Mihajlo Hamzić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Mihajlo Hamzić
Michael Joannis Theutonici
Rana renesansa
Rođenje Ston, oko 1460.
Smrt Dubrovnik, 1518.
Vrsta umjetnosti slikarstvo
Praksa Dalmacija, Dubrovnik
Utjecali Andrea Mantegna
Poznata djela Krštenje Kristovo
Triptih Lukarević
Portal o životopisima

Mihajlo Hamzić (Ston oko 1460. - † Dubrovnik, 1518.) poznat i kao Kamzović, Kančević, Camzouich, Canceuich, Chamza, Chansich; Miho, Mihoč, Mihovil, Michael Joannis Theutonici, Michael Johannis[1], bio je posljedni veliki dubrovački slikar 15. stoljeća na prijelazu iz gotike u renesansu.

Biografija[uredi VE | uredi]

Njegov otac Hans je bio iz njemačkog grada Kölna, a došao je raditi u Ston na održavanju topova. Majka mu je bila kći stonskoga kovača. Mihajlo je bio drugi od četvero djece. Učio je u Mantovi kod slikara Andree Mantegne, a u Dubrovnik se vratio 1508. godine. Spominje se prvi put u dokumentu iz 1509. godine u kojemu Vijeće umoljenih prihvaća njegovu sliku Sv. Ovana Krstitelja za Knežev dvor. Uskoro je naslikao i „Krštenje Kristovo” za glavnu sobu Kneževog dvora, gdje je i danas. Radio je i kao pisar u dubrovačkoj carinarnici. Uglavnom je oskudijevao novcem.

Surađivao je i s drugim slikarima, pa je tako u svoju radionicu 1512. godine iz Venecije doveo slikara Piera Giovannijeva, te Dubrovčanina Vlahu Nikolina. Kasnije je imao zajednički posao trgovine suknima s bratom Jakovom. Upali su u teškoće 1514. godine, pa je Mihajlo morao pobjeći iz Dubrovnika. Kasnije se vratio i bavio samo slikarstvom. U dokumentu iz 1515. godine spominje se davanje tromjesečnog »salvakondukta« (odobrenje za boravak) slikaru da slika za katedralu. God. 1518. zajedno s P. Govannijem dobiva zadatak da dovrši poliptih za oltar Sv. Josipa u katedrali koji je bio započeo Nikola Božidarević, ali ga u radu prekida smrt[2]. Umro je mlad i u dugovima, a njegova posljednja slika, nesretni poliptih, uništen je u potresu iz 1667. god.

Djela[uredi VE | uredi]

Triptih

Hamzićevo djelo označava završetak procvata starog dubrovačkog slikarstva i početak opadanja njegovih vrijednosti. Poznate su samo dvije njegove slike:

  • Krštenje Kristovo u Kneževu dvoru ima mantegneske značajke gdje su mršavi likovi Krista, sv. Ivana Krstitelja i nađela s Kristovom odorom smješteni nasilno u prvi plan ispred širokog stjenovitog krajolika naslikanog u tonovima smeđe i zelene i s vrsnim poznavanjem zračne perspektive. U ozbiljan i strogo zamišljen krajolik Hamzić uniso lirske akcente i pomalo naivne slikovite pojedinosti (ptice, jelen)[3]. To djelo prvi je Hamziću pripisao Karlo Kovač, a Ljubo Karaman prihvatio je njegovu atribuciju, i dodatno uputio na očigledni Mantegnin utjecaj.
  • Triptih za oltar obitelji Lukarević u dubrovačkoj dominikanskoj crkvi sv. Dominika iz 1512. godine se danas čuva u zbirci dominikanskog samostana. U središtu triptiha s sv. Nikola, slijeva sv. Ivan Krstitelj i sv. Stjepan, a s desne strane, sv. Marko i sv. Marija Magdalena. Iako jaki plastični volumeni likova ukazuju na jasan utjecaj A. Mantegne, ova slika se jako razlikuje od slike iz Kneževa dvora jer su uspjeli koloristički odnosi, naglašeni kontrasti i ritmovi boja nadahnuti venecijanskim slikarstvom.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Radoslav Tomić i Višnja Flego, HAMZIĆ, Mihajlo, Hrvatski biografski leksikon, LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD MIROSLAV KRLEŽA, preuzeto 28. rujna 2012.
  2. Hrvatska likovna enciklopedija 3. Goti-Koč, gl. ur. Željko Domljan, Vjesnik d.d., Zagreb, 2005., str. 34. ISBN 953-98026-5-2
  3. Mihajlo Hamzić: Krštenje Kristovo na mdc.hr, Preuzeto 28. rujna 2012.
  • Karlo Kovač, Nikolaus Ragusinus und seine Zeit, Jahrbuch des Kunsthistorischen Institutes der k. k. Zentralkommission für Denkmalpflege (Wien), 11(1917) str. 9. i 63.
  • Ljubo Karaman, O domaćem slikarstvu u Dalmaciji za vrijeme mletačkog gospodstva, Almanah Jadranska straža (Beograd), 1927., str. 558.–586.
  • S. Bettini i G. Fiocco, Arte italiana e arte croata: Italia e Croazia, Rim 194.2, str. 301.
  • Kruno Prijatelj, Dubrovačko slikarstvo XV–XVI stoljeća, Zagreb, 1968.