuske nacionalne knjižnice.
  2. a b c d e f g h Pitanja i odgovori: Luka i Stjepan o Marcelu Vanu kesduhovnikutak.com. KES Duhovni kutak. Objavljeno 10. listopada 2023.
  3. Tripalo, Luka: »Dječja« teologija sluge Božjega Marcela Vana glas-koncila.hr. Glas Koncila. Objavljeno 4. veljače 2024.
  4. Mladić iz Vijetnama Marcel Van za života razgovarao s Isusom, sv. Malom Terezijom... hkm.hr. Hrvatska katolička mreža. Objavljeno 16. lipnja 2020.
  5. Boucher 2001, str. 15-16.
  6. Boucher 2001, str. 17.
  7. Boucher 2001, str. 20.
  8. Boucher 2001, str. 22-23.
  9. Boucher 2001, str. 25.
  10. Boucher 2001, str. 25-26.
  11. Boucher 2001, str. 28.
  12. Boucher 2001, str. 37-38.
  13. a b Boucher 2001, str. 39.
  14. Boucher 2001, str. 41.
  15. Boucher 2001, str. 44.
  16. Boucher 2001, str. 45-46.
  17. Boucher 2001, str. 48.
  18. Boucher 2001, str. 52.
  19. Boucher 2001, str. 56-59.
  20. Boucher 2001, str. 59.
  21. Boucher 2001, str. 68-69.
  22. Boucher 2001, str. 79.
  23. Autobiographie, Amis de Van Editions, 2000.
  24. Colloques, Amis de Van Editions, 2001.
  25. Correspondances, Amis de Van Editions, 2006.
  26. Autres Écrits, Amis de Van Editions, 2014.
  27. La boutique internationale
    Wikicitati »Anglais, espagnol, italien, portugais, croate, vietnamien, allemand, russe.«
  28. Sluga Božji Marcel Van kesduhovnikutak.com. KES Duhovni kutak.
  29. Duhovni kutak predstavlja novu knjigu i nosač zvuka hkm.hr. Hrvatska katolička mreža. Objavljeno 25. lipnja 2020.
  30. Catalogue: Livres, DVD, CD, Objets
  31. Manga "Le combat de l'amour"

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Wikizvor ima izvorni tekst Zazivi Marcelu Vanu