Prijeđi na sadržaj

Martin Kirigin

Izvor: Wikipedija
otac
Martin Kirigin
O.S.B.
CrkvaKatolička Crkva
Redovi
Ređenje1931.
Osobni detalji
Rođen14. prosinca 1908.
Mirca
Umro7. studenoga 2001.
Tkon
NacionalnostHrvat

Martin (Josip) Kirigin (Mirca, 14. prosinca 1908. – Tkon, 7. studenoga 2001.), bio je hrvatski katolički svećenik iz reda benediktinaca, liturgičar i prevoditelj.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Završio je nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Splitu 1926. te je maturirao u tamošnjoj Državnoj gimnaziji. Filozofsko-teološki studij pohađao je na Teološkom fakultetu u Ljubljani. Za svećenika je zaređen 1931. godine. Službovao je kao kapelan i vjeroučitelj u Hvaru. Godine 1934. pokrenuo je prvi hrvatski liturgijski časopis „Život s Crkvom”. Godine 1938. stupa u benediktinski samostan Emaus u Pragu. Nakon progona benediktinaca za vrijeme Dugog svjetskog rata, odlazi 1942. godine u Rim. Na Papinskom institutu za kršćansku arheologiju polazio je poslijediplomski studij te je doktorirao 1944. godine tezom „La mano divina nell’iconografia cristiana”. Nakon rata se vratio u Prag gdje je ostao do 1947. kada su komunističke vlasti zatvorile samostan Emaus.[1]

Zatim odlazi u Maribor gdje je obnovio benediktinski priorat. Od 1948. odlazi u Opatiju u napušteni samostan benediktinaca olivetanaca. Predavao je na Visokoj teološkoj školi u Rijeci od 1948. patrologiju i kršćansku arheologiju. Godine 1965. odlazi u benediktinski samostan sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu, gdje je ostao do smrti.[1]

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • „Dva stola” (1–5; Ćokovac - Tkon, 1970.–1971.)
  • „Pomolimo se” (Tkon - Ćokovac, 1992.)
  • „Po Kristu, amen” (Tkon, 1993)[1]

Prijevodi

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Članci

[uredi | uredi kôd]
  • Ćošković, Pejo. 2009. Kirigin, Martin. Hrvatski biografski leksikon. Zagreb. journal zahtijeva |journal= (pomoć)